Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Dizanje dobne granice za mirovinu u Hrvatskoj je farsa

Odluka Ustavnog suda iz 2008. protiv spolne diskriminacije ubrzo će morati biti provedena i kako stoje stvari, sve žene rođene nakon 1953. godine morat će za mirovinu imati iste godine života kao i muškarci.
06. ožujka 2010. u 12:44 51 komentara 15 prikaza
ljudi
Foto: Patrik Macek

Umjesto s faksa na posao, kako je to želio Ivica Račan, uskoro bismo mogli s posla ravno na groblje, jer radni vijek se negdje već sad produljuje, a drugdje – pa i u nas – produljenje se tek sprema. Ovih dana i bivši njemački kancelar Helmut Schmidt kaže kako će biti nužno raditi do 70. godine. Karikaturisti već crtaju djedove sa slušnim aparatima i bake s povećalima koji pokušavaju obavljati posao u nekom uredu. Produljenje radnog vijeka bit će nezaobilazno i u Hrvatskoj, a u našoj situaciji to bi moglo izazvati konfuziju ako se stvari ne pomaknu s mjesta. U ovom trenutku na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje ima 26 posto nezaposlenih koji su stariji od 50 godina, a 36 posto starijih od 45! Od alarmantne brojke od 309 tisuća osoba koje traže posao, 81 tisuća je starijih od 50 godina, a 113 tisuća od 45 godina. Kako su izgledi da ti ljudi ikad više dobiju posao vrlo mali, to su zapravo oni koji čekaju da napune godine za mirovinu.

Kakav je smisao povišenja godina života za odlazak u mirovinu ako poslodavci mrko gledaju svakoga tko prijeđe 50. godinu i mnogi od njih čine sve da ih se što prije riješe, uz pomoć otpremnine ili i bez nje, što je očito, vidimo, i na burzi? U mnogim tvrtkama više ne radi gotovo nitko stariji od 50, čak ni među direktorima. Ako se u takvoj situaciji produlji radni vijek, možemo očekivati samo povećani broj starijih ljudi na burzi rada i veći broj prijevremenih umirovljenika. Tako ne bismo postigli željeni cilj, da ljudi što dulje izdržavaju sami sebe, odnosno da što kasnije idu u mirovinu. Umjesto toga, moglo bi se dogoditi da samo životni uvjeti starijih budu gori nego ikad, da većina mora pred kraj života biti na burzi ili u prijevremenoj, nižoj, mirovini. Životni je vijek muškaraca u Hrvatskoj samo 72 godine, pa ako u punu mirovinu ne mogu prije 67. ili 68. godine, u mirovini će biti vrlo kratko.

Svi će raditi do 67. godine?

Splitski sociolog mr. Zoran Malenica kaže da ipak moramo očekivati promjene.

– Moramo očekivati da se i Hrvatska uskladi s europskim običajima i da hrvatski poslodavci starije radnike u budućnosti ne tretiraju kao danas. Sfera radnih odnosa i odnos prema zaposlenicima u Hrvatskoj u mnogočemu nije u redu i to se mora mijenjati. Sve je još devedesetih počelo loše i na krivi način i vrijeme je da se to napokon ispravi – kaže Malenica.

– Više ne bi smjeli biti društveno prihvaćeni postupci poslodavaca koji na ulicu tjeraju sve starije, iako time ni njihova poduzeća ne profitiraju – kaže Malenica. Podsjeća na tvrdnje ekonomista, među njima i Petera Galbraitha. On je upozoravao kako profit ne može biti jedina svrha rada zaposlenika i poslodavaca, nego i rad i međusobni odnosi moraju donositi zadovoljstvo.

– Ako u nekoj tvrtki vlada nezadovoljstvo, i produktivnost i kreativnost padaju, što na kraju dovede i do pada profita pa ni poslodavci više nisu zadovoljni – kaže Malenica.

