Hvarska biskupija izdala je priopćenje. Ne kako bi spriječila, ne kako bi zaštitila, nego kako bi – prekasno, posve beskorisno – izrazila kajanje. I to za zlodjela dvojice svećenika pedofila koji su već preminuli. Isprika i kajanje Hvarske biskupije dolaze poput posljednjeg čavla u lijes vjerodostojnosti. Pritom je ironija zapanjujuća: imena su im sada javno obznanjena, što znači da su dokazi bili jasni, neoborivi, poznati. Ali kada istina izlazi na vidjelo tek nakon smrti, to nije izraz katarze ili čin pravde, već pokušaj kontrole štete. Marko je, još jednom, prekasno stigao na Kosovo. Jer mrtva usta ne govore.
PREPUNA SPLITSKA RIVA
Kako je lako suditi klub kojem ne pripadaš. Milas je samo još jedan od nas ... licemjer.