U zemlji gdje se europske teme najčešće svode na tablice s bespovratnim milijunima i fotke ministara pokraj svježe asfaltiranih cesta, Dan Europe početkom svibnja prošao je prilično nezapaženo. Kod nas je Europa često kao tetka iz Njemačke - šalje novac, a mi nećemo da zna što radimo doma.
A baš bi se sada, kad Hrvatska istovremeno slavi Dan državnosti i bira lokalne vlasti u drugom krugu, moglo stati, pogledati oko sebe i pitati - Čekaj malo, što mi točno radimo s Europskom unijom? I radimo li išta osim što uzimamo njezin novac? A onda, na kraju i – koji je praznik važniji za hrvatsku sigurnost i budućnost. Dan državnosti, onaj koji mijenjamo svako toliko ili Dan Europe? Tužno kako Hrvati često (ne)percipiraju Europsku uniju. S jedne strane, EU se doživljava kao „fond za nerazvijene” – izvor bespovratnih sredstava koje treba što prije „povući”. To neodoljivo podsjeća na onaj fond koji smo u bivšoj Jugoslaviji prezirali i kojem smo nerado uplaćivali. S druge strane, članstvo u EU se ponekad koristi i kao simbolička prednost nad susjedima – „Mi smo u EU, a oni nisu.”
Dan Europe i Dan državnosti, tko još svira himnu Europske unije?
Ako već ne znamo odgovoriti što ćemo s Danom Europe – barem bismo mogli prestati pitati „što ćemo dobiti od Europe“, i početi pitati: što ćemo joj dati?
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.