Nobelovu nagradu, koja se dodjeljuje od 1901., uz stanku od 1940. do 1942., dobila su i dvojica hrvatskih kemičara, učitelj i učenik, Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog, prvi 1939., a drugi 1975. Godinama se negdje u ovo vrijeme, u listopadu, mjesecu u kojem je Alfred Nobel rođen, nagađalo se ima li još koji Hrvat šansu upisati se među besmrtne nobelovce.
Lavoslav Leopold Ružička rođen je 1887. u Vukovaru, koji je tada bio dio Austro-Ugarske, no najveći dio života proveo je u Švicarskoj, u Zürichu, gdje je od 1929. do 1957. radio kao profesor na uglednom sveučilištu ETH. Otac mu se bavio bačvarstvom. Pučku školu i gimnaziju završio je u Osijeku, a doktorirao je na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu u Njemačkoj pod nadzorom profesora i budućeg nobelovca Hermanna Staudingera, osnivača makromolekularnih znanosti. Kad je Staudinger 1912. godine izabran za profesora na Saveznoj tehničkoj visokoj školi (ETH) u Zürichu, Ružička mu je postao asistent. Od 1927. do 1929. godine bio je profesor organske kemije na Sveučilištu u Utrechtu u Nizozemskoj, no vratio se na ETH na mjesto profesora organske kemije.
Kako je Ružička spasio mošusne jelene, a Prelog sintetizirao adamantan
Lavoslav Leopold Ružička rođen je 1887. u Vukovaru, no najveći dio života proveo je u Švicarskoj, u Zürichu, gdje je od 1929. do 1957. radio kao profesor na uglednom sveučilištu ETH. Vladimir Prelog bio je Ružičkin učenik i “nasljednik” u laboratoriju u Zürichu
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.