U ravnokotarskoj Vrani, mjestu od 800-tinjak stanovnika šest kilometara udaljenom od Pakoštana, na povišenoj poziciji stoje impozantne kamene razvaline nekadašnjega Staroga grada. Točno nasuprot nedavno obnovljenoga Maškovića Hana, zadivljujuće građevine iz 17. stoljeća, a ispod (od bure) pohabanog hrvatskog stijega, stoji ploča s natpisom: „Grad kraljeva, Stari grad Vrana”.
Tekst na ploči ide ovako: „U Vrani su se dugo čuvali simboli vlasti, insignije Hrvatskog kraljevstva, radi čega hrvatsko-ugarski kralj Koloman na krunidbu dolazi u Biograd na Moru, najbližu hrvatsku rezidenciju. U 9. stoljeću izgrađen kao benediktinski samostan posvećen sv. Grguru, Stari grad Vrana obuhvaća veliki zemljišni posjed, te dragocjenu riznicu u kojoj se nabrajaju: srebrna škrinjica s moćima sv. Grgura, križevi, kaleži te dvije zlatne krune ukrašene dragim kamenjem. Kralj Zvonimir građevinu zajedno s cijelim posjedom i svim bogatstvom, povodom svoje krunidbe u Solinu 1075./76. godine poklanja Papi, čime Vrana postaje prvo stalno sjedište Vatikana na istočnoj strani Jadrana. Stotinu godina kasnije, vitezovi templari, uz pomoć Pape kao vlasnika posjeda, u Vrani učvršćuju svoj položaj gradeći jake bedeme i kule, no već u 13. stoljeću templarski se red raspušta. Tijekom ostatka srednjeg vijeka grad zadržava prvorazredni politički položaj, poznat kao „Samostan svih samostana”. U 16. stoljeću Turci samostan preuređuju u vojnu utvrdu gdje boravi vojska od 150 konjanika i 100 pješaka, no utvrdu uskoro 1647. godine, tijekom oslobođenja, mletačka vojska temeljito razara, umanjujući zauvijek njenu stratešku važnost. Danas su obrisi slavne prošlosti obrasli u draču, no drevne zidine nekadašnjeg središta crkvene, političke i vojne moći, kroz buduća arheološka istraživanja tek čeka otkrivanje tajni njihovih brojnih vladara.”
Tu u Starom gradu u Vrani sljedećeg tjedna počinju opsežna arheološka istraživanja ovog intrigantnog lokaliteta. Posebnost ove priče u tome je što je pokretač cijeloga projekta jedan – nogometaš. Ivan Prtajin (28) dijete je Vrane, iako je rođen u Zadru. Nekada nesuđeni napadač Hajduka, koji se spletom okolnosti dokazivao u Nizozemskoj, Švicarskoj i Sloveniji, na vrhuncu svoje karijere dospio je u Njemačku. Izvrsni nastupi u drugoligašu Wehenu promovirali su ga u napadača 1. Bundeslige, člana Uniona iz Berlina. Zanimljivost je kako je mala Vrana dala još niz prvoligaških igrača; hajdukovca Dinka Žuteliju, zatim slavnog Australca koji je igrao za Borussiju Dortmund Neda Zelića, pa Antu Zuraka (Zadar, Međimurje), Filipa Golema (Rudeš) i Mateja Mamića (Dinamo, slovensko Radomlje).
S Ivanom Prtajinom ovaj put ne razgovaramo o nogometu, nego o njegovoj drugoj strasti, privrženosti rodnome kraju, koja nije samo deklarativne naravi. Naime, Ivan je pokretač, investitor i nositelj projekta istraživanja i obnove Staroga grada u Vrani, na kojega mu je još kao dječaku pogled pucao s balkona njegove kuće. Pogled na – kako kaže Ivan – našu velebnu, hrvatsku srednjovjekovnu utvrdu.
