Investicijski A rejting kojega se Hrvatska konačno dokopala nesumnjivo je veliki uspjeh, ali je i veliki izazov sačuvati ga. Treba čestitati vladajućima i ministru Marku Primorcu koji ga je, među ostalim, zaslužio i narodnim obveznicama. No u kojoj je mjeri on rezultat odgovorne fiskalne politike, a u kojoj slučaja? Je i on posljedica ulaska u EU, eurozonu i brojnih fondova koji će s vremenom presahnuti? Je li investicijski rejting možda i posljedica inflacije koja je smanjila realnu vrijednost duga Hrvatske, ali i povećala troškove života građanima? Je li posljedica manjih izdvajanja za nezaposlene, dječje doplatke i politika koje su na tržišta koja bolje skrbe za svoje građane potjerale pola milijuna hrvatskih građana u posljednjih deset godina? Ovaj put ne samo bauštelaca nego i “mozgova”. Je li namaknut i nižim troškovima rada polurobovske radne snage iz zemalja Trećeg svijeta? Je li posljedica bizarne mirovinske reforme u kojoj se, nakon kreativnih ulaganja i čerupanja naknadama, novac vraća u prvi stup podupirući tako javne financije?Je li taj “A” zapravo krik umiruće nacije?
Vidjeti ćemo u idućim godinama koliko dobra će nam sve to donijeti. Dug je zao drug.