Trebaju li svi liječnici primarne zdravstvene zaštite u koncesiju i kako bi se ordinacije nasljeđivale, zašto mala bolnica ima najbolji MR u državi, što o bolnici u Blatu misle u Liječničkoj komori, neke su od tema o kojima smo razgovarali s čelnikom te organizacije, dr. Trpimirom Golužom.
Ustavni je sud ukinuo odredbe Pravilnika o specijalizacijama doktora medicine, što je izazvalo različita tumačenja.
Odluka Ustavnog suda prilično se paušalno prikazuje u javnosti. U tome prednjače pojedinci koji su koncipirali ukinuti Pravilnik. Odlukom se ukidaju sve relevantne odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine počevši od 2011. godine do trenutno važećeg, a u bitnome u dijelu koji propisuje ugovorne obveze, trajanje obveze ostanka na radu, obveza naknade troška, utvrđenje visine troškova specijalizacije. Smatram da je to zapravo pljuska svim ministrima zdravstva od Milinovića, Ostojića, Varge, Nakića pa do Kujundžića koji nisu uspjeli riješiti problem te su po tom pitanju odgovorni za veliko nezadovoljstvo mladih liječnika.
Što to sad konkretno znači za liječnike i bolnice?
To je pitanje za pravne eksperte. Doći će do velikih polemika o tome kako će se ova odluka odnositi na one koji su u međuvremenu promijenili svoje uvjete, što će biti ubuduće, na kakve će uvjete pristajati budući specijalizanti, kako će se zatečena situacija tumačiti na sudu... Ne bih se usudio ulaziti u te procjene. Odlukom Ustavnog suda vraća se mogućnost da pojedina bolnica sama dogovori uvjete sa specijalizantima, što stupa na snagu od 1. siječnja. Ipak, odluka može pomoći u konačnom rješavanju problema jer je Ministarstvu zdravstva naloženo da napravi zakonski okvir koji će riješiti to pitanje. To je upravo ono što je Liječnička komora zagovarala kada je ministar Kujundžić odlučio suspendirati pravilnik koji je donio ministar Nakić. Kujundžić je, po svemu sudeći pod utjecajem određenih interesnih skupina poslodavaca, napravio samo palijativne promjene, koje je sad Ustavni sud također poništio. Treba imati na umu da su dosad specijalizanti pošto-poto htjeli specijalizaciju pa su pristajali i na objektivno nepovoljne uvjete koji su im nametali dugotrajne obveze i potencijalno visoke financijske odštete. No situacija na tržištu se bitno promijenila. Liječnika nedostaje, mnogi mladi odlaze već na specijalizaciju u inozemstvo. Čini mi se da će se pojedine županijske bolnice, tj. njihovi vlasnici morati potruditi i ponuditi poticajne uvjete da bi privukli specijalizante. Vjerujem da je došao kraj “robovlasničkom” tretiranju mladih liječnika.
Komora je nedavno tražila i objašnjenje pravila oko promjene organizacije rada liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Moram priznati da sam bio iznenađen kada sam za to saznao gledajući televiziju. Bilo bi normalno da se oko takvih krucijalnih promjena u organizaciji zdravstvene zaštite Ministarstvo zdravstva usuglasi ili da barem obavijesti Liječničku komoru, što je na kraju krajeva i zakonska obveza.
Trebaju li svi primarci u koncesiju?
Zalažemo se za to da se svim liječnicima specijalistima iz primarne zdravstvene zaštite koji to žele omogući odlazak u koncesiju. Nedopustivo je da jednako obrazovani ljudi za jednak posao imaju drastično različita primanja te da je odlučivanje tko može otići u koncesiju netransparentno i bez jasnih kriterija. Nejasno mi je zašto i na osnovi čega pojedinci i strukovne udruge, koje su se još donedavno grčevito borile za dodjelu koncesija svima koji to žele, sada zagovaraju ukidanje koncesije i uvođenje nekog novog oblika privatnog vlasništva ordinacije.
Podržavate li novi model privatnog vlasništva ordinacija?
