Teroristi Hamasa 7. listopada 2023. nisu počinili samo dotad neviđeni masakr, najveći od Holokausta, poljuljali su vjeru svakog Židova u svijetu da je Izrael „safe box“ koji uvijek preostaje – utočište za neki novi Armagedon koji bi se mogao pojaviti. Ili se već pojavio?
Prema podacima koje prenosi The Times Of Israel, zajednička studija Antidifamacijske lige (Anti-Defamation League) i Židovske federacije Sjeverne Amerike (JFNA) pokazuje da je 3,5 milijuna američkih Židova, njih 55 posto, u protekloj godini iskusilo antisemitizam, zbog čega mnogi imaju kliničku anksioznost, a trećina se priprema za najgore moguće scenarije. Antisemitizam 'normalnim' dijelom života smatra njih 57 posto. Istraživanje je provedeno na oko 5000 odraslih Židova u partnerstvu s istraživačima Sveučilišta Columbia. ADL je 2024. zabilježio više od 9400 incidenata uznemiravanja, vandalizma i napada, što je najveći broj otkako je počeo pratiti takve podatke 1979. godine. Izvješće je pokazalo da američki Židovi imaju značajne sigurnosne probleme i doživljavaju teške psihološke posljedice: čak ih je 79 posto zabrinuto zbog antisemitizma, a 48 posto je poduzelo mjere za povećanje osobne sigurnosti i osjećaja sigurnosti, uključujući planove za najgori mogući scenarij (33 posto), planove za bijeg iz zemlje (14 posto) i kupnju oružja (devet posto). Oko 20 posto onih koji su prije 7. listopada nosili vidljive židovske simbole poput Davidove zvijezde ili kipe to više ne čine.
Europa bilježi gotovo istovjetan trend – od Francuske do Njemačke, od londonskih kampusa do hrvatskih gradova u kojima grafiti otkrivaju eksploziju netrpeljivosti. U Hrvatskoj su fizički napadi rijetki, ali govor mržnje i povijesni revizionizam doživljavaju pravi revival. Crvenom bojom išarana vrata Klovićevih dvora jer izraelski poduzetnik stoji iza umjetničkog postava, „Juden Raus“ grafiti po Splitu, govor mržnje na društvenim mrežama…
U Europi osam od deset Židova izjavljuje u anketama da se više ne osjećaju sigurno, a i među njima su mnogi prestali nositi simbole svoje vjere ili identiteta u javnosti. Antisemitizam se više ne pojavljuje samo na marginama društva — preselio je u kampuse, medije pa i u parlamente. U Velikoj Britaniji i Francuskoj broj prijavljenih incidenata se udvostručio, a u Njemačkoj je zabilježeno gotovo 500 napada povezanih s izraelsko-palestinskim sukobom.
U međuvremenu, 18 posto Židova je fizički napadnuto, trpe prijetnje ili verbalno uznemiravanje zbog svog židovskog identiteta, dok je 36 posto svjedočilo nasilju ili prijetnjama nasiljem. Gotovo polovina se suočila s isključivanjem ili minimiziranjem zbog židovskog identiteta, poput okrivljavanja za postupke Izraela ili osjećaja nepoželjnosti zbog svoje vjere. Antisemitske grafite ili letke na javnim mjestima
vidjelo je 60 posto ispitanika, a 88 posto susrelo se s antisemitskim sadržajem na društvenim mrežama ili drugim medijskim platformama. Posljedice po zdravlje ima 41 posto ispitanika: dvostruko veću vjerojatnost za anksioznost ili depresiju. Oko 32 posto žrtava dostiglo je klinički prag za anksioznost, a 21 posto za depresiju. Židovi imaju i sve veći osjećaj izoliranosti od šireg društva, pri čemu polovina ispitanika kaže da vjeruje da većina nežidovskih Amerikanaca ne bi stala uz njih ako bi došlo do antisemitskog nasilja. To je šest postotnih bodova više nego u sličnim istraživanjima provedenima prošle godine. U istraživanju navode da je to razlog zašto je malo žrtava prijavilo svoja iskustva. Među onima koji su se suočili s antisemitskom diskriminacijom, 74 posto je reklo da to nikada nisu prijavili nijednoj organizaciji ili vlasti. Od onih koji jesu samo sedam posto je kontaktiralo ADL, pet posto policiju, a jedan posto FBI. Većina je rekla kako ne vjeruje da će institucije riješiti problem. No odlučni su u borbi protiv mržnje. Samo 30 posto ih smatra da se ništa ne može učiniti kako bi se situacija poboljšala, a 68 posto ih se barem donekle ugodno osjeća kad javno progovaraju protiv antisemitizma. Unatoč raširenoj tjeskobi, 84 posto Židova koji su izravno iskusili antisemitizam reklo je da je on potaknuo barem jednu pozitivnu promjenu u njihovim životima, uključujući dublju povezanost sa židovskom zajednicom (62 posto), obnovljenu duhovnu vjeru (49 posto) ili preispitivanje životnih prioriteta.
ADL i JFNA pozvali su kreatore politika, edukatore i vlasnike društvenih mreža da poduzmu snažnije korake u suzbijanju antisemitizma kroz poboljšane sustave prijavljivanja, edukacije i koordinaciju provedbe zakona.
No otkud ovakva porazna statistika?
