Doc. dr. sc. Tome Marelić s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, suurednik i jedan od autora znanstvene monografije "Early Modern Nautical Charts of the Adriatic Sea: Information Sources, Navigation Tools, and Communication Media" ("Ranonovovjekovne pomorske karte Jadranskog mora: Izvori informacija, navigacijska pomagala i medij komunikacije"). Monografiju je uredio zajedno s prof. dr. sc. Josipom Faričićem, također s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru. U drugoj polovici prošle godine knjiga je u izdanju ugledne izdavačke kuće Palgrave Macmillan objavljena u slobodnom pristupu na engleskom jeziku i objedinjuje poglavlja hrvatskih, talijanskih i turskih stručnjaka za povijest kartografije. Knjiga je izazvala veliku pozornost svjetske javnosti. Riječ je o prvoj znanstvenoj monografiji hrvatskih urednika na temu povijesti pomorske kartografije izdanoj od renomiranog stranog izdavača na engleskom jeziku. Digitalni primjerak knjige u otvorenom pristupu u izdanju kuće Palgrave Macmillan do sada je preuzelo oko 22.000 ljudi diljem svijeta
Knjiga je izazvala velik interes ne samo domaće već i strane javnosti...
Da, prema javno dostupnom brojaču preuzimanja, digitalni primjerak knjige samo u razdoblju od polovice kolovoza 2025. godine do početka lipnja ove godine, tijekom otprilike deset mjeseci nakon objave preuzelo je više od 22.000 osoba, od čega vjerojatno najveći broj iz inozemstva. To je svakako ohrabrujuća brojka koja potvrđuje da je riječ o kvalitetnom znanstvenom izdanju.
Kako ste počeli surađivati s izdavačkom kućom Palgrave Macmillan, koja je u sastavu izdavačke grupacije Springer Nature Group?
U razdoblju koje je prethodilo suradnji s njima kontaktirali smo s više različitih izdavačkih kuća, no e-mail korespondencija s kućom Palgrave Macmillan je prevagnula jer je bila najprofesionalnija po gotovo svim aspektima; od operacionalizacije samog procesa do susretljivosti svih osoba involviranih od izdavača.
Znači li to da u svjetskoj akademskoj zajednici postoji zanimanje za naš prostor, odnosno Jadran?
Interes renomirane inozemne kuće Palgrave Macmillan za izdavanjem takve knjige prije svega implicira da u svojem izdavačkom portfelju imaju manjak ili nedostatak knjiga na temu starih pomorskih karata, a poglavito za prostor Jadranskog mora. Mi, kao urednici, ne znamo je li njihovu pristanku za izdavaštvo prethodilo istraživanje tržišta ili interesa akademske zajednice. Međutim, mogu kazati da ih se u samom početku dojmio naš inicijalni nacrt knjige sačinjen od glavnoga tematskog okvira i strukture, tj. razrade glavne teme na podteme unutar pojedinih poglavlja i njihova uloga u knjizi kao cjelini.
Razmjerno dobar pokazatelj interesa javnosti, a vjerujem i akademske zajednice, jest činjenica da je publikacija preuzeta više od 22.000 puta u manje od godinu dana od objave. Ta brojka nedvojbeno potvrđuje postojanje općeg interesa za temu i moguće je da se velik dio tih preuzimanja, a možda i većina, odnosi upravo na interes znanstvene i akademske zajednice. Konkretni interes akademske zajednice postaje razvidan u kasnijem razdoblju, ponekad su to mjeseci ili čak i godine nakon izdanja, a u pravilu se manifestira na dva načina. Jedan je osobni, kada zainteresirani pojedinci iz znanosti i akademije izravno kontaktiraju urednike ili autore s određenim pohvalama ili upitima, a što potencijalno može prerasti i u nove znanstvene suradnje u budućnosti. Drugi je način neizravni, putem citata, odnosno referiranjem na pojedine dijelove knjige u drugim znanstvenim publikacijama.
Karte iz tog doba, čini se, nisu služile samo za potrebe navigacije, nego i informiranja?
