Između šefa države i premijera još jedan od onih  nesporazuma "kojih nije bilo". Nesporazum je, kako je poslije objašnjeno, postojao "samo u medijima". Predsjednik se Mesić navodno naljutio kad je Bushovu pozivnicu za okrugli stol o demokraciji primio premijer Sanader, a ne on. Banski dvori odmah su uskočili s opsežnim objašnjenjem koje je otprilike glasilo  da šefu države sigurno nitko nije radio iza leđa, da je dakle o svemu bio obaviješten, a da će i on imati svojih pet minuta u društvu s američkim predsjednikom, ali na Bushovoj večeri.

Zahtjevnijem je političkom promatraču možda ostalo nejasno kako to da se i šef države i premijer vrte istog dana u New Yorku oko istog događaja (Opća skupština UN-a), ali i za to valjda postoji puno objašnjenja, teže dokučivih prosječnom umu.

Ako je iz Mesićeva kruga kao neslučajna indiskrecija procurila informacija o njegovoj ljutnji, a na zubu mu se navodno našao i hrvatski veleposlanik u Washingtonu, druga strana nije gubila vrijeme, pa se u medijima moglo pročitati i kako su Amerikanci zbog Mesićeva odlaska na Kubu reagirali neugodnim upitima o tome koji je zapravo smjer hrvatske vanjske politike. Da li ulazak u NATO ili revitalizacija nesvrstanih? No i to je epizoda koja se "nije dogodila", a između Mesića i Sanadera  nema nesporazuma!

Ironično, ali i točno. Iako je riječ o političarima različitih profila, iako između njih postoje generacijske i svjetonazorske razlike, Mesić i Sanader nikad zbog toga nisu upali u otvoreni spor. Dobri poznavatelji odnosa između Banskih dvora i Pantovčaka čak kažu da je Mesić bio "teži" u odnosima s bivšim premijerom Račanom, da se prijašnja ekipa u Vladi morala više pomučiti kako bi prema van održala privid sklada s predsjednikom države.
Sad su druga vremena i drukčji je stil, no nešto je u tim odnosima ostalo konstanta. Uz Ustavnu odredbu o sukreiranju vanjske politike, konstantom je ostala i činjenica da šef države i premijer na tom terenu nisu posve ravnopravni.

Šef Vlade uvijek, naime, ima na raspolaganju administrativni aparat Ministarstva vanjskih poslova, koje je na Vladu izravno priključeno. Kako između MVP-a i Mesićeva ureda komunikacija nije jednako ažurna, postojala je zamisao da se kao čovjek "za bolju vezu" na Pantovčaku stacionira aktualni veleposlanik u Londonu Joško Paro, koji je godinama bio u MVP-u na Zrinjevcu. Bila ona istinita ili ne, ta se epizoda spominjala upravo u kontekstu traženja načina za bolju komunikaciju šefa države i diplomatskog aparata. Još od promjena Ustava 2000. godine, MVP je na neki način bio više Vladin nego Mesićev ili zajednički, pa je valjda kao protuteža na Pantovčaku instalirana savjetnička ekipa jaka upravo u sferi vanjske politike.

Razlike u "tonovima i naglascima" o vanjskoj politici što se katkad primjećuju između šefa države i premijera, iako su naravno u prvom redu svjetonazorske, na neki način proizlaze i iz njihovih različitih ustavnih pozicija i ovlasti.

Predsjednik države može si dopustiti izražajniji politički profil, jasniji izraz i brzu reakciju, ne samo zato što više neće izlaziti na predsjedničke izbore nego i stoga što za razliku od premijera, na kojem je težište izvršne vlasti, ne mora žonglirati ni na unutarnjem ni na vanjskopolitičkom planu. Ono što je dopušteno predsjedniku, u nekim bi se situacijama drukčije primilo da je od premijera. A to se, među ostalim, odnosi i na sudjelovanje na summitu nesvrstanih.

 No, sukob je u karakterizaciji njihovih međusobnih odnosa preteška riječ. Barem pred javnošću, jer zasad to ni jednome nije u interesu.

Video sadržaj

6

NAKON TRI GODINE

Ida Prester pokazala kuhinju iz snova: Rađena je po mjeri, a jedan detalj svima je zapeo za oko

slažete li se?

Ovo su najgori horoskopski znakovi s kojima se možete vjenčati, tvrde astrolozi

high street hit

Chic hlače iz Zare koje vizualno produžuju figuru, a pašu na sve kombinacije

Alarmantno

Tihi ubojica u svakom domu: Hrvatska tone u epidemiju ovisnosti, a nitko ne reagira na vrijeme

Pouzdanost tradicije

Dobri kao kruh: Nevidljive karike u lancu koji hrani stotine Hrvata

Inkluzivni dodatak iznosi od 138 do 720 eura mjesečno, a visina naknade ovisi o dva uvjeta