Predsjednik Zoran Milanović nije smatrao potrebnim iznijeti razloge zbog kojih neće predložiti jedinu kandidatkinju za predsjednicu Vrhovnog suda, prof. dr. sc. Aleksandru Maganić. Ne vjerujemo da je u pozadini toga bahatost u smislu "što vas briga". Štoviše, Milanović je u nizu prigoda izbjegavao teatralne forme u izvršavanju predsjedničkih dužnosti pa je tako odbio primjenjivati institut pomilovanja jer ga smatra monarhističkim atavizmom. Prije bi se moglo raditi o njegovu specifičnom osjećaju za praktičnost jer je, doduše protivno Ustavu i zakonu, odlučio kako neće tražiti mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i saborskog Odbora za pravosuđe o kandidatkinji koju ionako ne misli predložiti. Tako da ne znamo postoji li objektivan razlog zbog kojeg Maganić ne bi mogla biti predsjednica VS-a. Možemo se samo pitati je li predsjednika na to nagnala, recimo, objava Jutarnjeg lista da je pri obnovi zgrade nelegalno proširen balkon stana u kojem profesorica živi, jer je jedini većih dimenzija od ostalih balkona. Bilo kakva navodna nezakonitost u privatnom životu sudaca se propituje, a pogotovo predsjednice VS-a. Premda, to zasad nije valjan razlog za odbijanje kandidature dok se profesorica o tome ne očituje, a za to bi dobila priliku pred saborskim Odborom za pravosuđe. Iako, to je i primjer da bi kandidati trebali biti pozvani na razgovor i sa sucima VS-a. Kao vjerojatniji razlog predsjednikove odluke jest to da je tako odlučio iz poštovanja prema pokojnom predsjedniku VS-a Radovanu Dobroniću kojeg je nagovorio da bude njegov kandidat zbog neospornog poštenja i ugleda u javnosti stečenog zbog presude za kredite u "švicarcima" kojom je usmjerio sudsku praksu te utjecao i na promjenu državne politike upravo u vrijeme kad je predsjednik Vlade bio Milanović. Udruga Franak još lani u rujnu kad se Maganić kandidirala za ustavnu sutkinju u otvorenom pismu zastupnicima Hrvatskog sabora pisala je: "Aleksandra Maganić je 'persona non grata' i ne smije biti imenovana ustavnom sutkinjom".
Obrazložili su da ta pravnica godinama izvrće temelje obveznog i potrošačkog prava naopačke kako bi pomogla bankama da zadrže novac stečen primjenom nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditima pa su pobrojili "nečasna, nemoralna, ali i kvazi-pravna (ne)djela" profesorice Pravnog fakulteta u Zagrebu. Obrušili su se na njezin stav da konverzija djeluje retroaktivno, a ne od 2015. jer je potrošače dovela u poziciju kao da su od početka zaključili ugovore u eurima umjesto u "švicarcima". Posljedica njezina tumačenja je da su potrošači nakon konverzije izgubili pravo pozivati se na ništetnost ugovora. Pri tome je profesorica pobrkala način izračuna konverzije s potpisanim ugovorenim dokumentima. S konverzijom nije se dogodila konvalidacija ništetnih odredbi iz temeljnog ugovora, obrazložio je Franak navodeći kako je to potvrdio i VS pa su od, do tada, osam odluka izdvojili dvije revizije Rev-2868/2018 i Rev-18/2018. Premda, VS je u ožujku 2023. na Frankovu interpretaciju da su donijeli odluku o pravu dužnika na odštetu nakon konverzije, reagirao da je odlukom Rev-2868/2018 iz veljače 2019. VS samo izrazio pravno shvaćanje da korisnik ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. "Izvan ovog navoda sudska odluka nema značenje koje joj pridaje Udruga Franak", naglašeno je.
