Dvije tisuće godina kršćanske socijalizacije učinile su onu famoznu biblijsku rečenicu "Bog je postao čovjekom" dijelom našeg kolektivnog vokabulara. Izgovaramo je lako, gotovo refleksno, kao da je tek obična fraza. Ali kad zastanemo, shvatimo da je ona sve samo ne obična. Što ta rečenica uopće znači? I zašto je tako rijetko uzimamo ozbiljno, u njenoj punoj težini i zahtjevnosti?
Bog je postao čovjekom – ali ne kako bismo mi to zamislili. Ne u sjaju palača, s povorkama dostojanstvenika, nego u prašini, među siromašnima i marginaliziranima. Nije došao da zauzme prijestolje, već je rođen u nesigurnosti i ranjivosti. I upravo tamo gdje ga najmanje očekujemo, Bog ostaje prisutan i danas. Ali koliko ga često previdimo? Koliko puta prođemo kraj njega u svakodnevici, a da ga ne prepoznamo? Koliko ga puta ne vidimo u očima onoga tko traži pomoć, u rukama koje se pružaju za koru kruha, u licu onoga tko pati, tko je odbačen, tko traži novu priliku? Lako je pogledati, teško je vidjeti.
Ovaj blagdan prilika je za prepoznavanje Boga u onima koji su najranjiviji, koji su najpotrebitiji naše pažnje i ljubavi
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
