Zemlje Zaljeva iz ovog su sukoba izvukle nekoliko lekcija: prva je da je iranski režim iracionalan i ne mogu računati na racionalnost zemlje koja ne razlikuje prijatelja ili neutralnoga od neprijatelja. Nakon početka rata Iran je doživio jaku izolaciju od dotadašnjih partnera pa i onih čiji su bankovni sustav dotad koristili jer je njihov dugo pod sankcijama, primjerice, Ujedinjenih Arapskih Emirata. A trebao im je, ne samo za financiranje terorizma, nego i za običnu trgovinu. Druga teška lekcija je da trebaju ozbiljnu obranu: nakon što rat završi morat će razmisliti o jačem obrambenom naoružanju za presretanje projektila. Nisu bile spremne na ovo. Vlade u Zaljevu sad su u šoku. Saudijci su imali neki dogovor s Iranom prije rata i sad je tome kraj, a nije sigurno ni da Huti više primaju od njih naređenja. Odbili su ciljati brodove u Crvenom moru i tjesnacu Bab al-Mandab, što su činili ranije i izgleda da razmišljaju što će kad režim padne, da ne izgube Jemen. I Katar koji im je bio najveći podržavatelj sad je iznenađen, prema naslovima u medijima, javnost je podijeljena.
Čak i Al Jazeera i mediji pod njihovom kontrolom koji su na strani Irana i Hezbollaha pa i protiv Katara sad pokušavaju igrati za obje strane, čekajući tko će prevladati, komentira Hussain Abdul-Hussain, analitičar u Zakladi za obranu demokracija (Foundation for the Defense of Democracies - FDD) i autor knjige Arapski slučaj za Izrael, na online briefingu koji redovito organizira Europe Israel Press Association - American Middle East Press Association (EIPA - AMEPA) izvještavajući o novostima na terenu. Na današnjem su briefingu stručnjaci za Bliski istok i sigurnost analizirali posljedice rata u Iranu i njegov utjecaj na regionalnu stabilnost.
Abdul-Hussain je odrastao u Bejrutu, Bagdadu i Baalbeku i radio je kao novinar, a kasnije i glavni urednik u bejrutskom The Daily Staru, a potom je u Washingtonu vodio ured kuvajtskih dnevnih novina Alrai. Diplomirao je povijest i arheologiju na Američkom sveučilištu u Bejrutu i tečno govori engleski, arapski i hebrejski. Unatoč tome što je Iran napao dojučerašnje podržavatelje, poput Kuvajta i Turske, i ostale zemlje Zaljeva, one mu nisu odgovorile.
– Mislim da nikad neće ući u ovaj rat napadom na Iran. Ne žele Iranu dati izliku za napad time da vrate i jedan metak. Tada mogu reći: mi nismo učinili ništa. Iran može još više naškoditi zemljama Zaljeva, jako im je blizu. No i ako to učini, ne mogu reći sa 100-postotnom sigurnošću, ali vrlo blizu nje, da nijedna zemlja Zaljeva neće ući u rat uzvraćanjem paljbe – uvjeren je Abdul-Hussain u stav zaljevskih zemalja, iako su vidjele da je Iran imao listu meta u ovim zemljama, izvan američkih baza. Jer svi znaju da na aerodromima nema Amerikanaca, to je bila zlonamjerna odluka. Nadav Shoshani, glasnogovornik IDF-a za međunarodne medije, pojasnio je da Izrael i Amerika rade na tome da se smanje sposobnosti iranskih napada kako bi smanjili civilne žrtve.
– Definicija terorizma je da su to napadi na civile iz političkih razloga. I upravo je to ono što oni sad rade: napadaju velika civilna područja u središnjem Izraelu i Jeruzalemu gdje žive civili. I to kasetnim oružjem koje može ozlijediti više ljudi. Rade to jer su svjesni koje su naše vrijednosti, da nam je prioritet zaštita civila. U usporedbi s prvim danima operacije sada puno manje vremenski napadaju i manje su količine ispaljenih projektila. Nekad su to jedna, dvije ili tri rakete. Znaju da imamo sirene i sigurne sobe. Zato ciljaju precizno i to oružjem koje je zabranjeno za napade na civile. Hezbollah se priključio prije tjedan dana, ispalio je stotine raketa na izraelske civile. Prošli put smo morali iseliti cijeli sjeverni Izrael, ali sad to nećemo napraviti. Dosad smo onesposobili znatan dio lansirnih položaja i eliminirali oko 300 terorista Hezbollaha – otkrio je Shoshani.
