O bespravnoj gradnji u Hrvatskoj u javnom se prostoru govori praktički od samih početaka turističke industrije i njezine ekspanzije u udjelu BDP-a, točnije od 1970-ih. Iako ilegalnih nekretnina ima na cijelom prostoru, fokus je najčešće bio na priobalnom pojasu. Naime, hrvatska obala od Umaga do Dubrovnika s pripadajućim otočjem čini jedan od najljepših i najatraktivnijih turističkih bisera u svijetu. U prilog tome idu rekordni podaci o broju posjetitelja i ostvarenim noćenjima iz godine u godinu. Međutim, Hrvatska od svoje samostalnosti do danas nije uspjela pronaći relevantan i pravno održiv način koji bi u temelju srezao ilegalnu gradnju popraćenu betonizacijom obale, što posljedično stvara hiperapartmanizaciju bez dostatne infrastrukture s primjesama favele.
država je kriva što naknadno legalizira, umjesto da bager pozovu. zato se tako gradi.