Oštar start u izbornu kampanju mogao bi, osim puno nervoze, donijeti i pokoju dobru stvar. Na primjer, novim umirovljenicima. Iako im je isprva poručeno da će se rješenje za njihov problem “tražiti i naći” 2007. godine, moguće je i da se taj Vladin plan ubrza. Zapravo, s takozvanim novim umirovljenicima moglo bi se dogoditi nešto slično što se dogodilo svojedobno kad je donesena politička odluka da se gradi autocesta do Splita, kao i poslije, kad je odlučeno da država vrati umirovljenički dug.
Obje su odluke na neki način bile kontra ekonomskog rezona. U državnoj blagajni nije bilo novca za takve velike rashode, a i najhrabriji ekonomisti tvrdili su da su te odluke povezane s prevelikim financijskim rizicima. Na Račanovu odluku o gradnji autoceste puhao je i MMF, baš kao što je nekoliko godina posliej puhao na vraćanje duga umirovljenicima.
Dvojica premijera postupila su vrlo slično iako pripadaju suprotstavljenim taborima. “Nemojte mi govoriti zbog čega se sve ne može ići u gradnju autoceste, nego mi recite na koji način se u to može ući”, tražio je svojedobno Račan od svojih prvih suradnika. A ni Sanader nije dao da ga zaustave upozorenja stručnjaka, nego je s istom upornošću inzistirao da se ide u vraćanje duga umirovljenicima. Sad kad najavljuje da će nešto učiniti za nove umirovljenike, na čijim je džepovima iznesena mirovinska reforma, u državnim financijama jednako škripi. Novca ni sada nema. Sustavu mirovinskog osiguranja konstantno nedostaje desetak milijardi kuna. Odakle onda proširenje prava novih umirovljenika, koje najavljuje premijer?
U mjerodavnim državnim resorima čini se da još nemaju odgovor, ali će ga možda morati ubrzano naći. I to zbog nekoliko razloga. Prvo, umirovljenici koji su otišli u mirovinu nakon 1998. godine, kad se prestala primjenjivati klauzula o prosjeku iz 10 najpovoljnijih godina, za isti staž dobivaju znatno manju mirovinu od onih koji su umirovljeni prije. Drugo, tih je umirovljenika već 320 tisuća, što ni za jednu političku opciju nije zanemariva populacija. Treće, čini se da će uz korupciju, upravo položaj novih umirovljenika biti jedna od točaka na koju će stranke nastojati fokusirati pažnju potencijalnih birača.
U opozicijskim se strankama već roje svakojake ideje o tome kako riješiti nove umirovljenike, pa vladajući jednostavno neće smjeti na tom polju oporbi do kraja prepustiti inicijativu. Lov na glasove oko 320 tisuća novih umirovljenika na neki je način već počeo. Kako na tu istu skupinu reflektiraju Hrvatska stranka umirovljenika i Hrvatska seljačka stranka, a ni HNS i SDP nisu nezainteresirani, već je počela debata o modelu i mogućim izvorima novca.
HSS koji, među ostalim, predlaže da se za izračun mirovina novih umirovljenika uzme 15 najboljih godina uzastopnog staža, računa da će to državu stajati od 1,5 do dvije milijarde godišnje. I da bi se to moglo namaknuti preraspodjelom unutar proračuna, na primjer odustajanjem od mosta do Pelješca.
Hrvatska stranka umirovljenika blizu je prijedlogu da se poravnavanje starih i novih umirovljenika financira koncesijama na turističko zemljište uz hotele. Neki vrsni makroekonomisti pak upozoravaju neka se Hrvatska s time ne igra, da se ne bi našla u sličnoj poziciji kao Mađarska, koja je “nabildala” proračunski deficit na oko 10 posto BDP-a. Pa ako doista postoji konsenzus o tomu da je dosta žrtvovanja umirovljenika, neka se uvedu trošarine na telefonske impulse. Nacija na telefone ionako troši više nego na grijanje i struju, za ubiranje toga “poreza” ne treba upošljavati nove ljude, a siromašne to poskupljenje neće pogoditi. Ideja ima, a izborna utrka dobar je poticaj da ih se bistri.
Otvori KEKS Pay
