Prošao je i hrvatski svibanj, mjesec u kojemu se Hrvati tradicionalno razlikuju u percepciji zbivanja nakon završetka rata 1945. Iz takvog svibnja prilično je iznerviran izašao i Siniša Hajdaš Dončić, samoproglašeni vođa hrvatske oporbe. Gledao je, valjda kao i svi, sada već serijsko vađenje posmrtnih ostataka pobijeđene vojske na istočnom izlazu iz Zagreba, međutim razgoropadio se kada su se napokon počele prenositi kosti, za početak 500 pogubljenih vojnika i civila iz NDH, a kakvih su već na tisuće iskopali Slovenci.
Hrvatska ih je strana preuzela u Mariboru, dostojanstveno, a svaki je lijes bio prekriven zastavom RH. Tu je Hajdaš pukao. Njemu je stavljanje službene zastave RH na lijesove "krivih" Hrvata, neprihvatljivo, jer se, kaže, ti vojnici nisu borili za modernu hrvatsku državu. Oni nisu bili hrvatska, nego Hitlerova vojska, rekao je Dončić. Za njega je taj događaj bio revizionistički, premda se ne protivi prijenosu i pokopu. Hajdaš Dončić, koji ne sumnja da će biti idući premijer RH, prvo se mora izvući iz povijesno-civilizacijskog čvora u koji je sam upao.
Hajdaš i ostali hajdsi bi morali shvatiti da veliki dio vojnika NDH, domobrana, njemaca nije mogao birati ići ili ne u rat. Nije tada bilo anemije, jer takve streljaju "tvoji", a slično je bilo i kod partizana ili si naš ili "njihov". Zločine su svi radili i opravdanje tražili u tuđim zločinima.. Vidite današnje sukobe demokratskih država koje rade zločine i imaju podršku svojih birača