Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Kolumne

Hoće li prezir političke elite prema narodu biti poražen na izborima u Francuskoj

Čini se kako je Macron prešao ne samo granicu političke odgovornosti i elementarne pristojnosti, već i granicu poniženja koju je jedna nacija spremna istrpjeti od onih na vlasti
15. travnja 2022. u 17:30 11 komentara 2370 prikaza
President Macron Visits Haropa Port - Le Havre
Foto: Blondet Eliot/ABACA/ABACA
Pogledajte galeriju 1/3

Pažljiviji promatrači francuske političke scene smatraju kako bi ovogodišnja velika izborna završnica između Macrona i Le Penove mogla predstavljati reprizu izbornog preokreta iz 1981. godine.

Na tim je izborima François Mitterrand ostvario neočekivanu pobjedu nad tadašnjim predsjednikom Valery-Giscard d’Estaingom i postao prvi socijalistički predsjednik Francuske nakon Drugog svjetskog rata.

S Mitterrandom je francuska politika doživjela potpunu promjenu smjera. On je demontirao sustav degolističkog suverenizma i uveo Francusku u eru posthladnoratovskog globalizma, koji je postao dominantan smjer francuske politike sve do naših dana. Predsjednici su se mijenjali, ljudi su glasali za nova lica i za različite stranke, ali se glavni politički smjer zemlje, kako ga je odredio Mitterrand, otada više nije mijenjao.

Macronova se politika, u biti, ne razlikuje od one Hollandeove, Hollandeova od Sarkozyjeve, Sarkozyjeva od Chiracove. Stoga vidimo kako Francuzi imaju isti problem kao i većina drugih nacija koje svoje predstavnike biraju na povremenim izborima i zbog toga sebe nazivaju demokratskim društvima. Ljudi na izborima glasaju za različite politike, ali to nema nikakav utjecaj na politički smjer u kojem se zemlja vodi.

Posljednjih 40-ak godina svaki je francuski predsjednik bespogovorno slijedio globalističku agendu koja je zacrtana u vrijeme Mitterranda. To je cinična politika praznih polica, u kojoj nije važno jeste li lijevo ili desno, imate li konzervativna ili liberalna uvjerenja, sve dok služite uskim interesima vladajuće elite na štetu ostatka društva.

Rezultat te politike je nestanak srednje klase i zemlja koja je postala imigrantska Meka. U francuskim metropolama više ne živi srednji sloj, a u predgrađima radnička klasa. Poslovi su pobjegli na neke udaljene destinacije, s jeftinijom random snagom. Globalizacija je uništila tradicionalno biračko tijelo, a korist je izvukla jedino elita okupljena oko vlasti.

Zbog toga raskoraka u interesima politička klasa s nepovjerenjem gleda prema demokratskim izborima. Za njih je to neugodnost koja se mora otrpjeti kako bi glasači održali iluziju kako su važan dio odlučivanja o sudbini zemlje. Odlučujuća je stvar promocija agende koju zastupa elita. Smisao je demokratskog odlučivanja u proceduri, ali ako to ugrožava “demokratske vrijednosti”, proceduru možemo žrtvovati.

Razlog je to zbog kojeg politička klasa osjeća sve veću netrpeljivost prema onima koje navodno predstavlja. Macron je savršeni predstavnik takve tendencije. Prijetio je necijepljenim građanima kako će im “zagorčati život”, tvrdeći kako oni, u stvari, i nisu građani. Naravno da nijedan normalan političar ne bi sebi dozvolio izgovoriti takvo što, a pogotovo provoditi takvu diskriminatorsku politiku, u društvu u kojem je važno što o tome misle obični građani.

Samo u društvu koje više nije demokratsko politička elita sebi može dozvoliti javno očitovanje prezira koje osjeća prema narodu kojim vlada. Macrona s Marijom Antoanetom izgleda povezuje nešto više od strasti prema skupim parfemima.