U situaciji u kojoj je nepoznato što podrazumijeva taj novi oblik vlasništva ordinacije ne mogu se izjasniti ni za ni protiv njega. Zanima me detaljno što se planira i kako će se to odraziti ne samo na postojeći liječnički kadar, nego i na one liječnike koji će u budućnosti ulaziti u sustav. Držim da pri ovako krupnim reformama sustava treba gledati na ukupnu održivost zdravstvenog sustava kroz dulje razdoblje. Što znači za sustav u cjelini ako netko dobije u privatno vlasništvo ordinaciju koju će kasnije moći prodavati? Kome će je prodavati? Znači li to da će mladi liječnik morati kupiti pravo da bi mogao raditi? To su nejasnoće koje su ostale u zraku nakon ministrova nastupa u javnosti. Ministar nam treba te sitnice pojasniti kako bismo mogli zauzeti stav o njegovim zamislima. Ono od čega Komora neće odstupiti jest zaštita interesa i prava liječnika i ukupna održivost javnog zdravstvenog sustava.
Zašto bolnice ne rade i poslije podne?
Dominantni problem zdravstvenog sustava je kadrovski deficit. Nemamo dovoljno zdravstvenih djelatnika da iskoristimo sve potencijale zdravstvene infrastrukture koju imamo. Nemoguće je organizirati redovni rad u dvije smjene, jer jednostavno nemamo dovoljno izvršitelja u sustavu. Pojedine bolnice ne mogu vlastitim kadrom pokriti ni sva potrebna dežurstva za hitne slučajeve.
A mogle bi raditi i popodne kad bi izvršitelja bilo više?
U pojedinim bolnicama bi. Evo, u posljednje dvije godine tri-četiri puta sam prošao cijelu Hrvatsku, dobro upoznao situaciju po bolnicama. Imamo bolnice u malim sredinama koje su znatno bolje opremljene nego one najveće u državi, ali nemaju jednostavno niti dovoljno pacijenata niti liječnika niti potrebe za tako moćnim uređajima. Tako na primjer najbolji uređaj magnetske rezonancije u državi ima županijska opća bolnica u Požegi.
Ako nema potrebe, pitanje je zašto je ondje takav uređaj nabavljen.
Stručno utemeljen razlog za to ne postoji. Vjerojatno je taj MR uređaj baš za tu bolnicu nabavljen jer je u vrijeme njegove kupnje državni tajnik u tadašnjem Ministarstvu zdravlja bio liječnik koji je inače zaposlen u OŽB-u Požega. Drugo objašnjenje i poveznicu za tako “mudru” kupnju teško je pronaći.
Čekaonice po brojnim bolničkim odjelima često već u 13 sati budu prazne.
Očito nema pacijenata. Ili nisu naručeni ili ne dolaze na preglede. Ako je razlog nenaručivanje pacijenata, onda je to odgovornost ravnatelja bolnice odnosno šefova pojedinih odjela. Tolerira li se to i zašto, to je pitanje na koje ja ne mogu odgovoriti.
Komora je od jeseni omogućila članovima jeftiniju struju i plin. Jeste li vi to preuzeli sindikalnu ulogu?
Bio bih sretan da je sindikat to napravio prije nas, ali nije! Dobro ste prepoznali da Komora ima široku platformu djelovanja. Kad smo spoznali da u društvu nikome nije puno stalo do položaja liječnika i da gotovo nitko ne prepoznaje vrijednost i prihvaća odgovornost za zadržavanje ljudi u Hrvatskoj i osiguravanje poželjne zdravstvene perspektive građanima, odlučili smo se samoorganizirati i pokrenuti programe koje će unaprijediti ukupni društveni status liječnika. Komora je do prije dvije i pol godine bila organizacija koja je dobrim dijelom služila sama sebi. Odlučili smo to promijeniti i od Komore učiniti servis za liječnike.
Zdravstvu godišnje nedostaje gotovo tri milijarde kuna da bi poslovalo bez gubitaka. Kako povećati prihodnu stranu zdravstvenog budžeta? Ministar očekuje konsenzus oko toga pri donošenju proračuna za 2018. godinu, a otvorena je mogućnost skupljeg dopunskog osiguranja i povećanja participacije.
