Fašizam pobjeđuje. I nemojte tu tvrdnju tražiti isključivo kroz personalizaciju pojedinih vođa koje se pojavljuju na sceni, nego je sagledavajte u metodama koje postaju dominantne u javnosti. Što je fašizam? Ponajprije to je odbijanje dijaloga, onda antagonizacija, pa segregacija, pa dehumanizacija pojedinaca i skupina, onda mržnja koja vodi u nasilje, da bi se na kraju stiglo do neminovnih eliminacija, bilo socijalno-egzistencijalnih, bilo doslovno fizičkih. Fašizam neće nužno navući crnu dizajniranu uniformu da bi ga se prepoznalo lako i transparentno, on će polako, korak po korak, "u ime slobode" zauzimati prostor istinske slobode, pri čemu će relativizirati svaku moguću situaciju da bi se čovjek našao u svakodnevici kaosa pažljivo kreiranog do te mjere da mu se čini da više nema moralnog i bilo kakvog logičnog oslonca. Sve istovremeno može biti i pogrešno i točno i prednost i pogreška. U tako kreiranoj atmosferi čovjek može biti i lojalan i izdajnik, što će ovisiti o arbitrarnosti voljenog mesijanskog vođe kojeg će, u međuvremenu, sam narod imperativno zatražiti da ga spasi i izvuče iz kaotičnog sustava u koji ga je sam sustav doveo.