U izdanju naklade Ljevak nedavno je izašao hrvatski prijevod knjige "Churchill i rat", britanskog autora Geoffreyja Besta. U opsežnoj knjizi na više od 300 stranica, bogato ilustriranoj brojnim fotografijama, Best je, kako u pogovoru ističe povjesničar Tvrtko Jakovina, uspio postići ravnotežu između osobne priče o Winston Churchillu i priče o jednom od najvećih državnika i povijesnih ličnosti.
Knjiga u 16 poglavlja na kronološkoj razini prati Churchillov život od djetinjstva u Blenheiemu, vojnog školovanja i karijere u Indiji, Sudanu i Južnoj Africi, preko početka političke karijere, ulaska u britanski parlament, obavljanja ministarskih dužnosti, vođenja Britanije u Drugom svjetskom ratu, poslijeratnim pregovorima, do nezainteresiranosti za poslijeratnu obnovu, razočaranja i smrti. Na osobnoj razini knjiga opisuje Churchilla kao simpatičnu osobu koja se uvukla u srca Britanaca svjesno naglašavajući svoj imidž osobenjaka.
"Simpatično osobni autributi jedan su od razloga što ga je narod volio", tvrdi Best. Pritom ističe odstupanja od državničkog odijevanja i ponašanja nošenje francuske kacige, vodoinstalaterskog kombinezona, tropskog šljema, kiciškog odijela sa zlatnim satom, uvijek pripaljenu cigaru, štap, dva prsta podignuta u "V", znak pobjede, te dočekivanje gostiju kod kuće u kineskim papučama sa zmajem, katkad u krevetu ili kadi. Best također piše kako Churchill nije dopustio da rat poremeti njegove ustaljene životne obrede zajutrak u krevet, dva puta dnevne vruće kupke ako je moguće, kasnonoćni rad te projekcije filmova poslije večere. Među brojnim osobnim događajima opisanim u knjizi zanimljiva je i epizoda u kojoj Churchill ugošćuje kralja Saudijske Arabije Ibn Sauda. Best u knjizi prenosi Churchillovu osobnu bilješku o tom događaju koja, kako piše, "najbolje ilustrira Churchillovu teoriju i praksu ića i pića".
"Rečeno mi je da u kraljevskoj nazočnosti ne smije biti ni alkoholnih pića ni cigara. Budući da sam ja bio domaćin, morao sam istaknuti da moje životno pravilo propisuje kao apsolutno sveti obred pušenje cigara i ispijanje alkohola, prije, poslije te po potrebi za vrijeme svih jela i u intervalima između njih. Kralj je milostivo prihvatio to gledište", pisao je Churchill. Konzumacija alkohola, smatra Best, bila je Churchillova prednost u nekim političkim pregovorima.
"Zabavljalo ga je šaliti se na račun trezvenjaka i često je pričao obrambeni vic da je uzeo više od alkohola nego što je alkohol uzeo njemu. Činjenica da je dobro podnosio alkohol bila je prednost u poslovanju s Rusima, jer je svaki obrok s Rusima uključivao i obredne zdravice. Višesatni obroci i nazdravljanja Churchillu nisu zadavali teškoće jer je na koncu konca on držao govore i ostajao polupijan kroz važne dugotrajne večere već dulje od 40 godina", piše Best.
Jedno poglavlje knjige posvećeno je i obitelji Winstona Churchilla. Odnos sa suprugom Clementinom bio je blizak i nježan, ali istodobno neobičan i složen. Ona nikad nije oklijevala progovoriti ako je mislila da Churchill griješi u politici. Churchill i njegov sin Randolph rijetko su uspjeli dulje razgovarati prije nego što bi izbila svađa. "Zboga toga je Fitzroy Maclean zaključio je da će eksplozivna i emocionalna narav Churchillova sina naići na dobar odjek među Srbima i Hrvatima i uzeo ga je u službu kao časnika za vezu s Titovim partizanima", tvrdi Best.
Best također opisuje i analizira Churchillove odnose sa Staljinom, Rooseveltom te njegovu svojevrsnu metamorfozu od "ratnog huškača" do "mirovnog huškača" i protivnika atomske bombe. Churchill je u podmakloj dobio postao manje zadrt i manje krut te je izgubio na agresivnosti. Prihvatio je neovisnu Indiju i Egipat bez britanskog nadzora kao gotovu činjenicu. Snažno je potkraj 40-ih zagovarao Vijeće Europe i Europsku zajednicu, uključujući i francusko-njemačko pomirenje. Za državnika njegovih godina, zaključuje Best, to je bio "zadivljujući intelektualni pothvat".
Sin časnik za vezu kod Tita
Jedno poglavlje knjige posvećeno je i obitelji Winstona Churchilla. Odnos sa suprugom Clementinom – bio je blizak i nježan, ali istodobno neobičan i složen. Ona nikad nije oklijevala progovoriti ako je mislila da Churchill griješi u politici. Churchill i njegov sin Randolph rijetko su uspjeli dulje razgovarati prije nego što bi izbila svađa. “Zboga toga je Fitzroy Maclean zaključio je da će eksplozivna i emocionalna narav Churchillova sina naići na dobar odjek među Srbima i Hrvatima i uzeo ga je u službu kao časnika za vezu s Titovim partizanima”, tvrdi Best.
Otvori KEKS Pay