Franak je i stručni članak Maganić "Slučajni odabir CHF kredita kao sredstva za stjecanje neočekivane zarade" ocijenio da predstavlja "besprizorno i nemoralno lobiranje u korist banaka" koje su opljačkale potrošače. Ustvrdili su da profesorica dezavuira institut ništetnosti ugovora te da zagovara da nepoštena banka zahvaljujući zastari zadrži opljačkani novac "bilo od potrošača, bilo od poduzeća kada se radi o ništetnim kamatnim stopama". Prigovorili su profesorici da ne zna za načelo rimskog prava izraženo u reguli Catoniana "Qoud ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere", a što u prijevodu znači "Ono što je nevaljano na početku, tijekom vremena popraviti se ne može." U revizijskim odlukama taj je stav zauzeo i Vrhovni sud, tumačili su u Franku, te su izdvojili sudske predmete u kojima se banke pozivaju na stručne članke prof. Maganić, a jedan od njih potpisuje s doajenom građanskog procesnog prava prof. dr. sc. Mihajlom Dikom, u Informatoru: "Zastara individualnih zahtjeva potrošača za naknadu štete". Pismo upućeno u Hrvatski sabor potpisala je Sandra Žiga, voditeljica ureda Udruge Franak.
U povodu kandidature prof. Maganić za predsjednicu VS-a Goran Aleksić je ispred Franka za N1 komentirao da je ona "đavolja odvjetnica" jer neformalno zastupa banke te da ne može biti predsjednik VS-a onaj tko pobija presude VS-a. Doduše, stavovi Franka nisu utjecali na predsjednika Milanovića, te je neovisno o osjećaju poštovanja prema Dobronićevu djelovanju predložio županijsku sutkinju Sandru Artuković Kunšt za predsjednicu VS-a, iako su ga iz Franka upozoravali da je ona "suprotnost Dobroniću". Sporna im je bila presuda u kojoj je Artuković Kunšt bila izvjestiteljica u predmetu u kojem je potrošačima s konvertiranim kreditima iz CHF u euro uskraćeno pravo na punu restituciju na temelju ništetnih odredbi, a po njima radi se o 40.000 obitelji. I tada je Franak nakon neuspjela apela predsjedniku Milanoviću pisao saborskim zastupnicima pozivajući ih da odbiju predsjednikov prijedlog. Udruga potrošača protumačila je da je predsjednik RH prešao na stranu banaka, a da za to nije ponudio valjano objašnjenje. I za nju su naveli da spada među rijetke suce koji ne razumiju temeljne postavke o posljedicama ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF vezano za konvertirane kredite. Sutkinja Artuković Kunšt nije dobila pozitivno mišljenje Opće sjednice VS-a i Odbora za pravosuđe.
Inače, nije problem naći presude u korist potrošača vijeća u kojima je bila i sutkinja Artuković Kunšt. Sporna presuda koju Franak ističe je Gž-4744/2024-2 i donijelo ju je vijeće pod predsjedanjem Gabriele Topić Kordej, a uz Artuković Kunšt u njemu je bila i Suzana Radaković. Radilo se o odbijenoj žalbi tužitelja H. Ž.-a u sporu protiv PBZ-a. Potvrđena je presuda Općinskog suda u Pazinu po sucu Alenu Barbiću kojom je odbijen zahtjev da se utvrdi ništetnim ugovor o kreditu od 145.000 CHF i dodatak o konverziji na neotplaćeni dio od 72.095 eura. U pravomoćnoj presudi obrazlaže se da je i VS u presudi Rev 820/2023-2 od 23. travnja 2024. iznio pravno shvaćanje po kojem ugovor o kreditu može opstati unatoč ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pa po načelu održivosti ugovora nema mjesta utvrđenju ništetnosti ugovorenog dodatka o konverziji. Ocijenjeno je da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da zaključenjem konverzije nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove zbog proglašenja ništetnim spomenutih odredaba temeljnog ugovora u CHF. Franak se ne slaže s tim tumačenjem tvrdeći kako ugovor o konverziji ne može osnažiti naknadno utvrđene ništetne odredbe ugovora o kreditu. Bez obzira na to što je konverzija bila izbor potrošača, a banke su je morale prihvatiti.
