Jesu li roditeljski bojkoti nastave, popraćeni prijetnjom angažiranja odvjetnika, postali trend kad je riječ o rješavanju problema unutar nekog razreda ili jedini način suočavanja s njime? Čini se od svega pomalo, jer se Hrvatska u posljednje vrijeme suočila s tri potpuno različita slučaja s potpuno različitim pristupima rješavanja problema, no istom u javnosti odaslanom porukom – jedan učenik, nerijetko s poremećajem u ponašanju maltretira cijeli razred, pa roditelji ostale djece to više ne žele trpjeti.
Narativ u sva tri slična, a nikako ista slučaja, dva u Zagrebu, jedan u Puli, bio je isti, bez obzira na stvarne razlike među problematičnim učenicima. Roditelji u razredima svoje djece ne žele one s poremećajima u ponašanju, iako problematičnom učeniku žele pomoći. Doduše, žele da mu pomoć bude pružena negdje daleko od njih, u nekom posebnom razrednom odjeljenju u školi s kojom nemaju nikakve veze. Pritom, dok žele iskazati svu pomoć i vode bitku za mir u razredu, roditelji traže jasno očitovanje sve zdravstvene dokumentacije problematičnih učenika pred cijelim kolektivom, a znaju i prije tog očitovanja tko je koliko odgoda dobio, kako je prošao na kojoj zdravstvenoj procjeni, gdje je boravio prije dolaska u koji razred te što je sve i kome učinio i u prethodnim problematičnim situacijama.
Bojkot nastave: Je li riječ o opasnom trendu ili jedinom načinu za rješavanje problema
Nitko ne sluša, pa je bojkot nastave jedini način da dobiju pozornost svih, zahtijevajući brza rješenja koja uglavnom završavaju novom procjenom učenika s poremećajem u ponašanju i njegovim preseljenjem u drugu školu ili u zaseban razredni odjel.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.