Prije točno 15 godina svijet je svjedočio jednom od najvažnijih političkih i društvenih previranja modernog doba, fenomenu koji je ušao u povijest pod nazivom Arapsko proljeće. Sve je počelo u Tunisu 17. prosinca 2010. godine, kada je samoubojstvo mladog prodavača voća Muhammeda Bouazizija, koji je protestirao protiv policijske represije, korupcije i siromaštva, postalo simbolom duboke frustracije i nezadovoljstva cijelog društva.
Taj čin očaja pokrenuo je lančanu reakciju masovnih prosvjeda koji su zahvatili cijelu zemlju i ubrzo doveli do pada režima predsjednika Zine El Abidina Ben Alija. Bouazizi je postao ikona borbe za pravdu, dostojanstvo i političke slobode, inspirirajući milijune građana u drugim arapskim zemljama da izađu na ulice i zahtijevaju temeljite promjene. Arapsko proljeće tako je započelo kao lokalni tuniski pokret, ali vrlo je brzo poprimilo regionalnu i globalnu važnost, pokazujući snagu društvenog nezadovoljstva i težnju za demokracijom u cijelom arapskom svijetu. Tuniski pokret ubrzo se proširio na susjedne zemlje, od Egipta do Libije, Sirije, Jemena i šire, dobivajući globalnu pozornost i stvarajući nadu u političku transformaciju, ali i otvarajući vrata dugotrajnim sukobima i regionalnoj nestabilnosti.
PRIJE 15 GODINA POČELO ARAPSKO PROLJEĆE
Epilog: prividna demokracija, terorizam i milijuni migranata u Europi
Arapsko proljeće imalo je različite ishode u različitim zemljama, ovisno o strukturi vlasti, unutarnjoj politici, vojnoj moći i međunarodnom utjecaju
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
krajnji rezultat 'arapskog proljeća', je arapska jesen, zima... sve što je ubijeni gadafi govorio se obistinilo, sve što je assad tvrdio, je postala stvarnost. ako je nekom nešto promaklo, da podsjetimo. nemiri su počeli u najmirnijim i sređenijim arapskim državama, sa velikim slobodama u usporedbi sa zaljevskim autokracijama. u ni jednoj od tih sada razorenih država i društava nije ničeg falilo, slobode najmanje, žene se oblačile i školovale kao kod nas. tko je najviše i jedini profitirao? izrael. u 15 godina tih 'proljeća' nestala je sirija kao ozbiljan protivnik, uništile zemlju terorističke skupine koje je oformio i financirao zapad, plus izrael (kojeg nikad nisu napali, to je ključno u tom proljeću). nestala libija, sa svim svojim milijardama, zlatnim dinarom, projektima n kojima su i hr građevinari zaradili lijepe novce. nestala sirija, zemlja u kojoj si mogao pijan zaspati na ulici, žene uživale slobodu. što danas imaju? što sad od svih tih sloboda imaju ti narodi? samo talibanski afganistan je gori. ali mu se približavaju. kad god vidite nekog arapa kod nas, nemojte mu zamjeriti, ako vas i siluje, pokrade, razbije. vi ste ga doveli k sebi, pomogli da se uništi njegova država. on je prisiljen preživljavati. vi ste uništili njegov svijet, državu. sad ga trpite.