VS je u oglednom sporu Gos 1/2019-36 (Renata Šantek, Željko Glušić, Damir Kontrec, Željko Pajalić i Igor Periša), na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, je li sporazum o konverziji nepostojeći ili ništetan kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odgovorio da je ugovor o konverziji valjan i ima pravne učinke. Obrazloženo je da se u ovom slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer ako potrošač ne prihvati konverziju odnosno ne sklopi sporazum, otplata se nastavlja po važećem ugovoru, dok ugovoreni dodatak predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu koji je ocijenjen suglasnim s Ustavom. Razlozi za prihvaćanje konverzije od potrošača nisu otpali jer je naknadno utvrđena ništetnost valutne klauzule,
Vrhovni sud je u presudi Rev 637/2019-2 (Viktorija Lovrić, Ivan Vučemil, Jasenka Žabčić, Marina Paulić i Darko Milković) 15. studenog 2022. usvojio reviziju Zagrebačke banke, preinačivši presude sudova u Zadru i Slavonskom Brodu na temelju kojih je potrošaču dosuđeno 37.631 kuna, tako da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen i naloženo je potrošaču da banci plati trošak postupka od 3327 kuna. U reviziji je postavljeno pitanje ima li potrošač koji je prihvatio konverziju kredita iz CHF u euro, pravo na povrat preplaćene kamate na temelju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u CHF za koju je sud utvrdio da je ništetna. Nasuprot prvostupanjskoj presudi banka je navela četiri pravomoćne presude županijskih sudova u Osijeku, Karlovcu, Splitu i Slavonskom Brodu u kojima je presuđeno da nakon što je ugovorena konverzija omogućena zakonskim izmjenama 2015. potrošači koji su je prihvatili nemaju pravo na preplaćene kamate po ugovorima u "švicarcima". U ovom je slučaju vijeće VS-a ocijenilo da je pogrešno shvaćanje nižih sudova da konverzija ne obuhvaća otklanjanje posljedica ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jer zakonska odredba po kojoj je ugovorena konverzija obuhvaća i plaćanja po osnovi kamatne stope, te su preplaćeni iznosi uračunati u konvertirani kredit. Stoga se ne može govoriti o stjecanju bez osnove na strani banaka. Ništetna odredba zamijenjena je novom koja nema obilježja nepoštenosti, a posljedično ni ništetnosti. Zato potrošač zaključenjem konverzije nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovu ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope za kredit u "švicarcima".
Presuda je otpremljena sa suda tek 30. prosinca 2024. Predsjednica vijeća Viktorija Lovrić nije se složila sa svojim vijećem i napisala je izdvojeno mišljenje. I na Vrhovnom sudu ima još sudaca koji imaju različito shvaćanje pa je stoga u prosincu 2022. i priopćeno s VS-a da je održana sjednica Građanskog odjela na kojoj je doneseno pravno shvaćanje o konverziji za koje je bila potrebna većina od 12 glasova sudaca. Šest ih je smatralo da potrošači koji su pristali na konverziju više nemaju pravo tražiti preplaćene kamate po naknadno utvrđenim ništetnim odredbama. Deset ih je smatralo da potrošači trebaju biti izjednačeni u pravima bez obzira na to jesu li ili nisu ugovorili konverziju te da imaju pravo tražiti eventualnu razliku između preplaćenih kamata u CHF i uračunatih konverzijom. I 13 sudaca glasalo je za treće shvaćanje po kojem potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravo na isplatu zateznih kamata na više plaćene iznose koje im je banka uračunala pri izračunu konverzije kredita.