Da, izuzev najstarijih poznatih primjeraka rukopisnih portulanskih karata iz kasnoga 13. ili ranog 14. stoljeća izrađenih od nepoznatih autora poput tzv. Pisana, Cortona, Avignon ili Riccardiana karata, čiji je sadržaj fokusiran isključivo na prikaz obalne crte kopna i otoka i obalne toponime. Početkom 14. stoljeća genoveški kartograf Pietro Vesconte koji je djelovao u Veneciji, ujedno i autor najstarijih portulanskih karata i atlasa kojima je poznat autor, započinje ucrtavati religijski sadržaj u uglove svojih karata, dok kasnije karte postaju sve ukrašenije nenavigacijskim elementima poput zastava, grbova, veduta većih gradova, pojedinih vladara iz tog doba ili životinja.
Uz pomoć tih elemenata kartu se pretvaralo u medij za širenje šireg spektra poruka, često s naglaskom na one političke. Karta je u tom kontekstu često služila kao alat za topološki razmjerno ispravnu (i samim tim vrlo konciznu) ilustraciju političkoga, vjerskog ili vojnog utjecaja na određeni prostor u svrhu izazivanja duboke impresije i utjecaja na promatrača.
Svoj doprinos knjizi dali su, uz hrvatske, talijanski i turski znanstvenici. Kako je bilo surađivati s njima?
Suradnja je bila iznimno ugodna i na visokome profesionalnom nivou. Budući da nam vremenski i financijski okvir u tom projektnom razdoblju nisu omogućavali suradnju uživo s autorima izvan Zadra, sav se posao odrađivao putem računala, tj. interneta i na engleskom jeziku. Najveći dio situacija odnosio se na korespondenciju između urednika i pojedinih autora povezanu sa sadržajem poglavlja i njih smo odrađivali putem e-maila. Izuzev toga, kao urednici smo organizirali određeni broj online sastanaka pomoću Zoom aplikacije na kojima bismo detaljno rezimirali prethodno odrađene etape te autore informirali o idućim koracima djelovanja, što je osobito postalo važno u kasnijim faza ma kada je valjalo detaljno slijediti tehničke specifikacije zadane od izdavača.
Kakva su njihova viđenja kartografske prošlosti Jadrana? O čemu ovise ta viđenja?
Njihova viđenja načina na koje su se povijesna zbivanja na Jadranu i bližemu obalnom prostoru tijekom ranoga novog vijeka odražavala na kartografske proizvode tog razdoblja temelje se na znanstvenoistraživačkim metodama i nastoje biti maksimalno objektivna. Ono što znanstvenike iz različitih država ili regija međusobno razlikuje jest bolje poznavanje arhivske i ostale povijesne građe prostora na kojem profesionalno djeluju i bolji pristup toj građi.
Posebna važnost publikacija poput ove uredničke monografije u tome je što na jednom mjestu okupljaju tekstove naizgled suprotstavljenih perspektiva jer omogućuju da, nakon pažljivog čitanja i komparacije njihova sadržaja, taj privid pretvore u širu i kompleksniju spoznaju u kojoj se potencijalne predrasude i antagonizmi gube ili nestaju. Ako se, primjerice, fokusiramo na neke specifikume geometrijskog prikaza prostora na određenim vrstama starih karata i elemente poput mjerila ili stupanjske mreže, vidimo da su oni bili svojevrsni standard ili grafička lingua franca u kartografiji, neovisno o području izrade tih karata. Nadalje, povijesni su se akteri tog razdoblja zapravo koristili istim grafičkim metodama da na kartama simboliziraju vlastite političke i vjerske identitete ili pretenzije, premda su se nalazili na interesno suprotstavljenim stranama. Objektivni znanstveni pristup i kvalitetna suradnja znanstvenika iz različitih regija stapa različite spoznaje i perspektive, čime primarno pridonosi kvaliteti rezultata znanstveno-istraživačkog rada na kumulativnoj razini i njegovoj diseminaciji u širi prostor.
Koliko je karata analizirano i komparirano?
Za potrebe znanstveno-istraživačkog projekta prikupljeno je oko stotinu digitalnih reprodukcija starih karata, od kojih su većina ranonovovjekovne pomorske karte. Ostatak prikupljene građe čine pomorske karte iz kasnoga srednjeg vijeka, geografske karte iz ranoga novog vijeka, te pomorske karte izrađene nakon ranoga novog vijeka na temelju sustavnih geodetskih izmjera. Razlog za proširivanjem temeljnog uzorka na takav način je taj što je ranonovovjekovne pomorske karte potrebno sagledavati u širem kontekstu; i kronološki, ali i u usporedbi s drugim vrstama karata izrađivanih u tom razdoblju kako bi se dobila potpunija i znanstveno pouzdanija slika. Broj karata povezanih sa samom knjigom teško je ustanoviti, jer određeni dio korpusa nije bio detaljno analiziran, a neke nisu bile analizirane uopće, već se na njih u tekstu referira u kontekstu prethodnih istraživanja drugih autora. Dodatni razlog koji otežava utvrđivanje broja karata jest što je dio analiziranih karata izveden na način da se prikaz prostora ciljano dijelio na dva ili više fizički odvojenih listova izrađenih u krupnijem mjerilu.