Nakon prvotnog kolektivnog šoka koji je uslijedio nakon što su teroristi ubili više od 1200 ljudi i oteli njih 250, a među njima djecu, žene i starce te ih još 48 drže zatočene u Gazi, odgovor Izraela na pokolj bio je toliko snažan da se globalni narativ u nevjerojatno kratkom vremenu preokrenuo od empatije prema žrtvama terorista do potpunog zanemarivanja činjenice da je upravo to bio okidač za rat u kojem je od tada u dvije godine ubijeno više desetaka tisuća ljudi, na obje strane, uz humanitarnu krizu i goleme civilne žrtve s palestinske strane. U svijetu koji je gladan jednostavnih narativa, činjenica da je rat na njihovu „otoku“ počeo pokoljem koji su teroristi ponosno dokumentirali pa su zahvaljujući njima svijet obišle snimke mladih djevojaka krvavih međunožja i izmrcvarenih tijela bačenih preko kamioneta, ali da neku posebnu empatiju ne pokazuju niti prema svojim civilima. Izrael za svoje ratuje već dvije godine i pritom je na sebe navukao mržnju milijuna. Antisemitizam se opravdava „kritikom Izraela“, a teror relativizira političkim narativima o kolonijalizmu i genocidu. U Hrvatskoj, gdje židovska zajednica broji tek nekoliko stotina članova, povijesni teret ima dodatnu težinu.
Ova obljetnica nije samo podsjetnik na početak rata, nego i moralno pitanje svijetu je li sposoban razlikovati politički sukob od kolektivne mržnje prema jednom narodu? Napad 7. listopada bio je čin terora. A odgovor na teror ne smije biti antisemitizam. Mržnja prema Židovima – ili bilo kojem narodu – ne vodi miru, nego produbljuje ponor nepovjerenja. Isto vrijedi i za mržnju prema Palestincima.
No ukupna statistika ne obećava: CAM (Combat Antisemitism Movement) je globalno evidentirao 13.339 antisemitskih incidenata u razdoblju od 7. listopada 2023. do 1. listopada 2025. U zadnja tri mjeseca 2023. bilo je 1785 incidenata, skoro koliko ih je bilo u cijeloj 2022., u 2024. osjetan porast - 6326 incidenata, dosad u 2025. 5118. Prema anketi ADL /Ipsos čak 46 posto odraslih u 103 zemlje pokazuju neke antisemitskе stavove. Pa to je pola svijeta!
Čak 20 posto ispitanika kaže da nikada nisu čuli za Holokaust, no 57 posto ipak smatra da mržnja prema Židovima predstavlja ozbiljan globalni problem.
Za Židove, eksplozija antisemitizma nije samo statistika: to je svakodnevni strah koji uključuje planove za bijeg i tihu samozaštitu. To je i test društva, ali i ogledalo njegove moralne otpornosti. “Nikad više” nije samo slogan s plakata iz muzeja Holokausta – to je opomena koja odzvanja kroz godine, a opet je svijet zaboravlja.
Nazivaju se „incidentima“, ali to su teroristički napadi. Tijekom Jom kipura (ponovo) 2019. Stephan Balliet pokušao je ući u sinagogu u Halleu, a kada nije uspio ubio je dvoje prolaznika i ranio još nekoliko. Godinu ranije Robert Bowers otvorio je vatru u sinagogi u Pittsburghu, ubio 11 osoba i ranio šest. Za Hanuku 2019. u New Yorku Grafton E. Thomas upao je u dom rabina u Monseyu i nožem ranio pet osoba. Rabin Josef Neumann kasnije je preminuo od zadobivenih ozljeda. Napadač Wassim al M. napao je španjskog turista nožem u Berlinu, u blizini spomenika Holokaustu. Izjavio je da je želio ubiti Židove. No ovaj je Jom kipur bio posebno krvav: u napadu na sinagogu u Manchesteru Jihad al-Shamie prvo je automobilom udario u zaštitara, a potom nožem napao vjernike. Dvoje mrtvih, brojni ozlijeđeni. U svibnju 2025. Yaron Lischinsky i Sarah Milgrim, mladi izraelski diplomatski par, ubijeni su u napadu ispred Capital Jewish Museuma, kako je napadač Elias Rodriguez konstatirao, "za Palestinu" i "za Gazu“. Židovi su bili meta 44 posto svih zabilježenih zločina iz mržnje u New Yorku 2023.
Normalizacija antisemitizma reflektira širi problem društvene krize u percepciji prava, etike i kolektivne memorije. Povijesni revizionizam, kombiniran s intenzivnom prisutnošću u medijima i na društvenim mrežama, stvara okolinu u kojoj mržnja prema Židovima postaje ne samo prihvatljiva, nego i “racionalna” u očima dijela javnosti. To je proces koji sustavno erodira društvene norme i produbljuje polarizaciju: kritika Izraela, politički sukobi i teroristički napadi miješaju se u monolitni narativ koji zamagljuje razliku između legitimne politike i kolektivne stigmatizacije. Na ovom moralnom i simboličkom testu Židovi ostaju kanarinci u rudniku – prvi čuju alarm, prvi osjećaju otrov, dok društvo rijetko reagira dok šteta ne postane nepopravljiva.
Ratni sukob i teroristički napad 7. listopada 2023. djeluju kao katalizator koji je već postojećem antisemitizmu dao zamah. Svijet zaboravlja da danas mogu biti Židovi, sutra bilo tko. Antisemitizam nikad nije samo “židovski problem”. Kad se ono što je nekad bilo opsesija margina normalizira u javnom prostoru to je znak da čovječanstvo gubi svoj kompas. A sjećanje na 7. listopada mora nas držati na kursu: nikada više.
Otvori KEKS Pay
Vjerojatno su ovi podaci potpuno istiniti. Ali zašto odmah na početku spominjanje Hrvatske u kojoj živi 500 deklariranih Židova i možda par tisuća Hrvata kojima je baka ili pradjed bio Židov. Zbog jednog grafita u Splitu???? Kad marokanski migrant razbijee glavu policajki usred Zagreba, to je manje bitno od grafita? Ne sjećam se informacije i članka o toj djevojci i kako je uopće danas. Ima li nekih posljedica?