- Već kao dječak pokazivao sam zanimanje za povijest, zemljopis, filozofiju, književnost..., te sam sebi obećao da ću jednoga dana istražiti taj Stari grad, što se točno tu dogodilo. Jer, on je meni oduvijek izgledao spektakularno. Sada kada sam sazrio, kada sam skupio neko životno iskustvo, došlo je vrijeme da se posvetim ovome velebnom projektu. Odlučio sam okupiti tim stručnjaka, iznijeti svoju ideju što sam sve zamislio, te financijski i logistički pomoći. Kontaktirao sam stoga najpoznatijeg arheologa u ovom dijelu Zadarske županije, Marka Meštrova, zatim svoga sumještanina Josu Desnicu, koji je također zaljubljenik u povijest. Mnogi su mi, među ostalim i Joso, govorili kako se Stari grad neće istražiti za naših života, pa sam odlučio ne čekati da završim karijeru i vratim se u Vranu, nego odmah krenuti u akciju. Sve je počelo prošloga ljeta, a budući da sam dosta operativan, da ne gubim vrijeme, istraživanja već sada mogu početi. Naravno, važna mi je bila potpora Općine Pakoštane, načelnika Milivoja Kurtova, koji će nam pomoći logistički i financijski. Krenuli smo u to puni entuzijazma, volje i želje da napravimo nešto značajno, ne samo za Općinu Pakoštane, nego i za čitavu hrvatsku povijest. U Vrani je nastao i Vranski zakonik, zbornik običajnoga prava iz 15. stoljeća, napisan talijanskim jezikom, koji je vrijedio za područje Vrane i okolice, a najvećim dijelom uređuje odnose u seoskoj sredini. Ne postoji u ovom trenutku u cijeloj Hrvatskoj ovakav arheološki projekt – kaže Prtajin.
Kako to da se prije nije išlo u ovako opsežno istraživanje Starog grada?
- Zato što kultura nije isplativa, i teško će netko uložiti novac u tom sektoru ako mu se to neće vratiti u financijskom smislu. Ja ne razmišljam tako. Meni su u selu govorili „nemoj se u to upuštati, to je bacanje novca, na kraju ti nitko neće reći ni hvala”, a ja smatram da ćemo – kada do kraja istražimo Stari grad – dobiti toliko povijesnih odgovora, toliko komadića jedne značajne povijesne slagalice. Za mene, i za sve zaljubljenike u povijest i – rekao bih u Hrvatsku – bit će to potpuno ispunjenje. Jer, Stari grad u Vrani bio je srce hrvatskog kraljevstva u Srednjem vijeku.
U koliko će se etapa odvijati istraživanje Starog grada?
- Prva faza je cjelokupno, sveobuhvatno arheološko istraživanje koje će trajati godinama, a nakon što dobijemo povijesne odgovore koje očekujemo, tada možemo aplicirati na Vladu, na europske fondove, te ići u obnovu, kao što se dogodilo s Maškovića Hanom. Koji je danas jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija sjeverne Dalmacije. Samo da se zidine Staroga grada vrate u prvobitno stanje, to bi već bilo čudesno. Međutim, ta druga faza, koliko bila atraktivna za turiste i ugodna oku, meni nije toliko zanimljiva kao ona faza arheoloških istraživanja povijesnih činjenica. Ta faza uključivat će puno ljudi na terenu svakodnevno, među ostalim i studente Sveučilišta u Zadru, i sigurno će biti zanimljiva, gotovo pa na dnevnoj razini – istaknuo je Ivan Prtajin, te imao potrebu dodati:
- Sve ovo radimo i radi mladih, da mlađe generacije kroz ovaj projekt saznaju što se u ovom kraju događalo, zašto je Vrana bila središte svjetovne i crkvene moći u Srednjem vijeku. I da to ne bude samo puko arheološko istraživanje, nego da mlade ljude zainteresiramo, privučemo, zaintrigiramo kroz niz mini-projekata i programa koje ćemo tek prirediti, te da kroz njih saznaju povijesnu vrijednost Vrane.
Usput, ali nimalo nevažno je da Ivan Prtajin u ovom projektu djeluje kroz novoosnovanu Udrugu Toma Ilirik. Zašto baš Toma Ilirik? Zato što je, reći će Prtajin, on bio najznačajnija crkvena osoba u povijesti Hrvata. A detalje o Tomi Iliriku pojašnjava don Mladen Parlov, profesor na Katoličkom sveučilištu u Splitu.
