U posljednjih nekoliko tjedana Grenland se ponovno našao u središtu globalne pažnje. Izjave američkog predsjednika Donald Trump o mogućnosti preuzimanja Grenlanda od Danske, uz naglašavanje kako će se to dogodili na 'ovaj ili onaj način', ukljućujuči i vojnu intervenciju, otvorile su pitanje suvereniteta, povijesnog nasljeđa i prava Grenlanđana na samoodređenje. Kako bi se razumjela današnja situacija, potrebno je vratiti se duboko u povijest odnosa Grenlanda i Europe.
Prvi nordijski dolazak na Grenland veže se uz Erika Crvenog, vikinškog moreplovca prognanog s Islanda krajem 10. stoljeća. Oko 985. godine osnovao je naselja u južnom dijelu otoka. Naziv „Grenland” (Zelena zemlja) odnosio se na relativno plodne fjordove juga, ali je vjerojatno imao i propagandnu svrhu, privlačenje novih doseljenika. Nordijska naselja stoljećima su bila dio šireg sjevernoatlantskog prostora pod vlašću Norveške. Međutim, početkom 15. stoljeća nordijska populacija nestaje. Razlozi nisu potpuno jasni, ali uključuju zahlađenje klime (malo ledeno doba), gospodarsku izolaciju i sukobe s Inuitima, koji su se u to vrijeme širili Grenlandom i postupno postali dominantna populacija.
Novo poglavlje započinje 1721. godine dolaskom misionara Hansa Egedea, uz potporu tada ujedinjene dansko-norveške krune. Egede je želio ponovno uspostaviti vezu s navodnim potomcima Vikinga, ali je zatekao isključivo Inuite. Njegova misija preusmjerena je na pokrštavanje domorodačkog stanovništva, čime započinje kolonijalno razdoblje Grenlanda. Tijekom 18. i 19. stoljeća Grenland je politički i ekonomski vezan uz Dansku, uz izraženu paternalističku kolonijalnu politiku. Kada su se Danska i Norveška razdvojile 1814. godine, Grenland je ostao pod danskom vlašću. Američko priznanje danskog suvereniteta 1916. godine, u sklopu kupnje Danskih Zapadnih Indija (današnjih Američkih Djevičanskih Otoka), dodatno je učvrstilo taj status.
Njemačka okupacija Danske 1940. godine stavila je Grenland u neobičan položaj. Zabrinut zbog strateške važnosti otoka, SAD je prihvatio ponudu danskog veleposlanika Henrika Kauffmanna, koji je omogućio američko korištenje vojnih baza na Grenlandu. Time započinje trajna američka vojna prisutnost. Nakon rata Danska je poštovala te sporazume, a ulaskom u NATO 1949. godine Grenland postaje važan dio zapadne sigurnosne arhitekture, osobito tijekom Hladnog rata.
Pod pritiskom Ujedinjenih naroda i procesa dekolonizacije, Grenland je 1953. godine integriran u Dansku kao njezin teritorij, uz dva zastupnička mjesta u danskom parlamentu. Godine 1979. uvedena je autonomija, a 2009. i proširena samouprava, kojom je Grenland dobio pravo na samostalno proglašenje neovisnosti putem referenduma. Iako ankete pokazuju da većina Grenlanđana dugoročno podupire neovisnost, istodobno postoji snažan otpor prema neovisnosti koja bi ugrozila socijalnu državu. Grenland ima oko 56–57 tisuća stanovnika, ekstremne klimatske uvjete i snažnu financijsku ovisnost o godišnjim transferima iz Danske, koji čine gotovo polovicu javnog proračuna.
U tom kontekstu Donald Trump je prepoznao priliku. Pozivajući se na nacionalnu sigurnost, strateški položaj Grenlanda na najkraćoj ruti između Europe i Sjeverne Amerike te bogatstvo rijetkih minerala, Trump je otvoreno govorio o američkom preuzimanju otoka, pa čak i odbio isključiti uporabu sile. Takva retorika označila je prekid s dosadašnjom američko-danskom praksom „grenlandske karte”, prema kojoj su američke baze bile dovoljan doprinos Danske NATO-u. Umjesto suradnje, Trumpova administracija optužila je Dansku za nedovoljnu odgovornost, čime je izazvala snažan otpor i u Kopenhagenu i u Nuuku.
Ankete iz 2025. godine pokazuju da samo 6 % Grenlanđana podržava priključenje SAD-u, dok se njih 85 % tome protivi. Sve grenlandske političke stranke zajednički su odbacile ideju aneksije. Istodobno, Danska i Grenland naglašavaju da je pravo na samoodređenje temelj svake buduće odluke. Grenland danas ima poseban odnos s Europskom unijom kao prekomorski teritorij, a njegova budućnost ostaje otvorena između neovisnosti, suradnje s Danskom i rastućih interesa velikih sila u Arktiku.
Otvori KEKS Pay
Di je Greta?