Dakle, priličan broj sudaca zauzima shvaćanja protivna interesima Franka, i prilično suglasna sa stavovima prof. Maganić, ali to ne znači da Ustavni sud, ili ESLJP neće o tim pitanjima zauzeti i stav u njihovu korist. Na koncu VS je u predmetu Rev 1096/2022-2 (Branko Medančić, Jadranko Jug, Slavko Pavković, Gordana Jalšovečki i Damir Kontrec) presudio u korist potrošača protiv PBZ-a dajući mu za pravo da sklapanjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Ali, što se tiče kritike sudaca, kad bi pristup udruge Franak bio ispravan, onda bi trebalo propitivati može li bilo tko tko je sudio kontra njih biti sudac, a ne samo sutkinje i profesorica na kojima treniraju verbalne napade koji prelaze granice razumne kritike. Zar bi trebalo iz sudstva ukloniti sve suce koji posljedice konverzije kredita u "švicarcima" ocjenjuju na način kako to ne odgovara Franku?! Što sprečava banke da onda i one kao poslodavci i izrazito značajni za naše gospodarstvo i život građana ne postavljaju svoje zahtjeve. Uostalom, bila bi uvreda za suca Dobronića tvrditi da je on "nagrađen" zato što je presudio u korist potrošača, a ne zbog snage njegovih argumenata koji su na koncu usvojeni od svih sudaca.
Uostalom, predsjednik VS-a jest "prvi među jednakima", ali premda može inicirati neke procese, njegov utjecaj na konkretne sporove zapravo je slabiji od bilo kojeg drugog suca VS-a jer on ne sudi u konkretnim predmetima. Ako Dobronić ni snagom svog stručnog autoriteta i dužnosti koju je obnašao nije mogao utjecati na suce Građanskog odjela VS-a da konačno riješe problem konvertiranih kredita otkud pomisao da bi na to mogao utjecati bilo tko drugi na toj funkciji!? Koji je smisao blatiti sutkinju ili suca samo zbog toga što je supotpisao presudu koja se strani u sporu ne sviđa. Onda se spor nije trebao ni voditi, čemu suci! Reakcija Franka zapravo je eklatantan primjer zašto je u nas tako loša percepcija pravosuđa. Zbog svake presude, osobito u građanskim i trgovačkim sporovima, barem je jedna, a ponekad i obje strane nezadovoljna pa ako parničari ocjenu o "dobrim" i "lošim" sucima donose poput Franka u skladu s osobnim interesima, onda je jasno zašto je tako loša percepcija, imajući u vidu i da smo u europskom vrhu po broju sudskih sporova po glavi stanovnika. Shodno tome kroz stotine tisuća sudskih sporova producira se društveno nezadovoljstvo sudstvom jer smo društvo odgajano na principu da za svaku odluku s kojom smo nezadovoljni tražimo "ljudski faktor" pa se propituje tko je kome tko, tko je s kim bio u kakvoj vezi, tko je gdje bio, tajming... i koješta drugo što raspravu skreće od činjenične i pravne argumentacije.