- Fra Toma Ilirik, rođen u Vrani kod Zadra između 1450. i 1460., a umro u Carnolèsu, u južnoj Francuskoj, krajem 1528., uglavnom je gotovo posve nepoznat, ne samo široj hrvatskoj javnosti nego i onima koji se bave svim vidovima teologije. I to je pomalo čudno jer fra Toma Ilirik nije neki nepoznati franjevac i teološki autor koji bi zbog malog značenja svoga djelovanja i spisa lako mogao ostati negdje u zapećku povijesti. Fra Toma Ilirik bio je veoma poznata osoba svoga vremena; franjevac, putujući propovjednik i misionar, čudotvorac i teolog koji je izazivao veliku pozornost gdje god se pojavio. U Pijemontu i južnoj Francuskoj ga časte kao sveca, posebno kao utemeljitelja dvaju marijanskih svetišta, u Arcachonu i Aviglani. Nema sumnje kako je jedan od prvih teologa izvan Njemačke koji je teološki duboko i sustavno odgovorio na nauk Martina Luthera, te je svojim spisima utjecao na brojne onodobne teologe. Kraće ili opsežnije informacije o fra Tomi Iliriku donose brojne crkvene i svjetovne kronike 16. stoljeća, posebno one iz južne Francuske i sjeverne Italije. Papa Klement VII. imenovao je 1527. godine fra Tomu Ilirika generalnim inkvizitorom za Savojsko vojvodstvo. Franjevački Martirologij spominje ga kao blaženika, te ga se časti na 13. svibnja – istaknuo je don Mladen Parlov.
A što o istraživanjima Staroga grada kažu u Vrani, kako mještani gledaju na projekt koji će oživjeti njihovo mjesto?
- Svi smo baš nestrpljivi vidjeti što će pokazati istraživanja. Svakako da smo sretni, ovo će pozitivno odjeknuti cijelim krajem. Pa će tako u radove biti uključeni i mještani Vrane koji će volonterski odrađivati neke stvari. Naš Stari grad, koji je planski bio rušen, za mene je nešto kao Pompeji, koji su konzervirani. Kod nas nema objekata tolikoga stupnja očuvanosti kao u Pompejima, ali su očuvani podovi duboko u zemlji. Pretpostavlja se da su dolje i grobnice. Osobito dajem veliku potporu Ivanu Prtajinu, jer znam koliko mu je ovo važno. Malo je takvih ljudi koji će dati svoj novac za ovakav projekt, a njemu je to ostvarenje dječačkog sna, što mi je zaista drago. Ivan je jako strastven u ovoj priči – kazao nam je Joso Desnica iz Vrane.
Posjetili smo i načelnika Općine Pakoštane Milivoja Kurtova. Čiji je angažman oko projekta bio od presudne važnosti.
- Ivan Prtajin k meni je došao s idejom da se Stari grad obnovi, te kazao kako je spreman sa svojim prijateljima osigurati određena sredstva. Tu smo se nas dvojica brzo usuglasili i dogovorili da ove godine krenemo s iskopima. Osjetio sam kod Ivana veliki patriotizam. Čujte, toj momak nije tražio od Općine koncesiju za otvaranje bara na plaži, nego je iskazao zanimanje da zajedno s nama sudjeluje u obnovi tog povijesnog objekta. To me baš pozitivno iznenadilo, da sam odmah nakon razgovora rekao: „Da, idemo u to.” Ivan je bio okidač da je Općina krenula u to sa značajnijim sredstvima. Visina tih ulaganja Općine ovisit će o dinamici radova, odnosno istraživanja. Mi smatramo vrlo važnim da objekt u nakon istraživanja bude prohodan i da se što prije može početi posjećivati – kazao nam je Kurtov i dodao:
- Svu potrebnu dokumentaciju posložio je naš arheolog Marko Meštrov, a Općina je u proračunu za ovu godinu osigurala 50.000 eura. To je zaista opsežan i ozbiljan posao, a objekt je za naš kraj vrlo značajan. To je najznačajniji spomenik kulture na području Općine Pakoštane, budući da je u Vrani bilo prvo Veleposlanstvo Vatikana na sjevernoj strani Jadrana, i stoga taj objekt zavrjeđuje da ga se dovede u funkciju; da se u njega može nesmetano ući, kroz njega prošetati, te da on postane turistička atrakcija kroz cijelu godinu. U nekoj kasnijoj fazi u kanal koji se nalazi oko zidina pustili bismo vodu, kako bi Stari grad što više poprimio svoj nekadašnji izgled. Plan je za tri godine sve očistiti, te sanirati, odnosno učvrstiti objekt. Tada će struka reći do koje mjere se što može zaštititi ili obnoviti. Naravno, i meni je kao čovjeku iz ovoga kraja stalo da ova priča zaživi, ali za sve morate imati snagu; financijsku i u ljudstvu. A otkad se pojavio Ivan Prtajin, tu više nije bilo dvojbe: mi smo odlučili poduprijeti projekt.
