Kada se u jednoj zemlji, u samo trideset dana, dogodi sedam napada na crkve, teško je govoriti o slučajnosti. Španjolski Opservatorij za vjerske slobode nazvao je to "crnim kolovozom", sintagmom koja ne označava samo razliveni sprej na fasadama, već i tamu podsvjesne nelagode Europe pred vlastitim korijenima. Ti napadi otvaraju staro pitanje: koliko je vjerska sloboda zajamčena u sekularnom društvu i gdje prestaje tolerancija prema kršćanstvu?
Crkve i samostani nisu samo zidovi; oni su arhivi pamćenja, svjedoci povijesti i tihi čuvari identiteta. Danas postaju mete: od grafita i kanti s bojom do napada na liturgiju i požara u svetištima. Zabrinjava ne samo broj slučajeva, nego i atmosfera u kojoj se ispadi doživljavaju kao politički komentar ili umjetnički performans. Dok napad na džamiju ili sinagogu s pravom izaziva sablazan, napad na crkvu često ostaje fusnota. To su dvostruki standardi koji nagrizaju ideju jednakog dostojanstva svih vjernika.
Otvori KEKS Pay
Antife u akciji, bolesno iskljucivi i najradije bi sravnili crkve a pomazu i silne izbjeglice koje mrze crkve i krscanstvo jer islam je iznad sve i svakog.