Naslovnica Vijesti Hrvatska

Ante Letica: Tijekom rata imali smo cijelu mrežu suradnika Srba na okupiranom teritoriju

Umirovljeni hrvatski agent koji je do 2014. vodio operativu SOA-e i kao protuobavještajac kontaktirao s 40-tak stranih obavještajnih službi otkriva tajne svog posla
17. veljače 2019. u 17:24 98 komentara 35126 prikaza
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/2

Velika je rijetkost da bivši agenti tajne službe javno progovore. Ante Letica, hrvatski obavještajac u mirovini, do 2014. bio je šef operative SOA-e, a prije toga radio u SDS-u, SUZUP-u, HIS-u, POA-i i bio protuobavještajac koji je držao kontakt s 40-ak svjetskih obavještajnih službi, kaže da ne gleda krimi i špijunske serije, jer da nemaju dodira s realnošću. Objašnjava kako operativci tajne službe nisu niti špije, Bondovi, ali niti “udbaški” kokošari. Kaže da je obučavao mnoge mlade ljude koji i danas vode SOA-u, a uvijek je nastojao objasniti im da uče na greškama, pa i onima koje je on radio.

Mate Radeljić SLUČAJ RADELJIĆ SOA se očitovala Odboru za nacionalnu sigurnost

Je li točna ona uzrečica “jednom agent, uvijek agent”?

Je, točno. Druga kaže da u svim segmentima života možeš biti bivši, osim bivši špijun. Čovjek koji poput mene provede 31 godinu u obavještajno-sigurnosnim strukturama, nakon svega u “normalnom” životu koliko god se trudio i želio biti izvan toga, uvijek ostaje ta “profesionalna deformacija”, i kada čitam novinske članke i beletristiku, kad gledam film, uvijek promišljam što bih ja napravio, što je tu dobro, što nije.

Angažirali ste se u zagrebačkom Institutu za istraživanje hibridnih sukoba, što jest na neki način nastavak?

Postao sam član uprave Instituta i nastojim tako svoja znanja, iskustvo i vještine uklopiti u rad Instituta, pomoći mu i mislim da je to pravi način da se pomogne i Hrvatskoj i da mi tu odradimo određene korisne poslove i damo input državnim strukturama kako i na koji način, recimo, zaštititi kritičnu infrastrukturu zemlje. Tako i ove godine u ožujku održavamo zagrebački sigurnosni forum na koji će doći mnogi svjetski stručnjaci za sigurnost.

Nekad za osobe iz vaše profesije nije bilo drugih poslova u “civilstvu”, no danas se stručnjaci za sigurnost traže u svim sektorima?

Ljude koji su radili u sigurnosnim strukturama po izlasku iz službe ili agencija angažiraju velike tvrtke, bilo da je riječ o “business intelligenceu”, sigurnosti kompanije, zaštiti infrastrukture ili se angažiraju u znanstvenim institutima. Rezultate rada potom koriste državne institucije, pa i same sigurnosne službe kako ne bi gubile vrijeme ili angažirale svoje efektive koje imaju i drugog posla.

Mate Radeljić razriješeni savjetnik predsjednice Odbor: U 'slučaju Radeljić' nije bilo zlouporabe od strane SOA-e

Spomenuli ste da ste kao mladić bili “nestašni”. Kako ste kao takav završili u tajnoj službi bivše države?

Diplomirao sam ekonomiju na splitskom Ekonomskom fakultetu, odslužio vojni rok i zaposlio se u Službi državne sigurnosti (SDS). Bio je to rezultat svojevrsne mladenačke zanesenosti, fascinirala me tajnovitost tog posla. Premda sam po tadašnjim socijalnom defaultu trebao pripadati tzv. zlatnoj socijalističkoj mladeži, s obzirom na činjenicu da mi je otac Sveto bio viceadmiral, ja sam naprotiv bio normalan dečko iz Splita.

Pa, bilo bi logično da je vaš otac viceadmiral imao utjecaj na vaš odlazak u tajnu službu, zar ne?

Upravo suprotno, on se nije slagao da idem u te službe. Nije niti volio te službe jer je imao negativna iskustva i nije želio da se njegov sin tu zaposli, kao niti u vojsci, no nije me uspio uvjeriti i 1983. sam se zaposlio u operativnom centru SDS-a u Splitu. Split je mali grad i imao sam stalno problem s prezimenom, tako da sam morao voditi računa da se ne dekonspiriram, no ta stigma poznatog prezimena i oca stalno mi je, svih 30 godina bila nad glavom.

I na kojim ste poslovima počeli raditi?