Franak se najžešće obrušio na sutkinju VS-a Seniju Ledić i to zbog presude Rev-925/23 od 8. travnja, kojom je prihvaćena revizija Zagrebačke banke. Ledić je bila izvjestiteljica u vijeću kojim je predsjedao Ivan Vučemil, a još su sudili Marina Paulić, Darko Milković i dr. sc. Ante Perkušić. "Grijeh" po zapovijedima Franka bio im je, slično kao i prof. Maganić ili sutkinje Artuković Kunšt, što su sudili u korist Zagrebačke banke. U presudi se obrazlaže da postoji neujednačena praksa VS-a o spornom pitanju učinka konverzije pa se uz spomenute presude izdvaja i Rev 586/2019-14 iz prosinca 2022 s "trećim shvaćanjem" gdje je presuđeno da potrošač ima pravo na isplatu zateznih kamata na preplaćene iznose koje je banka potrošaču uračunala pri izračunu konverzije kredita do dana konverzije. Na koncu se vijeće u ovom predmetu priklonilo upravo tom shvaćanju, te je iscrpno obrazloženo zašto. Dakle, "konvertirani" potrošač nema pravo i na glavnicu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredaba. Potpuno je iracionalno što su se u Franku obrušili baš na "notornu" sutkinju Ledić, pa su i Državno sudbeno vijeće izvijestili da je kontra potrošača sudila i kao županijska sutkinja u Splitu kad se odlučivalo o tome hoće li biti imenovana sutkinjom VS-a. Sada su postavili pitanje ima li to kakve veze s činjenicom, koju je prešućivala, da je njezina sestra dugogodišnja visokopozicionirana bankarica koja je i danas na visokoj poziciji u Addiko banci, prethodno je bila u OTP banci, te od 2004. do 2017. u Societe Generale Splitskoj banci uključujući tri godine u Société Générale u Parizu od 2011. do 2014. sve kao stručnjakinja za ljudske resurse. Franak apostrofira da je riječ o bankama koje su zbog zakonskih izmjena koje su omogućile potrošačima konverziju ugovora o kreditu tužile RH, pa je Société Générale po tužbi iz prosinca 2019. nedavno dobio arbitražni spor pred Međunarodnim centrom za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) u Washingtonu, a na temelju kojeg RH treba platiti banci 17,5 milijuna eura i 2,8 milijuna eura troška arbitraže. To što je sutkinjina sestra radila u bankama koje su u sporu s potrošačima ne potpada ni u jedan od šest izričitih razloga zbog kojeg sudac ne može obavljati dužnost, a što se tiče rodbinske veze, to bi bio razlog za izuzeće sutkinje da je njezina sestra stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke u sporu. Sestra bi bila razlog za izuzeće sutkinje jedino "ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njezinu nepristranost". Franak očito drži da su te druge okolnosti stavovi koje sutkinja zauzima u potrošačkim sporovima. Doduše, sudac Radovan Dobronić je uoči početka spora po tužbi Potrošača protiv banaka pitao stranke imaju li primjedbi što je on prije nego je postao sudac godinama radio u Zagrebačkoj banci gdje je vodio i odjel pravnih poslova za devizno poslovanje. Ali, ni Potrošaču, a ni bankama to nije bio razlog da traže njegovo izuzeće.
Sutkinja Ledić je još kao županijska sutkinja u Splitu demantirala Frankove interpretacije njezinih i presuda VS-a, a nakon čega ju je DSV imenovao sutkinjom VS-a, čime su prešutno izrekli sud i o komentarima Franka da sutkinja Ledić krši pravo EU i odredbe hrvatskog obveznog prava. Sutkinja je obrazložila da je konverzija imala retroaktivni učinak i da je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi bio da je ugovor o kreditu ugovorio u valuti euro. U povodu nedavnog napada na sutkinju Ledić zbog revizije VS-a Rev-925/2023 od 8. travnja ove godine, oglasio se Vrhovni sud navodeći da su sva pravna shvaćanja podložna kritici u medijima i stručnim člancima, ili kroz obraćanje Ustavnom sudu i ESLJP-u, ali nedopustivo je obezvređivanje, difamiranje i omalovažavanje sudaca, ne samo zbog njih već i zbog povjerenja javnosti u sudbenu vlast čije odluke ponekad ne mogu biti popularne. Nedopustivo je izražavanje nezadovoljstva napadima "ad personam", ostrašćeni izljevi bijesa, manipulativna odabiranja činjenica u napadima, a koje stranke mogu u postupcima koristiti u obliku zahtjeva za izuzeće. Franak takvom retorikom šalje poruku svim sucima što ih čeka ne budu li sudili u njihovu korist.
FOTO Horvatinčić snimljen na zagrebačkoj špici: Prošetao je centrom grada
Otvori KEKS Pay
Kad smo u večini bili skeptični prema švicarcima, pametni su nas ismijavali, sada traže da im damo podršku za njihove promašaje.