Ministar se prvo treba izboriti da država poštuje zakone i ispunjava svoje obveze prema zdravstvu, a ne da s gotovo 2,5 milijarde kuna “zdravstvenog novca” krpa rupe u državnom proračunu. Sve dok se za to ne izbori, nema moralno pravo dodatno posezati u lisnice građana Republike Hrvatske.
Kako gledate na oživljenu ideju o gradnji bolnice u Blatu?
Bolnicu u Blatu potrebno je izgraditi, no ne mislim da bi ta bolnica trebala imati kategoriju nacionalne sveučilišne bolnice niti planiranih gotovo tisuću bolničkih postelja. U zadnjih 40 godina od kada je projektirana Nacionalna sveučilišna bolnica puno se toga promijenilo. Došlo je do velikih ulaganja u već postojeće bolničke kapacitete, ali i do općeg napretka medicinske znanosti u svijetu i drugačijeg pristupa liječenju. Prije dominantno stacionarno liječenje, zamijenio je koncept dnevnog bolničkog zbrinjavanja. Samo u KBC Zagreb - Rebro uloženo je 250 milijuna eura i de facto je razvijena moćna nacionalna sveučilišna bolnica. Mislim da nam druga takva bolnica u istom gradu ne treba, vrlo vjerojatno niti u cijeloj državi.
Kakva nam onda bolnica treba u Blatu?
Treba nam bolnica koja će se uklopiti i unaprijediti dostupnost i razinu ne samo zagrebačke već nacionalne bolničke zdravstvene skrbi. U Komori držimo da bi u Zagrebu bilo mudro razviti koncept triju bolničkih središta: istok koji bi činili KBC Zagreb i KB Dubrava; zapad koji bi podrazumijevao KBC Sestre milosrdnice čiji bi se bolnički kompleks trebao dograditi i u njega preseliti Kliniku za dječje bolesti i Kliniku za traumatologiju; te jug na lokaciji Blato na kojoj bi se izgradila nova klinička bolnica u koju bi se preselila kompletna KB Sveti Duh i u kojoj bi se, s obzirom na neposrednu blizinu čvorišta autocesta te mogućnost razvoja helikopterske medicinske pomoći mogli uz kirurgiju, ginekologiju, pedijatriju i internu medicinu razviti Trauma centar i Centar za opekline. To znači da bi bolnica u Blatu bila puno skromnijih gabarita pa bi samim time i znatno manje stajala njena izgradnja.
Europska agencija za lijekove seli se iz Londona, Zagreb konkurira za novo sjedište i pritom smo im ponudili sjajne uvjete za 800-tinjak službenika EMA-e: stambene beneficije, zapošljavanje bračnog partnera itd.
Vlada RH sve čini da ih privuče u Zagreb i to je dobro. Ono što me ohrabruje je da Vlada očito poznaje metodologiju kako Zagreb učiniti poželjnom destinacijom za rad i život. Bilo bi dobro kad bi i hrvatske liječnike nastojala zadržati u državi, možda upravo istim metodama.
Što je to Demografski atlas hrvatskog liječništva?
Projekt koji ćemo predstaviti u prosincu na Saboru hrvatskog liječništva u Rovinju. Demografski atlas bit će sveobuhvatan i detaljan prikaz aktualnog stanja hrvatskog liječništva kroz brojne statističke parametre. Na osnovu njega dobit ćemo precizan pregled postojećeg kadrovskog potencijala liječništva. Moći ćemo raditi projekcije što će se u sustavu u kadrovskom smislu u dogledno vrijeme događati. Ako te podatke stavi u korelaciju sa zdravstvenim potrebama stanovništva, vlast će točno znati što je potrebno učiniti da se koncipira funkcionalno održiv zdravstveni sustava.
do '95 smo imali potpuno funkcionalan zdravstveni sustav, bez participacija i čekanja, dok ga nisu uništili političari kroz privatizaciju i uhljebljavanje