S obzirom na broj sačuvanih karata, očito je da su jadranske sile, prije svega Mletačka Republika i Osmansko Carstvo, bile itekako zainteresirane za što detaljnije poznavanje Jadrana ne samo zbog geopolitičkih nego i ekonomskih interesa, zar ne?
Bile su redovito zainteresirane za geografsko poznavanje, no ne uvijek i za izradu detaljnih kartografskih prikaza tih spoznaja. Primjerice, talijanski hidrograf Giacomo Marieni u svojem je iznimno detaljnom peljaru Jadranskog mora Portolano del Mare Adriatico iz 1830. godine zapisao da se čudi zastarjelom prikazu Jadranskog mora na mletačkim pomorskim kartama s obzirom na to da je Mletačka Republika politički dominirala većim dijelom tog prostora stoljećima, i uzrok tome pripisuje „sumnjičavom karakteru Republike“. Riječ je zapravo o strateški uspostavljenoj praksi „kartografskog prešućivanja“ detaljnih informacija o prostornoj kompoziciji užeg teritorija, odnosno otoka i kanala Venecijanske lagune, kako one ne bi dospjele u ruke neprijatelju i potom bile vojno iskorištene na njihovu štetu.
Kako su najstarije pomorske karte bile opremljene za navigaciju i kada počinje opremanje mrežom paralela i meridijana?
Najstarije poznate pomorske karte, a riječ je o rukopisnim portulanskim kartama iz kasnog 13. i ranog 14. stoljeća, bile su opremljene integriranim navigacijskim instrumentima. Jedan instrument je linearno mjerilo za udaljenost koje se na portulanskim kartama pojavljuje prvi put u povijesti, a koje se u redovito koristi u kartografiji i u suvremeno doba. Drugi instrument su ruže vjetrova za određivanje smjera plovidbe. Riječ je o ravnim, bojama kodificiranim crtama koje se zrakasto šire u 32 smjera te prikazuju osam kardinalnih smjerova vjetra i njihove kombinacije. Ponekad ih se u literaturi naziva i kompasnim ružama, no to su zapravo (ornamentirane) ilustracije pravih kompasnih ruža koje zajedno s magnetskom iglom čine rotacijski element kompasa kao uređaja i koje se na portulanskim kartama javljaju najranije na tzv. Katalonskom atlasu iz 1375. godine. Mreže ruža vjetrova, estetski nalik na paučinu, nazivaju se ponekad i rumbi, što je zapravo djelomično točna terminologija jer je o prikazu rumba ili loksodroma (putanja konstantnog kursa na sfernoj površini Zemlje), kao ravnih crta na karti, u potpunosti je ispravno govoriti tek od druge polovice 16. stoljeća, nakon otkrića Mercatorove projekcije.
Paralele se na pomorskim kartama ucrtavaju od početka 16. st. na tzv. nautičkim planisferama na kojima su portugalski i španjolski kartografi prikazivali novootkrivene obale Afrike i tzv. novog svijeta jer je geografsku širinu broda bilo razmjerno lako odrediti astronomskim metodama. Prikaz meridijana, odnosno kompletne stupanjske mreže počeo se na pomorskim kartama postupno uvoditi od kraja 16. i početka 17. st., nakon otkrića i implementacije Mercatorove projekcije u navigaciji. Međutim, mreže ruža vjetrova zadržale su se kao integralni element pomorske kartografije sve do polovice 19. stoljeća, jer su olakšavale rukovanje kartom u stvarnom vremenu tijekom navigacije u svrhu određivanja kursa plovidbe i azimuta okolnih objekata, budući da je geografsku dužinu bilo moguće pouzdano odrediti tek od kraja 18. st., kada je britanski urar John Harrison izradio četvrtu poboljšanu verziju tzv. kronometra, tj. sata koji pokazuje vrijeme na početnom meridijanu s dovoljno visokom točnosti.
