U povodu 50. rođendana Europske unije o njezinoj budućnosti razgovarali
smo s Mladenom Staničićem, direktorom Instituta za međunarodne odnose.
VL: Što je
budućnost Europske unije, koje će komponente njezine zajedničke
politike jačati, a koje eventualno slabjeti?
EU će jačati naglasak na sigurnosnu politiku. Unija će unutar
svojih granica uspostavljati sustav kojim bi sigurnost ojačala,
pogotovo u onim zemljama koje imaju s time problema i koje nisu u
stanju suprotstaviti se opasnostima. Na tom bi području Europska unija
mogla postati važan faktor u međunarodnim odnosima i u odnosu na druge
svjetske sile. Ona će, dakle, jačati sigurnost u svojem
dvorištu, a time će pridonijeti i svjetskoj sigurnosti.
VL: Kako na budućnost
Europske unije utječe jačanje novih igrača, poput Kine i Indije, te
konsolidacija Ruske Federacije?
Ekonomsko i političko jačanje tih država pogoduje Europskoj
uniji jer njoj odgovara jačanje multipolarnosti. Iako Europska unija
dijeli sustav vrijednosti sa Sjedinjenim Američkim Državama koje su
dosad imale jednostranu ili čak hegemonističku ulogu u međunarodnim
odnosima, nije joj odgovaralo to nametanje američke jednostranosti. Za
Ameriku je poželjna pozicija lidera u međunarodnim odnosima, ali ne i
hegemona. Jednostranost u američkoj vanjskoj politici nije odgovarala
Europskoj uniji pa je čak proizvela i neke razdore unutar same Unije.
Balansiranje novih snaga na globalnoj političkoj pozornici dobro će
doći i Europskoj uniji da ojača svoju ulogu u međunarodnim odnosima.
VL: Što je
danas prednost EU u globalnoj utakmici?
Još je uvijek prednost Europske unije njezino
gospodarstvo iako se ona sve više posvećuje
političko-sigurnosnim pitanjima. Zbog snage svog gospodarstva, ona može
imati velik utjecaj u mnogim zemljama, pa i u onima u kojima postoji
potencijalna nestabilnost. Snaga EU u takvim zemljama dolazi do
izražaja u njezinoj pomoći. U Europskoj uniji još se cijeni
socijalna ravnoteža i jačanje socijalne jednakosti, što na
unutarnjem planu znači smanjivanje razlike između bogatih i
siromašnih građana, a na vanjskom smanjivanje razlike između
bogatih i siromašnih zemalja. U tom smislu EU nastupa kao
konstruktivna, moralna snaga. I takva kakva je danas, nedovoljno
sjedinjena, ona nastupa kao moralni faktor u svijetu, u konstruktivnoj
moderatorskoj ulozi, primjerice na Bliskom istoku i u borbi protiv
terorizma.
VL: Što
mislite o tezi da je problem današnje Europe to
što više nema velikih državnika i vizionara?
To je točno. Ali današnja vremena razlikuju se od
onih poslije Drugog svjetskog rata kada je trebalo imati viziju za
situaciju, na primjer, kad se Francuska oporavljala od njemačke
opasnosti. Tada su bili potrebni i De Gaulle i Adenauer da bi svojim
autoritetom povukli politiku. Današnja je EU
birokratizirana, to je mašina koja na neki način "ide sama
od sebe". Moguće je da je u pojedinim situacijama potreban vizionar
koji će povući ostale svojim autoritetom i možda je to upravo ova
situacija u vezi s donošenjem Ustava. Ali "veliki tate" i
veliki vođe u demokratskim zemljama više nisu potrebni.
Ohrabrujuće je to što prema nekim anketama Eurobarometra
popularnost europskog Ustava sada raste u onim zemljama koje su ga
prije dvije godine odbile. Dakle, europska je birokracija mehanizam
koji ponekad proizvede neki problem, ali ima u sebi dovoljno snage da
ga prevlada.
VL: Može li taj mehanizam
nositi Hrvatsku ili ona ima dovoljno vlastite snage da uhvati
priključak?
Bruxelles već na neki način nosi Hrvatsku, jer da nema
procesa približavanja Uniji, u Hrvatskoj bi mnoge stvari i na
političkom, i na sigurnosnom, i na ekonomskom planu bile gore.
Prilagođavanje Uniji daje rezultate i prije nego što je
Hrvatska postala članica. To se, na primjer, vidi prema ekonomskim
pokazateljima i prema situaciji s brodogradnjom. Da nema prilagodbe EU,
o restrukturiranju brodogradnje i smanjivanju potpora toj industriji ni
danas se ne bi govorilo. Pitanje je bi li ovi novi slučajevi korupcije
u Hrvatskoj izašli na vidjelo da nema pritiska iz EU.
Utjecaj EU na Hrvatsku blagotvoran je već sada, iako ona još
nije postala članica.
Europa može i bez velikih vođa