Osim povećanja dobi za punu mirovinu, Hrvatsku čeka i izjednačavanje radnog vijeka muškaraca i žena. Ustavni sud još je prije dvije godine, po mnogima preuranjeno, donio odluku prema kojoj je nejednakost među spolovima u tom pogledu protuustavna te vlastima dao rok do 2018. godine da to provedu. Na vladi je da odluči hoće li i žene morati raditi do 65. godine života kao muškarci ili će svi raditi, primjerice, do 63. ili 67. godine, ali Ustavni sud naređuje da muškarci i žene tu moraju biti jednaki. Jedino je tada sutkinja Agata Račan, glasujući protiv, istaknula da je svakako prije donošenja odluke valjalo provesti stručnu raspravu o spolnoj ravnopravnosti. Ustavni sud se u toj odluci, kako to inače često čini, pozvao na odluku Europskog suda za ljudska prava koji je rješavao spor iz Velike Britanije. Sutkinja Račan tada je isticala da situacija u Velikoj Britaniji ne može biti relevantna za rješavanje ovako krupnog pitanja u Hrvatskoj. Tranzicijski uvjeti i povijesnopravni razlozi u Hrvatskoj bi upućivali na drukčije rješenje. Spomenula je u tom objašnjenju i pozitivnu diskriminaciju.

Odluka Ustavnog suda ubrzo će morati biti provedena i kako sada stoje stvari, sve žene rođene nakon 1953. godine morat će za mirovinu imati iste godine života kao i muškarci. Iako bi bilo lijepo da je drugačije, žene ipak imaju niz obiteljskih i kućanskih obveza u daleko većoj mjeri, a ako budu morale raditi unedogled, dolazi u pitanje i institucija baka-servisa. Obiteljski odnosi mogli bi doživjeti velike promjene ako bake budu morale raditi do 65. ili 67. godine života.

I sjajan kardiolog mora otići

– Društvo u budućnosti morat će imati vrtiće i jaslice za gotovo svu djecu, ali i bolju društvenu skrb za starije – kaže Malenica. Ističe i da bi ubuduće odlazak u mirovinu morao biti drukčije, fleksibilnije reguliran. Jer, s jedne strane imamo ljude koji teško fizički rade i koji jedva čekaju prve uvjete za mirovinu, a s druge one koji su cijeli život napredovali i onda, čak i kad su fizički i psihički potpuno sposobni, moraju po sili zakona u mirovinu. Malenica spominje primjer poznatog splitskog kardiologa koji sa 65 godina mora u mirovinu, pa će raditi privatno, a zapravo je šteta što bolnica gubi nekog s toliko znanja i iskustva, a tko još može raditi. U ovom trenutku, s druge strane, u mirovini je gotovo 200 tisuća ljudi mlađih od 60 godina. Nakon dva desetljeća u kojima je mirovina bila izlaz za mnoge koji su ostajali bez posla, pa su tisuće odlazile u mirovinu čim prijeđu 50., sad bismo trebali otići u sasvim drugu krajnost, pa bi svi, i žene, morali raditi do duboko u sedmo desetljeće života, kako to stoji i u Strategiji razvitka Hrvatske u 21. stoljeću. Međutim, prve na udaru bit će žene jer će, po svemu sudeći, a i zbog odluke Ustavnog suda, vrlo brzo morati raditi do 65. godine života kao i muškarci. Tako će žene biti ravnopravne s muškarcima tamo gdje treba raditi, a i dalje će trpjeti – jer tu je napredak spor – cijeli niz nepravdi. Žene i dalje rade za manju plaću, imaju manje mirovine, obavljaju većinu kućanskih poslova, brinu se za djecu i zapostavljaju napredovanje na poslu zbog toga. Žene se i dalje teže zapošljavaju i na poslu trpe diskriminaciju. Tako još jednom žene dobivaju više posla, a o pravima će se valjda brinuti budućnost.

– Odluka Ustavnog suda, iako je pravno gledano rodno egalitarna, imat će negativne posljedice za žene – prognozira sociologinja sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta dr. Branka Galić. – Jer, u društvu i na tržištu rada cijeli je niz rodnih nejednakosti i nepravdi na štetu žena: rodni jaz plaća, stakleni strop, feminizacija onih profesija koje gube ugled i socijalni status, feminizacija siromaštva... Neke stvari bi ta odluka mogla dodatno otežati, osobito u slučaju mogućih većih mobinga na poslu starijih zaposlenika, koji će onda još teže moći uspješno obavljati posao – kaže dr. Galić. Ističe rodne razlike u visini plaća i mirovina.

Rodna nepravda za žene

– To je nešto što, dosad, još uopće nije razmatrano kao problem niti kao rodna nepravda na štetu žena. Također nisu izjednačeni uvjeti zapošljavanja i primanja na posao žena i muškaraca, nego su tu žene još uvijek u nepovoljnijoj poziciji, budući da poslodavci zaziru više od zapošljavanja žena zbog njihovih reproduktivnih i obiteljskih obveza. To je, recimo, pitanje kojim se ni poslodavci ni tržište rada uopće ne bave. Slično je i s izostajanjima s posla u slučaju bolesti djece, s čime su u pravilu više opterećene žene, zbog još uvijek prisutne patrijarhalne podjele uloga u obitelji i društvu. O kućanskim poslovima da i ne govorim – objašnjava zagrebačka sociologinja. Na pitanje o posljedicama koje dulji ostanak na poslu može imati za zapošljavanje mladih, dr. Galić kaže kako će se sve dodatno zakomplicirati.