Koji je najstariji prikaz Jadrana koji sadrži mrežu geografskih širina i dužina?
Najstariji poznati prikaz Jadrana koji sadrži stupanjsku mrežu geografskih širina i dužina nalazi se u "Islario general de todas lasislas del mundo" ("Općem izolaru svih otoka svijeta") španjolskog kartografa Alonsa de Santa Cruza (1539. – 1560.), no one su prikazane točkasto uz mrežu ruža vjetrova. Knjiga "Dell’Arcano del Mare" ("Tajne mora") engleskog istraživača i kartografa Roberta Dudleyja iz 1646. godine, tiskana u Firenci, sadrži najstarije poznate karte Jadrana koje su ciljano izrađene u Mercatorovoj projekciji i sadrže stupanjsku mrežu, a bez ruža vjetrova koje ju zrakasto sijeku, kao što je bilo uobičajeno na pomorskim kartama još sljedeća dva stoljeća.
Na naslovnici vaše knjige karta je Jadranskog mora iz 1784. koju je Ludovico Furlanetto objavio u Mlecima...
Tako je. Naslov te karte je "Nuova carta Marittima del Golfo di Venezia" ("Nova pomorska karta Mletačkog zaljeva"). Sintagma „Mletački zaljev“ pritom eksplicitno odražava stoljetnu percepciju Jadranskog mora kao svojeg dominiona, unatoč tome što Mletačka Republika nikad nije uspjela prisvojiti cijeli njegov obalni prostor. Lodovico Furlanetto je kartu s naslovnice knjige otisnuo u sami suton Republike, s obzirom na to da je Napoleon vojno dokinuo njezino postojanje 1797. godine, a u kontekstu ove monografije ona je najzanimljivija zato što usprkos pretencioznom atributu „nove karte“ u naslovu, zapravo nudi iznimno zastarjeli kartografski prikaz Jadrana, geometrijski gotovo neizmijenjen u odnosu na prikaze na rukopisnim portulanskim kartama izrađivanim stoljećima ranije.
Kad je uslijedila prva geodetska i hidrografska izmjera Jadrana i tko je to proveo?
Pojava pomorskih karata temeljenih na sustavnim izmjerama prostora ujedno je i prekid ranonovovjekovne pomorske kartografije. Inicijalnu hidrografsku izmjeru Jadrana predvodio je francuski hidrograf Charles François Beautemps Beaupré 1806. i 1808. – 1809. godine, no ona je bila partikularna i rezultirala je malim brojem karata obalnog područja u krupnijem mjerilu. Nedugo nakon toga, između 1818. i 1819. godine, provedena je prva sustavna geodetska i hidrografska izmjera cijelog Jadrana koja ima dvojaku važnost za povijest pomorske kartografije; ne samo za Jadran već i općenito. U praktičnom smislu ona je rezultirala izradom detaljne pomorske karte pod naslovom "Carta di cabottaggio del Mare Adriatico" ("Karta za plovidbu unutar Jadranskog mora") sačinjene od 20 listova i prethodno spomenutim peljarom "Portolano del Mare Adriatico". U provedbenom smislu, riječ je o tada najdetaljnijoj izmjeri te vrste uopće te o prvoj takvoj strukovnoj suradnji na međunarodnoj razini jer su u izmjeri sudjelovali stručnjaci iz triju država; Austrijskog Carstva, Kraljevine Dviju Sicilija (Napuljsko Kraljevstvo) te Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske.
Doc. dr. sc. Tome Marelić s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru posljednjih nekoliko godina objavio je u etabliranim inozemnim znanstvenim časopisima desetak zapaženih članaka iz povijesti kartografije s temom geometrijskih obilježja starih pomorskih karata.
Velik dio tih radova temelji se na rezultatima istraživanja koje je prethodno izlagao na međunarodnim kartografskim konferencijama u inozemstvu poput International Cartographic Conference i EuroCarto, koje su pod izravnim pokroviteljstvom Međunarodnoga kartografskog društva (International Cartogrpahic Association; ICA) i na domaćim konferencijama koje organizira Hrvatsko kartografsko društvo (HKD). Osim toga, od 2024. godine Marelić je član Predsjedništva HKD-a, a nedavno je imenovan potpredsjednikom Radne skupine za povijest kartografije pri Međunarodnome kartografskom društvu.
Otvori KEKS Pay
Čestitam zadarskim znanstvenicima čiju knjigu čita cijeli planet.