Arheolog Marko Meštrov bit će voditelj istraživanja u Starom gradu. Kaže kako je ovaj spomenik prevažan za hrvatsku povijest da bi ostao zanemaren.
- Sustavna arheološka istraživanja krenut će u ponedjeljak. U njih će biti uključeno dosta udruga koje će nam dosta pomoći, među ostalim Javna ustanova agencija Han Vrana čiji sam ravnatelj, te Sveučilište u Zadru. Svakodnevno će na terenu biti 10 do 12 ljudi, nekada možda 15, nekada i 20, ovisi o danu. Prvo će se iskapati svjetovni dio tvrđave, a kad njega privedemo kraju, onda ćemo se prebaciti na vojni dio tvrđave. To će biti dugogodišnja istraživanja, jer mi praktički ne znamo što nas čeka ispod zemlje. Što više materijala, zidova, zgrada ima, to je kompliciranije. I usporava istraživanja, međutim, imamo uigranu ekipu, ljude s iskustvom tako da smo spremni na sve izazove. U prvoj fazi radit ćemo tri mjeseca, kroz veljaču, ožujak i travanj, te potom nastaviti u listopadu. U ljetnim mjesecima ovdje vladaju nesnosne vrućine, ima insekata, zmija.. i kada je tako, onda niste efektivni.
Ovu su prva opsežnija istraživanja Staroga grada?
- Pokojni don Luka Jelić krajem 19. stoljeća radio je istraživanja u vojnom dijelu tvrđave, međutim, ta istraživanja nikad nisu bila objavljena. Našli smo skice nečega što je on iskopao, no ne znamo što je on točno tamo pronašao. Od 2017. godine radili smo manje zahvate uz pomoć Ministarstva kulture i Općine Pakoštane, ali oni su bili manjeg opsega. Svake godine istražili bismo četrdesetak četvornih metara, budući da smo bili ograničeni sa sredstvima.
Koliko ste kao arheolog, k tome još i lokalac, znatiželjni kakve tajne krije Stari grad?
- Nas arheologe i pokreće ta znatiželja. Iz manjih istraživanja Starog grada već smo dobili dosta materijala, značajnog i nepoznatog, tako da očekujemo doista puno saznanja. Tvrđava u Vrani vremenska je kapsula koja je zatvorena. Ovdje su ostaci građevine još od 800. godine, od kneza Branimira, i onda dođemo do kralja Zvonimira, templara i ivanovaca, pa do Mlečana, poslije njih i do Turaka. Turci su tu bili do 1647. godine, kada su Mlečani napali i osvojili tvrđavu u Vrani, te je onda opljačkali i srušili. Namjerno i planski srušili kako se Turci ne bi vratili. I sve ono što je bilo u njoj od tada je zatrpano. Tada su Mlečani svoju upravu prebacili u Maškovića Han. Nakon što su Mlečani osvojili Vranu, oni su zemlju podijelili zaslužnim građanima koji su sudjelovali u napadu na Vranu. To su većinom bili Pakoštanci, Biogradci, Filipjanci i nešto Dragara. Kasnijim mirovnim pregovorima, Turci su ponovno dobili Vranu, međutim, kako je tvrđava bila srušena, ni oni u njoj nisu bili, nego u Maškovića Hanu. Iza 1647. godine ne možemo pričati o tvrđavi kao o funkcionalnoj sredini.
