Ako je negdje u Hrvatskoj potrebno uprizoriti "dekonstrukciju rata", i to u slobodnom umjetničkom izričaju, onda je to svakako u Benkovcu, zar ne? I to baš zbog specifičnih ratnih sjećanja žitelja tog kraja koji su iskusili ratne strahote, okupaciju, monstruozne zločine u Nadinu i Škabrnji pa ih je baš zbog toga nužno suočiti s umjetničkim tumačenjima što je to rat. Baš su oni potrebiti takvih priča. Bez umjetnika ne bi ništa znali o besmislu rata, mirotvorstvu... I, onda se još kao ključni argument, uz poziv na umjetničke slobode zajamčene Ustavom nasuprot ignoriranim emocijama ratom istraumatiziranih, kulturna javnost čudi što je sporno.
Nisam šutio ni tada kad ga je Miletić zabranio, a ne šutim ni sada. Zašto baš Jasenovac ne razumijem ,ali ako će to biti na sveopće zadovoljstvo i dobrobit, zašto ne?