Koji je HSS pravi? Onaj koji je vodio Zlatko Tomčić ili ovaj koji vodi
Josip Friščić? Onaj koji je kao član koalicije koja je vladala
Hrvatskom stao iza potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju, kao prvog koraka na putu prema punopravnom članstvu
Hrvatske u EU?
Ili je pravi HSS ovaj, koji najavljuje da će tražiti reviziju tog istog
sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kako bi se, među ostalim,
odgodila potpuna liberalizacija tržišta nekretnina strancima iz EU koja
bi, prema SSP-u, trebala stupiti na snagu u veljači 2009.? Ili, da
budemo zlobni, odgovor na pitanje koja je HSS-ova politika prema EU
prava treba potražiti u medicini, pa reći da HSS pati od poremećaja
identiteta?
Friščićevu HSS-u, zabrinutom za perspektivu prosječnih Hrvata, koje ne
žele vidjeti kao konjušare u bogatoj Europi, ova se ironija sigurno
neće činiti umjesnom. Ali stvarno je postalo iritantno do koje su mjere
političke zvijezde sklone doživjeti prosvjetljenje baš uoči izborne
godine. Sanaderovo se preobraćenje, istina, dogodilo tek kad je HDZ
2003. došao na vlast, pa im je retorika sa splitske rive postala
preteška uspomena iz revolucionarne faze njihove oporbene prošlosti.
Ivica Račan i SDP, pak, prosvijetiliše se ovih dana, pa kao znak
civilizacijskog sazrijevanja pohodiše grob Franje Tuđmana koji su dosad
zaobilazili držeći da Tuđman nije povijesni državnik, nego povijesna
šteta.
Rasprave o Račanovu zaokretu prema populizmu nisu se još ni
stišale, kad stiže HSS sa svojom euroskeptičnom strategijom... Članstvo
u EU nam ne treba još deset godina, poručiše probuđeni haesesovci. Ne
želimo u pregovorima biti poslušni niti prepisivati tuđa iskustva,
želimo se izboriti za svoje, nastavljaju strastveno. No, nije uvijek
bilo tako.
Kad je Sanaderov HDZ napustio sabornicu za vrijeme glasovanja o
ratifikaciji SSP-a, prosvjedujući time što je sporazum uglavljen žurno
jer je s manje hitnosti mogao biti povoljniji, vladajuća ih je
politika a HSS je bio njezin važan dio proglasila glavnim
protivnicima proeuropskih snaga koji ne žele u EU jer bi se tad otkrili
razmjeri kriminala iz doba prve HDZ-ove vlasti.
No, demantirao ih je Ivo Sanader, koji se mimo svih očekivanja pokazao
kao toliko proeuropski orijentiran premijer da mu je članstvo u EU
prioritet svih hrvatskih prioriteta. Da se razumijemo, proces
pristupanja EU prvorazredna je politička tema o kojoj bi se zbog
dobrobiti hrvatskog naroda trebalo ozbiljno, dugo, temeljito, otvoreno
i argumentirano raspravljati. I euroskepticizam i eurofobija su legalne
opcije unutar te teme. No, kad se netko, poput HSS-a, od eurofilske
stranke preko noći pretvori u predvodnicu euroskeptika, kako se ne
pitati tko je tu lud?
Naravno da je potpuno otvaranje hrvatskog tržišta nekretnina
državljanima EU već početkom 2009. prerano, jer niti Hrvatska ima
jamstvo da će tad bi članica EU niti će se prosječni Hrvati dotad
toliko obogatiti da će i oni moći kupovati nekretnine na europskom
tržištu. Međutim, sve se to znalo i u trenutku potpisivanja SSP-a.
Željko Pecek i Božidar Pankretić, koji danas poručuju da revizija SSP-a
nije smrtna presuda hrvatskim ambicijama, bili su ministri u vladi koja
je sklopila SSP. Tadašnji šef HSS-a Zlatko Tomčić bio je na čelu Sabora
koji je ratificirao SSP. Ugledni član HSS-a Josip Friščić tad nije
pitao donosi li SSP opasnost da će Hrvati ući u EU samo kao sluge
bogatih gospodara.
HSS se tada nije čuo jer nije htio riskirati raspad koalicije,
izvanredne izbore i gubitak vlasti. Ako su već šutjeli tad kad su mogli
utjecati na tekst SSP-a, nema razloga da sad samo zbog
izbora izigravaju preobraćenike.
HSS-ovo preobraćenje