Među policajcima koji svakodnevno, dolazeći na posao, ulaze u zgradu Ministarstva unutarnjih poslova u Savskoj jedan se po svojoj posebnosti izdvaja. Njegovo je ime Stjepan Harjač, a raspelo na zidu jednostavno uređenoga ureda te molitvenik na stolu otkriva i njegovu drugu profesiju. Harjač je, naime, svećenik u uniformi policajca. Ili, ako vam je draže, policajac u svećeničkom habitu.
(Ne)spojivost profesija
Njegovo je oružje krunica, a ne standardno policijsko naoružanje, a spoj tih dviju po mnogo čemu oprečnih profesija objašnjava jednostavno.
– Pa i u policiji ima vjernika i katolika. Ja sam tu da pomognem tim ljudima koji svakodnevno rade taj vrlo stresan i opasan posao. Ja sam im moralna i duhovna potpora i meni to nije ništa čudno – sa smiješkom na licu i smirenim glasom kaže pater Harjač.
Kaže da se policajci u njegovu društvu ugodnije osjećaju te da je atmosfera, kad s njima izlazi na teren, ležernija i opuštenija. Jer ljudi su ono najbitnije u svakom poslu, pa tako i u njegovu.
– Ma nisam ja stvoren za sjedenje u uredu. Stalno sam u pokretu i volim s dečkima otići na teren, pogotovo s interventnom i pograničnom policijom. Njima je lakše, a i meni je znimljivo promatrati kako rade. Kad sam s njima, smireniji su, što je u njihovu poslu jako bitno – kaže Harjač.
Dvojni posao svećenika i policajca obavlja godinu dana, a prije dolaska u MUP nekoliko je godina radio s ročnicima u vojarni Croatia. U MUP je došao kao policijski kapelan, koji za vjernike katolike organizira duhovne vježbe, a u njegov ured policajci navrate kad im je teško, kad nemaju s kim razgovarati, kad žele toplu i utješnu riječ...
– Upravo se spremam posjetiti policajca koji je lani sudjelovao u lovu na razbojnike pokraj Botinca. Kao što znate, pucao je u samoobrani i ubio. Možete zamisliti kako mu je – kaže Harjač.
Božja zapovijed
A kako spojiti Božju zapovijed “Ne ubij!” i posao policajca, u kojem su i takve situacije moguće, o tome Harjač kaže:
– Ljudi žele da policija bude nepogrešiva, a to je nemoguće jer ljudi nisu nepogrešivi. Policajci svakodnevno rade stresan posao i jedini su koji imaju zakonske ovlasti da na nekog pucaju te ga i ubiju.
Naravno da se ne smije ubijati, ali ako se vi branite, ako ste iscrpili sve druge mogućnosti i sredstva da spasite svoj ili tuđi život, ako ubijete u samoobrani, to je druga stvar. To je kao u ratu, u tom slučaju to nije grijeh.
No, za razliku od svojih kolega u plavim odorama, on ne nosi oružje. Kaže, da mu ne treba jer je on ipak prije svega svećenik, a tek onda policajac.
– Znam da ljudima to izgleda čudno, no kad idem s dečkima na teren, ne čitam ja uhićenicima njihova prava. Ne uhićujem ja nikoga. Naravno, kad sam počeo raditi ovaj posao, morao sam položiti državni ispit. Upoznat sam sa zakonima i tehnologijom posla, no sadržaj mog posla je prije svega svećenički – kaže čovjek kojemu svakodnevni dolazak na posao počinje krunicom i molitvom.
No iako tvrdi da je prije svega svećenik, pater Harjač ipak ne živi kao tipični svećenik u samostanu. On, naime, pripada redu isusovaca iz Kolegija na zagrebačkom Jordanovcu. Poslije posla odlazi na Jordanovac, za momke u plavim odorama služi mise, ispovijeda ih, udjeljuje im blagoslove...
No iako nije jedini policijski kapelan u zemlji, zasada je jedini kapelan s policijskom značkom i zvanjem. I vjerojatno jedini koji s vremena na vrijeme u policijskoj odori odlazi na teren.
Sve Harjačeve ljubavi
Svoju svestranost pater Harjač pokazuje i mnogim svojim ljubavima. Promjerice, obožava slikanje, a do sada je imao nekoliko samostalnih izložbi. Jednu upravo priprema s kolegama iz MUP-a. Osim slikarstva, na neki način Harjačeva je ljubav i novinarstvo. Naime, novinarski zanat ispekao je na Hrvatskoj televiziji uređujući emisiju “U početku bijaše riječ”. Osim toga, godinama je radio na Hrvatskom radiju, surađujući u emisiji “Duhovna misao”. Naknadno je o svom iskustvu stečenom na tom poslu izdao i dvije knjižice. Radio je u više župa, kao vjeroučitelj u školama te u hrvatskim katoličkim misijima u inozemstvu.
Ispovjedna tajna - Sigurno neću reći: “Dečki, ćopite ga!”
Oprečnost dvaju poslova patera Harjača najviše dolazi do izražaja u – ispovjedaonici. Jer zasigurno je više nego neuobičajno kad svećeniku policajcu na ispovijed dođe, primjerice, kriminalac. No, ni ta običnim ljudima čudna i neuobičajna situacija pateru Harjaču ne predstavlja problem. Jer, kako kaže, bez obzira na to što mu netko kaže među četiri zida ispovjedaonice, njega veže ispovjedna tajna. – Kad vam netko takav dođe, sigurno poslije toga neće otrčati policajcima i kazati: “Dečki, ćopite ga!” Moje je da poslušam što ljudi govore, da im dam pokoru, i to je to. O onom što je ispovjeđeno ne smijem nikome govoriti. Uostalom, kad bih to napravio, sam bih sebe isključio iz Crkve – objašnjava pater Harjač. I baš zbog toga, za razliku od mnogih koji ga okružuju, on ne vidi ništa čudno u poslovima koje obavlja. Jer kako kaže, jedan ne isključuje drugi.
Otvori KEKS Pay
