Izraelski napadi na Pojas Gaze traju nesmanjenom žestinom, a humanitarna slika svakim danom postaje mračnija. U posljednja 24 sata poginulo je i ranjeno više od stotinu Palestinaca, dok međunarodna zajednica pokušava ubrzati političke i sigurnosne procese koji bi trebali donijeti stabilnost. No jaz između diplomatskih inicijativa i stvarnosti na terenu ostaje dubok: dok bombe padaju, raspravlja se o budućoj sigurnosnoj arhitekturi Gaze, čiji uspjeh uvelike ovisi o tome hoće li lokalni akteri prihvatiti modele koje nameće međunarodna zajednica.
Samo nekoliko sati nakon što je Vijeće sigurnosti UN-a odobrilo američku rezoluciju o Gazi i uspostavu međunarodnih snaga, Washington je pokrenuo ubrzane pripreme za formiranje novih postrojbi. Prema tvrdnjama visokog američkog dužnosnika, prvi kontingent multinacionalnih snaga mogao bi stići u Pojas Gaze početkom 2026. godine. Drugi dužnosnik uključen u razgovore naveo je da su Azerbajdžan i Indonezija trenutačno najizgledniji kandidati za sudjelovanje u misiji, što ukazuje na američki pokušaj uključivanja država koje imaju neutralniji međunarodni profil.
Očekuje se da će snage biti sastavljene od kombinacije pješačkih, inženjerijskih, obavještajnih i policijskih jedinica, posebno oblikovanih prema potrebama Gaze. Istodobno, SAD kontaktira brojne arapske i europske zemlje radi osiguravanja financijske i logističke potpore, uvjeren da široko međunarodno sudjelovanje povećava legitimnost misije i njezine izglede za dugoročnu stabilnost.
Ipak, operativne pripreme još su u povojima. Programi obuke nisu započeli, a nužno je osigurati goleme resurse i infrastrukturu, od zapovjednog sjedišta do sustavne koordinacije s humanitarnim agencijama koje već rade na obnovi razorene enklave. Ovakva misija, ako ikada zaživi u punom opsegu, mogla bi postati jedan od najkompleksnijih međunarodnih angažmana na Bliskom istoku u posljednjim desetljećima.
Hamas je rezoluciju odbacio uz tvrdnju da “ne ispunjava zahtjeve i prava Palestinaca”, da lišava narod prava na samoodređenje, nameće međunarodno skrbništvo nad Gazom i onemogućava uspostavu palestinske države s Jeruzalemom kao glavnim gradom. U izjavi su naglasili i da “svaka rasprava o pitanju oružja mora ostati unutarnje nacionalno pitanje”, čime dodatno pojačavaju otpor bilo kakvom modelu koji bi izravno ograničio njihovu moć ili prerogative.
U takvim okolnostima, politička arhitektura koju SAD pokušava izgraditi suočava se s dvojakim izazovom: nedostatkom vremena i brutalnom dinamikom rata na terenu, ali i dubokim nepovjerenjem lokalnih aktera koji međunarodne misije često doživljavaju kao oblik političkog tutorstva.
Uoči sastanka ministara vanjskih poslova EU u Bruxellesu u četvrtak, na kojem će se raspravljati o događajima u Ukrajini i na Bliskom istoku, visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas otkrila je da Unija razmatra proširenje svojih sigurnosnih misija u Gazi i na Zapadnoj obali. Kallas je također naglasila da europske zemlje nastoje postići trajan mir na palestinskim teritorijima. S druge strane, francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot najavio je da će Francuska rasporediti stotinu sigurnosnih djelatnika na palestinske teritorije, što predstavlja prvu službenu francusku potvrdu takvog poteza. Barrot je pojasnio da je Pariz „razvio plan za razoružavanje Hamasa i njegovo isključenje iz upravljanja Pojasom Gaze“.
Otvori KEKS Pay
