Nova DNK analiza misterioznih mumija s izduženim lubanjama nije uspjela definitivno objasniti njihovo podrijetlo, što je ponovno potaknulo dugogodišnje tvrdnje da bi mogle biti povezane s izvanzemaljcima. Istraživači sa sveučilišta Liberty University u Virginiji analizirali su zube iz tzv. lubanja Paracas, zbirke više od 300 drevnih ostataka koje su arheolozi otkrili u Peruu tijekom 1920-ih godina. Ranija istraživanja zaključila su da su lubanje stožastog oblika vjerojatno namjerno deformirane od strane ljudske civilizacije koja je živjela prije više od 2000 godina, između 800. i 100. godine prije Krista. Međutim, ta su istraživanja bila temeljena na vizualnim promatranjima. Nekoliko prethodnih DNK analiza, kojima se pokušalo otkriti podrijetlo mumija, dalo je neodređene rezultate, zbog čega su istraživači pokrenuli novo istraživanje koristeći materijal u prahu izvađen iz zuba kako bi izradili genetski profil.
Desetljećima kruže teorije da su mumije ostaci izvanzemaljskih bića s neljudskim DNK, iako te tvrdnje nikada nisu potvrđene, piše Daily Mail. "Neki arheolozi i genetičari pripisivali su deformacije kulturnoj praksi vezivanja lubanje, pri kojoj se pritiskom oblikovala glava – često kao simbol bogatstva ili društvenog statusa", izjavila je istraživačica Abigail McDowell. "Drugi su vjerovali da su mumije s izduženim glavama dokaz izvanzemaljskih posjetitelja, tvrdeći da su potomci neljudskih vrsta ili pravi izvanzemaljci", dodala je. No čak i nakon uzorkovanja više zuba iz lubanja Paracas, znanstvenici tvrde da još uvijek nema dovoljno genetskog materijala kako bi se definitivno isključila mogućnost da lubanje potječu od izvanzemaljske rase.
Istraživači su pokušali izvući DNK iz zuba jer se oni smatraju izuzetno otpornima na propadanje tijekom stoljeća te predstavljaju svojevrsne prirodne "sefove" za DNK. Tim sa sveučilišta Liberty testirao je dvije različite metode dobivanja DNK – blažu metodu kojom su uklanjali male količine praha iz unutrašnjosti korijena zuba te agresivniju metodu kojom su cijeli zub mljeli u fini prah pomoću mlinca za kavu. Nakon obje metode, istraživači su posebnim uređajem izmjerili količinu dobivene DNK iz svakog zuba. Iako je metoda mljevenja dala više od pet puta više DNK, količine su i dalje bile preniske za jasno određivanje genetskog sastava mumija. Blaža metoda proizvela je 2,3 jedinice DNK, poznate kao nanogrami po mikrolitru. Nanogram je milijarditi dio grama i odgovara otprilike 150 do 170 ljudskih stanica. Mikrolitar je otprilike jedna dvadesetina kapi iz kapaljke. Dakle, 2,3 jedinice odgovaraju svega 300 do 400 ljudskih stanica. Metoda mljevenja proizvela je 14,1 jedinicu, odnosno oko 2100 do 2400 stanica. Ipak, znanstvenici su istaknuli da laboratoriji obično trebaju najmanje 20 jedinica DNK kako bi uređaji za genetsko testiranje dali jasne rezultate.
Budući da su svi kontrolni testovi funkcionirali ispravno, istraživači smatraju da je DNK mumija jednostavno previše oštećen ili da je ostalo premalo genetskog materijala zbog starosti ostataka. Tim planira nastaviti istraživanja dok ne dobiju bolje rezultate i riješe misterij lubanja Paracas. Sljedeći korak bit će primjena nove metode mljevenja nazvane demineralizacija kako bi pokušali izvući više i kvalitetniji DNK. Kada uspiju dobiti kvalitetnije uzorke, usporedit će ih s DNK prethodno izdvojenim iz kose mumija kako bi otkrili pravo genetsko podrijetlo ljudi s izduženim glavama. Znanstvenici iz Južne Amerike još su 2022. analizirali 159 lubanja s arheološkog nalazišta Paracas Cavernas i utvrdili da je 98 posto pokazivalo znakove "namjerne kranijalne modifikacije". Smatra se da je ta praksa bila važan simbol društvenog identiteta na području Anda u Južnoj Americi, uključujući kulture na području današnjeg Perua, Bolivije i Ekvadora.
Istraživači vjeruju da su drevni ljudi mjesecima nježno omatali mekane dječje lubanje tkaninom ili drvenim pločama kako bi trajno oblikovali glavu u izduženi, stožasti oblik kao dio kulturne tradicije. No David Childress, jedna od zvijezda popularne emisije Ancient Aliens na History Channelu, tvrdi da je praksa vezivanja glave pokušavala imitirati izgled "visoko razvijenih predaka čovječanstva". U knjizi The Enigma of Cranial Deformation, Childress i autor Brien Foerster napisali su: "Zagonetno je zašto bi različiti drevni narodi, čak i na udaljenim pacifičkim otocima, koristili vezivanje glave kako bi stvorili izdužene lubanje. Odakle im uopće ta ideja?" Lloyd Pye, poznati istraživač paranormalnog, stekao je slavu promovirajući neobično oblikovanu dječju lubanju pronađenu u Meksiku 1930-ih, poznatu kao "Starchild lubanja", kao hibrid izvanzemaljca i čovjeka. Foerster je surađivao s Pyeom na uzorcima lubanja Paracas te je u intervjuu 2014. javno izjavio da je Pye čvrsto vjerovao kako lubanje Paracas "nisu ljudska bića" i da pokazuju neljudske karakteristike.
Otvori KEKS Pay
Hshsha pomoću mlinca zs kavu.. omg .. jednog dana ce svo ovo naše tkzv znanje biti JAKO smiješno