Izraelska stručnjakinja za Iran i iransku lingvistiku na Sveučilištu u Haifi Thamar Eilan Gindin rekla je kako su prvi dani rata na iranskim ulicama bili popraćeni pjesmom i plesom i ekstatičnim zahvalama Trumpu i Netanyahuu. No situacija se sada mijenja, s obzirom da "nitko ne zna što će Trump sljedeće napraviti, čak i on to kaže za sebe." Najveće veselje bilo je u trenutku objave potvrde da je Ali Khamenei ubijen. Naravno, internet je tada bio isključen, ali prijatelji iz Irana prepričavali su kako su se tresli od straha od bombi, ali bili jako sretni.
– Iran nije neprijatelj Izraela i Zapada, zajednički im je neprijatelj Islamska republika. Zato je jedna stvar napraviti štetu islamskom režimu, a druga infrastrukturi države, jer je to budućnost Irana. Pitanje za dan poslije je kako naučiti iz iskustava Iraka i Afganistana i pomoći im da sami izgrade državu nakon rata – kaže Thamar Eilan Gindin te dodaje da Mojtaba Khameneija nitko nije vidio u iranskoj javnosti od ceremonije proglašenja. Kada je u javnost puštena informacija za Kurde da ovo nije njihov rat i da se ne žele miješati, njezini su se iranski prijatelji plašili da se Iran ne rascijepi jer tamo operiraju i brojne terorističke grupe vezane uz različite etničke skupine.
– No to je pušteno od nekoga tko je želio okrenuti stvarnost, da ljudi Irana pomisle da Amerikanci potiču separatiste. Mislim da je Trump podcijenio i Pahlavija, izjavio je kako je on "ugodna osoba". Dovoljno je sjetiti se kako je Homeini iz Iraka upravljao revolucijom. Tako da Pahlavi možda iskoristi priliku, ali treba pitati iranski narod što misli o tome – kaže Thamar Eilan Gindin. Yaakov Amidror, bivši izraelski savjetnik za nacionalnu sigurnost, smatra da je akcija Izraela i SAD-a usmjerena na pokušaje da se režim oslabi ili promijeni i ne može se jamčiti njegova promjena, jer je za to potrebna opozicija.
– Svaka od zemalja Zaljeva morat će odlučiti što će s ovim lekcijama koje su dobili nakon napada Irana kad sve završi i Amerikanci odu. Shvatili su da ne mogu vjerovati Iranu. Ako se režim ne promijeni, možda postanu bliži Izraelu kako bismo imali zajednički obrambeni štit... – kaže Amidror. Kaže da će biti zanimljivo vidjeti kako će se Turska postaviti nakon rata, s obzirom da je Iran gađao i dotad Iranu prijateljsku zemlju. Neke će se stvari, kaže, svakako promijeniti. – U Turskoj se stalno postavljaju pitanja o odnosu Izrael-Amerika. Kao, sad idu zajedno, no koliko dugo i koliko daleko? A drugo je činjenica da Turska koja se prikazuje kao jaka ne može pobijediti u ratu na Bliskom istoku jer nema tehnologiju koju ima Izrael, iako je ne treba podcijeniti... – smatra Amidror te dodaje da su dosad interesi SAD-a i Izraela bili na liniji, iako mediji traže razilaženja između njih i slave kad ih nađu.
– Naravno da dvije države ne gledaju rat isto: jedan vođa sjedi daleko, u Washingtonu, drugi je u Jeruzalemu, tu. No ako i bude razilaženja, sjest će za stol i dogovoriti se. Nekad se neće svidjeti jednima, nekad drugima, no sad su skoro 100 posto na liniji. Cilj je situacija u kojoj Izrael neće biti ugrožen od Irana. Ako ostane isti režim, da nema sposobnost da ga napadne. Ako bude drugi režim – da mu to ne bude cilj – poručuje stručnjak za sigurnost te zaključuje kako je cilj obje države smanjiti sposobnosti Irana da bude prijetnja regiji i da priđe Izraelu. Abdul-Hussain podsjeća da je glavna pogreška u ove dvije godine bila pretpostavka da će se, ako su svi uplašeni od Irana, približiti Izraelu.
– Unutarnji razlozi Saudijcima su puno važniji problemi. Kad imaju ekonomske probleme, onda govore protiv Izraela, tako je bilo i u prošlosti. Ako režim u Iranu preživi, bit će kao i u Iraku nakon Saddama: bez novca, slab – i Saudijci ga se neće bojati, Jedini razlog za potpisivanje mira s Izraelom može biti unutarnja politika – zaključuje te dodaje da nije siguran kako žele da režim padne, više im odgovara slab pod sankcijama, to će im vratiti dodatnih pet tisuća barela dnevno.
FOTO 100 fotografija ratnog užasa na Bliskom istoku
Otvori KEKS Pay
koliko reci... koliki tekst... a sta su mislili kad su pustili amere kod sebe... iz tih baza ameri gadjaju iranske civile, pa sto ne bi iran gadjao civile i u kataru ili izraelu... iran im je jos pre 10 godina lepo porucio da izbace amere i nece biti problema. prosto.