Čini se kako je Macron prešao ne samo granicu političke odgovornosti i elementarne pristojnosti, već i granicu poniženja koju je jedna nacija spremna istrpjeti od onih na vlasti. Problem s političkim cinizmom je što je on efikasan samo dok ne postane javan. Nakon toga vrijedi ona kako možete ljude praviti budalama neko vrijeme, a neke možete i sve vrijeme, ali ne možete sve ljude praviti budalama sve vrijeme.

To je i jedan od glavnih razloga zbog kojeg promatrači političkih događaja u Francuskoj govore kako bi prezir političke elite prema narodu, koji vuče korijen još od Mitterrandove vladavine, mogao na ovim izborima doživjeti poraz. Javno poniženje je ona granica preko koje će itko tko drži do svoga dostojanstva teško prijeći. Tu više ne pomažu ni standardna plašenja “usponom fašizma” i novim Hitlerom.

Ne treba, naravno, ni podcijeniti moć medija i financijski interes koji stoji iza globalističke agende. No, treba se i podsjetiti kako je, unatoč tome, politička klasa na Zapadu zbog svoje arogancije već pretrpjela dva prilično bolna šamara, prvo s Brexitom, a onda s Trumpom. To izgleda nije otrijeznilo političku klasu u EU, koja i dalje živi u svom ružičastom balonu.

Zato bi treći šamar njih mogao zabridjeti baš jako - u srcu EU. Pandemija kineskog virusa i ruska agresija na Ukrajinu predstavljaju zadnje čavle na lijesu globalizma. Svijet traži stara i mirnija korita. Vrijeme je da netko to priopći i globalističkoj eliti. 

ne zna gdje će živjeti
Pjevačica šokirana cijenom najma u Zagrebu: 'Soba s natpisom 'luksuzan stan' za 900 eura? Jesam li ja luda?'
Kamo na more
Kamo na more
Ljeto bez dugoročnih planova: Idealna mjesta za brzi ljetni vikend s obitelji
  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • lijepa_li si: Premium korisnik

    s kojom lakoćom g.ristić razotkriva zabludnjele, totemima opsjednute!

  • Avatar Django
    Django:

    Je li ovo članak o Francuskoj ili o Hrvatskoj?

  • Avatar Bud Humski
    Bud Humski:

    Lijevo-desni politicki spektar je jedna velika laz. To moze biti podjela izmedju drustvenih identiteta na temelju klase ili regije ili rase ili spola, ali to svakako nije sukob izmedju razlicitih ideja. I jedni, i drugi, i treci... svi nas zele ... prikaži još! samo sto vise, sto bolje i efikasnije kontrolirati. I u tom svom nastojanju svakim danom postaju sve arogantniji, bezobrazniji, nemilosrdniji... gubeci pri tome svaki dodir sa stvarnoscu i narodom kojim vladaju. Korporativni kapitalizam oduvijek je u potpunosti ovisio o drzavnoj moci, pa su kapitalisti drzavu u potpunosti stavili pod svoju kontrolu, kao sto je slucaj u SAD-u ali i u ostalim "zapadnim demokracijama". A temeljni cilj lijevog etatizma uvijek je bila aneksija ekonomije ili njena skoro potpuna kontrola, kao sto je slucaj u Kini ili Rusiji. Krajnji rezultat i u jednom i u drugom slucaju je erozija ljudskih prava i sloboda, iluzija i privid demokracije, a uz pomoc tehnologije i opasnost od totalitarne distopije kakvu svijet nikad prije nije vidio. Ali ja i dalje tvrdim, najveca opasnost po covjecanstvo su ovce glinenog mozga koje nista ne shvacaju, koje poslusno izvrsavaju naredbe svojih gospodara, koje i dalje zive u uvjerenju u dobre namjere svjetske elite, koje samo zderu i piju dok ima... i vrte se u svemiru skupa sa svojim paraliziranim mozgicima bez ikakve svrhe i cilja...