O Vrani možemo govoriti u kontekstu začetka diplomacije u Hrvatskoj?
- Vrana je bilo prvo diplomatsko predstavništvo na području Hrvatske, odnosno kralj Zvonimir darovao je Papi samostan svetog Grgura koji se naziva Vrana. Bilo je to 1075. godine kada je on bio okrunjen u Crkvi svetog Petra u Solinu. To znači da je samostan bio izuzet iz poreza, on je cijelu godinu radio i prikupljao sredstva da bi financirala Papinog legata na putu u Hrvatsku, ili kroz Hrvatsku. Tada je Papi darovana i cijela riznica koja se nalazila u samostanu, kralj Zvonimir je nabraja u svojoj darovnici. To su dvije krune ukrašene draguljima, knjiga evanđelja u srebru, plitice, kaleži, moćnik svetog Grgura...
Postoji li i minimalna šansa da nešto od tih vrijednosti bude pronađeno u vašim iskapanjima?
- Osim što je bila diplomatsko predstavništvo, Vrana je bilo mjesto gdje su se čuvale i insignije, kruna i žezlo hrvatskih kraljeva. Biograd je kraljevski grad jer ima katedralu, u njemu su se krunili vladari, a kruna i žezlo čuvali su se u Vrani. Postoje tri teorije o tim insignijama; 1202. kada su križari tražili od Mlečana da ih prebace u Svetu zemlju, oni su na to pristali, ali pod uvjetom da križari osvoje Zadar. Tako su kršćani osvojili kršćanski Zadar za Mlečane, što su križari smatrali nepoštenim i već 1203. vranski templari platili su deset galija u Italiji, ukrcali u njih izbjeglice iz Zadra i ponovno osvojili Zadar. Navodno je to bilo plaćeno riznicom koja je bila u samostanu u Vrani. Druga je teorija da je mađarska kruna, odnosno Kruna svetog Stjepana koja je bila izgubljena u najezdi barbara, zapravo ova naša kruna. I treća teorija je da se kruna još nalazi ovdje. Ta je teorija najmanje vjerojatna. Međutim, za neke predmete iz te riznice – koja je raspršena - mi znamo gdje se nalaze; naprimjer moćnik svetoga Grgura najvjerojatnije je onaj koji se nalazi u Zlatu i srebru Zadra. Ali, to ne znači da nešto od te riznice nije ostalo skriveno ovdje u Starom gradu.
Što bi još mogao skrivati Stari grad?
- U njemu bi mogla biti i grobnica vranskoga priora Ivana Paližne. To bi bilo jako interesantno za pronaći, jer on je bio prior važan za hrvatsku povijest. Znamo da je bio smrtno ranjen pod tvrđavom kad su je napali Zadrani i Pažani. Pogođen je bio strijelom u nogu i podlegao je tim ranama. Najvjerojatnije je ovdje pokopan.
Kako bi u završnoj fazi trebao izgledati Stari grad i koja bi bila njegova svrha?
- Obnova tvrđave bit će iznenađenje, kako vama, tako i meni, zato što mi ne znamo što nas čeka dolje u zemlji, koliko su te zgrade sačuvane, što se od toga može obnoviti, koliko ima elemenata za obnovu... Sam projekt je cjeloživotni, on će se raditi sigurno desetak godina, možda i više, mi arheolozi kažemo „malo nam je jedan život za tako nešto istražiti”. Nama je konačni cilj da taj objekt bude predstavljen javnosti, da u njega ljudi mogu doći i osjećati se sigurnima. Da domaći ljudi upoznaju svoju povijesti, ali i da se u Starom gradu jednoga dana možda održavaju koncerti ozbiljne glazbe, radionice, da ljudi eventualno uživaju u nekom botaničkom vrtu... Ovo je sigurno jedan od najznačajnijih neistraženih povijesnih lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj. I vjerujem da će ova istraživanja pokazati koliko je on važan – zaključio je Marko Meštrov.
Otvori KEKS Pay
