Iluzija trajnog mira u Europi se raspala. Rat u Ukrajini, ponovni uspon autoritarnih režima i sve veća nestabilnost na južnom krilu Europe uništavaju desetljeća strateške smirenosti. Razdoblje “dividende mira”, koje je uslijedilo nakon hladnog rata, je završeno. Suočena s dramatičnom promjenom globalne sigurnosne situacije i smanjenom predanošću Sjedinjenih Država europskoj sigurnosti, Europa više ne može biti strateški ovisna. Moramo djelovati – i moramo djelovati zajedno. Naši građani očekuju konkretnu sigurnost, ne uzvišenu retoriku, a odgovornost Europe je da to i ostvari.
Došlo je vrijeme za izgradnju trajne, potpuno opremljene strukture Europskog zapovjedništva i kontrole (C2): snažnog multinacionalnog vojnog stožera sposobnog za vođenje autonomnih operacija, koordinaciju rada država članica i integraciju vojne moći s europskim diplomatskim, informacijskim i ekonomskim instrumentima.
Europske nacije već pokazuju političku volju za zajedničkim djelovanjem. Operacije poput Takuba, ASPIDES i Atalanta pokazuju da je suradnja moguća, čak i izvan konvencionalnog okvira Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP). No ove ad hoc strukture nisu zamjena za integrirane, stalne sposobnosti. Operacije se često vode iz sjedišta vodeće nacije ili se čak delegiraju NATO-ovoj zapovjednoj strukturi zbog nedostatka europske alternative. Ova fragmentacija gubi vrijeme i potkopava odgovornost.
Ako Europa želi biti ozbiljan geopolitički igrač, mora uspostaviti jedinstveno vojno sjedište osmišljeno ne samo za upravljanje krizama već i za borbu i pobjedu u sukobima visokog intenziteta. To bi predstavljalo promjenu paradigme u smislu osoblja, resursa i tehnologije, uključujući potrebu za sigurnim, digitalnim mrežama i komunikacijskim alatima pod kontrolom Europe.
Postojeći Vojni stožer EU (EUMS) alarmantno je nedovoljno opremljen, djeluje s oskudnim godišnjim proračunom od 30 milijuna eura i samo oko 100 pripadnika. SHAPE, sjedište NATO-a, izgrađeno je za borbu i proporcionalno ima 15 puta više operativnog osoblja. Vrijeme je za prijelaz na EUMS+.
Europa već dijeli vojnu doktrinu, zajedno se obučava i zajednički raspoređuje. No strateška integracija zahtijeva više: revidirano upravljanje EUMS-om, dijeljenje obavještajnih podataka, zajedničku logistiku i usklađivanje nabave u području sigurnosti i obrane, s jasnom europskom preferencijom. I, što je najvažnije, politički konsenzus o tome tko odlučuje u kriznim vremenima. Učinkovito zapovijedanje nije moguće s fragmentiranim vodstvom.
Hrvatska već daje svoj doprinos zajedničkoj sigurnosti – sudjelovanjem u vojnim misijama EU i NATO-a iskusni hrvatski vojnici i zapovjednici potvrđuju da možemo biti pouzdan dio europske zapovjedne strukture. To je iskustvo temelj koji možemo dodatno iskoristiti u izgradnji nove europske obrambene arhitekture.
Strateška autonomija u roku od pet do šest godina ostvariv je cilj, pod uvjetom da sada pokrenemo te reforme i dodijelimo europski obrambeni proračun koji je sukladan izazovima koji su pred nama. Trenutačnih 0,8% Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) nije dovoljno. I predsjednici Europske komisije i Europskog vijeća s pravom su pozvali države članice da povećaju svoje vojne izdatke iznad trenutačne granice od 2%. Međutim, i sam EU trebao bi preuzeti inicijativu i jamčiti da ulaganja vezana za obranu u sljedećem VFO-u odražavaju te prioritete. To znači da obranu treba tretirati jednako ozbiljno kao i pravu europsku politiku.
Za Hrvatsku to predstavlja i razvojnu priliku – obrambena ulaganja mogu potaknuti jačanje domaće vojne industrije, kibernetičke infrastrukture i strateških kapaciteta, što će otvoriti prostor za nova radna mjesta i sigurnosnu otpornost. To će također zahtijevati preispitivanje strateškog kompasa. Pitanje danas nije kako nadopuniti NATO, već jesmo li spremni za trenutak kada američka podrška može izostati ili biti smanjena. Kao što je pokazalo Trumpovo predsjedništvo, taj trenutak više nije hipotetski; to je predvidljiva stvarnost.
Test političke zrelosti
Retorika mora ustupiti mjesto rješenju. Imamo resurse, znanje i kolektivni vojni potencijal. Ono što nam sada treba je hrabrost da ih mudro i neovisno koristimo. Uspostavljanje autonomnog europskog zapovjedništva predstavlja dokaz da Europska unija može preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost kada je to najvažnije. To je hrabar korak, ali nužan za Uniju koja želi biti geopolitički relevantna.
Prema riječima povjerenika za obranu i svemir Andriusa Kubiliusa, Europa se suočava s dvostrukim imperativom: pripremiti se za potencijalnu rusku agresiju u kratkom roku i planirati dugoročno rebalansiranje transatlantskog saveza. Oboje zahtijevaju isti temelj: institucionalnu spremnost, zajedničku sposobnost i političku volju.
Trajna, autonomna europska C2 struktura nije samo vojna nužnost. Ona predstavlja test političke zrelosti Europe. Imamo alate. Imamo znanje. Ono što nam sada treba jest hrabrost da predvodimo. Klub zastupnika EPP-a spreman je pokazati put.
Christophe Gomart, zastupnik u Europskom parlamentu, potpredsjednik Odbora za sigurnost i obranu
Željana Zovko, zastupnica u Europskom parlamentu, potpredsjednica Europske pučke stranke
FOTO Hrvatska vojska priprema se za mimohod: Pogledajte ove spektakularne prizore
Otvori KEKS Pay
Prije ce nas US gurnuti u rat nego dozvoliti da se iznos od 5% za obranu potrosi na EU proizvodjace oruzja!