Kad bismo imali predsjednika države, onda bi predsjednik nakon posljednjih događanja u državi i društvu ovako priopćio javnosti, barem objavom na društvenim mrežama, ako ne i u izravnom TV obraćanju: "U siječnju 2025. dobio sam mandat većine Hrvata koji su izašli na izbore – dobio sam mandat mijenjati Hrvatsku. To namjeravam i učiniti. To ukratko znači – ne želim se svrstavati uz petokraku, kao što se ne želim svrstavati ni uz pozdrav "Za dom spremni". Želim poštovati sve što je vrijedno iz vremena kada su naši stari, a zatim i naši branitelji ginuli u vjeri da će nama stvoriti nešto bolje. Skupove, marševe, demonstracije s maskama i kapuljačama te koncerte s ikonografijom mržnje ili, pak, sa zastavama propale države i petokrakama ne namjeravam pohoditi. Svi bismo se trebali zamisliti nad starom istinom da podjelama u društvu uvijek profitiraju neki treći. Na kraju, vrlo važno – najoštrije osuđujem svaki oblik nasilja i izražavam razočaranje što smo takvim scenama danas svjedočili u našoj Rijeci. Nasilje samo rađa novo nasilje i ono je uvijek problem, a nikada rješenje." No Milanović se uopće nigdje ni o čemu nije oglasio. Ove su pak rečenice iz priopćenja riječke gradonačelnice Ive Rinčić koja je priopćenjem objasnila zašto se nije pojavila na takozvanom antifašističkom maršu u Rijeci, pa u gornjim riječima samo treba siječanj zamijeniti za svibanj, a Hrvatsku i Hrvate za Rijeku i Riječane. Riječka gradonačelnica time je pokazala stav kakav se i traži i očekuje od političara, i stala je uz bok najvećeg dijela Riječana, ali i hrvatskih građana koji ne podupiru nikakav ekstremizam, ni lijevi ni desni.
Čim taj progovori negdje pravi štetu. Bolje da šuti.