Toga nema nigdje, samo kod nas! Tako se Hrvati s gorčinom sablažnjuju govoreći uglavnom o politici i našim političarima. A hrvatski su političari u očima naroda kvarni, pohlepni, gledaju samo svoju korist. To su muljatori, mediokriteti, neznalice i materijalisti. Zbog njih se iseljava cvijet naše mladosti, korupcija se uvukla u svaku poru, nacija gubi svaku nadu. U anketama već 75 posto ljudi smatra da vladajući loše rade te priželjkuju promjenu. Istodobno, Hrvati su jako zaljubljeni sami u sebe. Mi smo divan narod. Puni vrlina, karakterni, moralni, pametni, čak i genijalni, sportska nacija, borbena i pravedna. No tu nešto ne štima. Ako su političari najgori, a narod najbolji, zašto takve bira? Jer nisu naši političari na vlast došli državnim udarom, silom, nego izborima. Pogledajmo, dakle, istini u oči, ili smo malo priglupi ili narod ima lidere (političke) kakve zaslužuje. Ne treba generalizirati, no našem narodu isto nije strana pohlepa, muljanje, kruh bez motike.
O komu piše? Gdje je taj raritet?