Fotografije iz australskog Zaljeva morskih pasa s "crvenim nebom" izazvale su veliku pozornost diljem svijeta. Hrvatski geofizičar prof. dr. Hrvoje Tkalčić, koji radi na Australskom nacionalom sveučilištu u Canberri objasnio je o čemu je riječ. "Tropski ciklon Narelle, s udarima vjetra i do 250 km/h, podigao je s isušenog australskog tla milijune tona fine prašine bogate željeznim oksidima, iste one koja tom krajoliku daje karakterističnu crvenonarančastu boju. Kad takav volumen prašine ispuni atmosferu, nastupa selektivno raspršenje svjetlosti: kratke valne duljine, plava i zelena gube se, a samo duge crvene valne duljine prolaze do oka promatrača. Čestice su toliko sitne da ih nasumično gibanje - sudari s molekulama zraka - drži u suspenziji satima i danima nakon što vjetar stane", objavio je na svom FB profilu.
Takvi fenomeni meteorolozima su poznati kao "haboob" i nisu, ističe, potpuna nepoznanica za australske ciklone. Zaljev morskih pasa pamti i teže dane - ciklon koji je udario to područje 1921. godine bio je toliko razoran da su ribe i morski psi ostali nasukani gotovo deset kilometara u unutrašnjosti kopna. "No, ono što je ovaj tjedan bilo doista rijetko jest spoj intenziteta, specifičnog sastava prašine i atmosferskih uvjeta koji su stvorili gotovo savršeno monokromatsko crveno nebo, takvo da su i iskusni Australci ostajali bez riječi. Narelle je uz to bila prvi ciklon u više od dvadeset godina koji je udario kopno na čak tri australske savezne jedinice: Queensland, Sjeverni Teritorij i Zapadnu Australiju, prešavši pritom put duži od tisuće kilometara. Kad putujete do Sjevernog Teritorija i Warramunge u unutrašnjosti Australije, prašina u nosu i ustima postaje sasvim normalna pojava. Ali ovo je nešto sasvim drugo. Zamislite tu prašinu, pomnoženu s udarima olujnog vjetra i vidljivošću svedenom na nulu. Stanovnici kažu da prašinu osjećaju u očima i ustima čak i unutar zatvorenih prostorija", objasnio je.
Prisjetio se kako se 2009. godine vozio prema Canberri kroz oluju koja je prekrila Sydney i koja je poslije poslužila kao inspiracija za distopijski Las Vegas u "Blade Runneru 2049". No, ono što se vidjelo na fotografijama iz Zaljeva morskih pasa, to je, napominje, neki drugi nivo.
"Je li ovo samo nesretni slučaj, ili dio nekog većeg scenarija? Teško je za bilo koju pojedinačnu oluju reći da su je "uzrokovale" klimatske promjene. Ali ono što klimatologija jasno pokazuje jest da se vjerojatnost ovakvih ekstrema povećava iz godine u godinu. Topliji oceani daju više energije tropskim ciklonima i intenzitet raste čak i ako se ukupan broj oluja bitno ne mijenja. Toplija atmosfera sadrži više vlage, što pojačava razornost uz samu oluju. A isušivanje tla u sušnim područjima, kakvo je zapadna Australija, zbog viših temperatura znači da ima više prašine dostupne za ovakve haboobe. Zanimljivo je i da se tropski cikloni postupno pomiču prema višim geografskim širinama, pogađajući područja koja ih povijesno nisu očekivala. Slična logika vrijedi i za Europu. Veza između klimatskih promjena i europskih zimskih oluja poput Deborah je složenija i još aktivno područje istraživanja. Oluja jednom u sto godina u Zagrebu, i ciklon koji udara tri savezne države u Australiji (Zapadna Australija se može veličinom usporediti s Europom), i sve to u istom tjednu, nije nužno slučajnost. Zaključak: Možda ovo više nije iznimka, nego nova normala", napisao je prof. dr. Tkalčić.
FOTO Desant američkih mornara na Split. Ne zna se koliko ostaju, ali zna se čega je prvo nestalo u trgovinama
Otvori KEKS Pay
