Usvajanje američke rezolucije o Gazi u Vijeću sigurnosti UN-a predstavlja jedan od najdramatičnijih diplomatskih pomaka u bliskoistočnom procesu u posljednjem desetljeću. Nakon višemjesečnog rata, globalnih tenzija i neuspjelih pokušaja dogovora, ovaj dokument označava prvu sveobuhvatnu međunarodnu platformu za političko rješenje sukoba. No, njegova sadržajna i politička težina daleko nadilazi klasične diplomatske okvire – riječ je o planu koji de facto mijenja arhitekturu moći u Gazi te redefinira ulogu međunarodne zajednice, SAD-a i samog Donalda Trumpa u obnovi i stabilizaciji regije. Američki plan od 20 točaka usredotočen je na korjenitu promjenu sigurnosnog poretka u Pojasu Gaze. Ključni elementi uključuju potpuno razoružanje svih nedržavnih oružanih skupina, demontiranje njihove vojne infrastrukture, uvođenje međunarodnih stabilizacijskih snaga te programe deradikalizacije i političke transformacije. Ideja je stvaranje okruženja u kojem Hamas i slične frakcije više ne mogu funkcionirati kao vojni akteri, a palestinsko vodstvo, uz međunarodnu pomoć, može graditi nove institucije, reformiranu sigurnosnu službu i kontrolirane granice.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu snažno je pozdravio usvajanje rezolucije, opisujući je kao "povijesni trenutak". Naglasio je da je plan u potpunosti usklađen s izraelskim sigurnosnim interesima, jer stavlja naglasak na eliminaciju raketnih arsenala, tunelskih sustava i vojnih kapaciteta Hamasa. Međutim, uz taj diplomatski entuzijazam, Netanyahu je ponovio svoju dugogodišnju i nepromjenjivu poziciju: 'Neće biti palestinske države koja ugrožava Izrael.' Nasuprot tome, Hamas je rezoluciju odlučno odbacio. U svom priopćenju optužio je SAD i Vijeće sigurnosti da "legitimiziraju međunarodno skrbništvo nad palestinskim teritorijem" i da rezolucija praktično uskraćuje Palestincima pravo na samoodređenje. Posebno je problematično, tvrdi Hamas, to što se razoružanje planira povjeriti međunarodnim snagama, koje bi mogle djelovati kao produžena ruka izraelskih interesa. Pokret tvrdi da bi takve snage izgubile svoju neutralnost i postale aktivni sudionik sukoba, a ne arbitri.
U njihovom narativu, pitanje oružja je unutarpalestinsko, a svaka vanjska intervencija – bez obzira na mandat – predstavlja narušavanje palestinskog suvereniteta. Jedan od najkontroverznijih elemenata rezolucije jest osnivanje "Vijeća za mir", tranzicijskog tijela koje bi imalo gotovo upravljačku funkciju u Gazi do kraja 2027. godine. Prema dokumentu, Vijećem bi predsjedao Donald Trump osobno – potez bez presedana u povijesti UN-a, jer nijedan američki predsjednik nije preuzeo tako direktnu i formalnu ulogu u upravljanju međunarodnim mirovnim strukturama. Trump je sam glasovanje opisao kao "odluku koja mijenja tijek povijesti", uvjeren da će njegova pozicija na čelu Vijeća za mir omogućiti potpunu kontrolu nad stabilizacijskim procesima u Gazi.
Vijeće bi trebalo koordinirati rad međunarodnih stabilizacijskih snaga, suradnju s Izraelom i Egiptom, obuku nove palestinske policije, nadzor nad humanitarnim koridorima te početak obnove razorenih područja. Ovakav koncept za mnoge predstavlja stvaranje svojevrsnog protektorata u Gazi, područja pod međunarodnom upravom, ali s dominantnom američkom rukom. Dok Washington to naziva "privremenim rješenjem", Hamas i brojni palestinski akteri vide u tome dugotrajnu institucionalizaciju vanjske kontrole. Ipak, rezolucija u jednom segmentu otvara vrata mogućoj palestinskoj državnosti. U tekstu se navodi da će 'nakon reformi Palestinske uprave i početka obnove Gaze, nastati vjerodostojni uvjeti za put prema palestinskom samoodređenju i državnosti'. Geopolitički gledano, usvajanje rezolucije predstavlja i poraz Rusije i Kine, koje su se odlučile za suzdržanost. Time nisu blokirale američki plan, premda ga smatraju izrazito pristranim.
FOTO Ovako je Vjesnik izgledao iznutra: Imao je vlastiti restoran, kino-dvoranu, knjižnicu...
Otvori KEKS Pay
Bravo.Vijece sigurnosti UN-a me ugodno iznenadilo.Njihove odluke su obvezujuce za razliku od odluka skupstine UN-a.Nitko nije glasao protiv,ukljucujuci palestinsku upravu i sve relevantne arapske drzave su glasale za rezoluciju.Odbijanje hamasa i dr. teroristickih skupina omogucava legalnu provedbu rezolucije silom.