– Iskreno, ja ne mislim da današnji mladi mogu puno očekivati od uvjeta na tržištu rada čak i bez ovih novih promjena u mirovinskom sustavu. Njihova je perspektiva u Hrvatskoj vrlo nezavidna, na žalost – kaže dr. Galić.

Kako bilo, iz vremena kad je mirovina bila rješenje za nestajanje tisuća radnih mjesta, pa se gotovo stimulirao što raniji odlazak u mirovinu, dolazimo u doba kad se očito misli da će rad do duboke starosti biti takav jedan čarobni štapić koji će riješiti nevolje socijalne države. No, i tu bi valjalo biti umjeren i oprezan. Hrvatska je prvo enormnom brzinom napunila mirovinski zavod, čak i mladim ljudima, braniteljima ili udovicama branitelja koje su mogle u mirovinu već sa 40 godina, iako bi i za njih bilo bolje da su i dalje radili. Sad bi bilo loše inzistirati prestrogo i prebrzo na tome da nam valja raditi do 67. ili 70. godine života, jer većina ljudi te dobi ipak bi se radije malo odmorila, a pitanje je i koji su to poslovi na kojima još mogu biti efikasni. Zanimljiv primjer korištenja znanja umirovljenika iz Njemačke organizirala je tamošnja zaklada: penzići odlaze u pomoć nerazvijenima, uče Afrikance i Latinoamerikance graditi i proizvoditi, a uskoro će pomagati i učenicima u Njemačkoj koji zapnu u zanatu...

Baka-servis očito odlazi u povijest. &n

Baka-servis očito odlazi u povijest.

– Nerealno je očekivati da bi tzv. baka-servis danas više uopće mogao biti pouzdano i moguće rješenje za čuvanje djece – kaže dr. Galić.

Jer, ističe, obiteljski odnosi su već doživjeli transformaciju.

– Što se tiče \"rastakanja obitelji\", \"sužavanja\", jednoroditeljstva itd., to su procesi koji su već odavno zahvatili sve zapadne zemlje, pa tako i Hrvatsku. S neoliberalnim ekonomskim uvjetima rada, modernizacijskim i drugim procesima koji su se masovno počeli odvijati još sredinom prošlog stoljeća, pa i prije, obiteljski odnosi i odnosi između djece i roditelja već su doživjeli nepovratne promjene – ističe dr. Galić, dodajući da mnogi parovi žive u drugom mjestu, potpuno odvojeni od mjesta života roditelja.

Donna Vekić
RAIFFEISEN FUTURE BOOST
Ustajem u 8, a u stan se vraćam oko 21 sat. Bez rada nema uspjeha, rekla je Donna Vekić
Periske
Izumiranje važne vrste
Najveći prirodni čistač Jadrana pred izumiranjem: Ostalo ih je samo 20, a znamo tko je krivac
  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Soraja:

    oćenito sve te stope doprinosa iz i na plaću, u odnosu na ono što dobivamo, su pretjerane. te stope iznose 37,2% (bez poreza na dohodak i prireza). to znaći da gotovo 40% (40!!!, 40!!!, četrdeset posto!!!) naših plaća odlazi državi, ... prikaži još!, a za to dobivamo goli k...! mirovine ionako nećemo doživjeti, a kad se razbolimo i ako nemamo dopunsko zdravstveno osiguranje, opet caltaj za svaki drek kojeg se sjete naplatiti. m\'rš!

  • bonsai:

    izračunajte si koliko cigareta popušite u toku vašega radnoga života , pretvorite to u novac a prije toga sjednite da se ne srusite , moja je procijena da se radi o cifri od 350 000 kuna a i više ....... ... prikaži još!... pristojna uštedjevina za stare dane !

  • blackflag:

    U doba visokorazvijene tehnologije, automatizacija proizvodnje trebala je skratiti radno vrijeme na minimum. Ali ne, gamad koja nas crpi toliko je bezobrazna da će nam čak produljiti radno vrijeme, tako da radimo praktički do smrti. Nedopustivo!