U skladu sa svojim karakterom i poznavanjem stranih jezika, odmah sam počeo raditi na protuobavještajnim poslovima, praćenju rada stranih obavještajnih službi, na međunarodnom terorizmu, koji se tada nije nazivao islamski, nego arapski. Uz to područje interesa su bile i terorističke skupine poput Crvenih brigada i njemačkog RAF-a. Te tzv. crvene frakcije iz zapadne Europe nisu bile tek terorističke skupine, nego je to bilo kompleksno pitanje iza kojega su stajale obavještajne i protuobavještajne službe određenih zemalja koje su za svoje interese potencirale i razvijale, usmjeravale njihove terorističke aktivnosti. Kako to nije imalo puno veze s unutrašnjim stanjem u Jugoslaviji, to je meni omogućavalo da radim poslove koji se ne svode na “udbašenje”, nadziranje što rade i misle tvoji susjedi. Mi koji smo radili u protuobavještajnom dijelu službe bili smo ipak elita.

sud BiH Ratni zločini Interpol raspisao tjeralicu za bivšim pripadnikom HVO-a

No, Jugoslavija je bila često odmorište za te teroriste?

Nažalost, u takvim situacijama tako kupuješ mir. Kada su bili u pitanju ti ljudi koji su predstavljali opasnost, procjenjivalo se je li opasnije odstraniti ih, protjerati ili se s njima dogovoriti da miruju, a bilo im je stavljano do znanja kakve bi bile posljedice ako ne miruju. Zagovarao sam uvijek tzv. mekšu varijantu, naravno kad je ona bila moguća, odnosno da “grublja” varijanta dođe kad više nema izbora. I onda i sada zadaća tajnih službi jest u odvraćanju, prevenciji i najbolje je bilo kad su takve osobe mirno prošle.

Danas baš i ne vrijedi taj mekši pristup prema opasnim osobama?

Problem suprotstavljanja terorizmu iz 1970.-ih i 1980.-ih, pa čak i u bližoj prošlosti, bio je postojanje dvostrukih standarda. Nije se mogla voditi kvalitetna borba protiv terorizma kad su za neke određene teroristička grupacija bili dobri momci, borci za slobodu, a za drugi dio svijeta bili su to teroristi. I obrnuto. Danas prevladava svijest da je terorist jednostavno terorist, kao što je rekao Olof Palme, bez obzira na to za koje se uzvišene ciljeve bore.

Dakle, nema razgovora s teroristima?

Razgovora može biti, ali ne i pregovora.

Brzo ste napredovali u službi, već 1988. odlazite u centralu Zagreb?

Nisam bio neki briljantni operativac, Bond, imao sam normalne rezultate. No posrećilo mi se jer je tada došlo do smjene generacije. Razmišljao sam o tome hoću li preseliti obitelj ili ne, ali sam zaključio da bez toga nema napredovanja. Postao sam linijski koordinator i vodio na razini Hrvatske neke protuobavještajne poslove.

02.03.2013., Remetinecka cesta 106, Zagreb - U hotelu I odrzana je konferencija za javnost na temu sastanka umirovljenih generala na kojem se govorilo o istini u Domovinskom ratu i vidjenju Hrvatske u buducnosti. Ivan Tolj. Nezadovoljstvo radom Generali Kapural i Tolj napustili Hrvatski generalski zbor

U to je vrijeme službama već bilo jasno kamo ide Jugoslavija?

Ja sam to osjetio još preko mog oca, koji je imao velikih problema unutar JNA, jer je vidio kako se čiste kadrovi protivnici memorandumske Srbije. Osjetio sam to 1987., ali iz razgovora s ocem shvatio sam da je taj proces počeo već ranih 1980-ih. Vidjelo se da Srbi snažno jašu na krilima nacionalizma, supremacije. I počela je diferencijacija, podzemni rat političkih vodstava, registriramo sve jaču aktivnost KOS-a, tajne službe JNA, kojoj postaju cilj republička vodstva, pa i služba u kojoj sam radio. Pratili smo kako osnivaju punktove u krajevima gdje su Srbi bili većina i da pripremaju ono što se dogodilo 1990. i 1991.

Nakon diferencijacije u tajnoj službi Hrvatske ostalo oko 60 posto onih koji su podržavali hrvatsko vodstvo, a ostatak je bio za Miloševića?

Da, ali to nije bila strogo nacionalna podjela, jer je među nama bilo i Hrvata koji su podržavali ideje Beograda u naivnoj vjeri da se tako čuva Jugoslavija. Tada su 67 posto kadra u službi činili Hrvati, od kojih je velika većina ostala, a oni koji su bili protiv umirovili su se. Većina Srba otišla je preko noći, a jedan dio onih koji su ostali su nažalost bili instruirani da subverzivno djeluju protiv nas. No, jedan dio kolega Srba ostao je tada s nama sve do kraja Domovinskog rata. Valja reći da služba pred rat brojila oko 700 ljudi, zajedno s tajnicama, vozačima, a pravih operativaca bilo je oko 300. Na početku 90-ih aktivirali smo iz rezerve što smo mogli, a najveće bogatstvo bilo je puno mladih ljudi koji su u službu došli s nezavisnošću RH. Obučavali smo ih u hodu i kao početnici su s nama radili sve one poslove za koje bi im u normalnim okolnostima trebale godine obuke učenja. Većina tih mladića i djevojaka je i danas u službi i zapravo vode SOA-u.

Zoran Tadić Zgranuti 'Jesmo li plaćali pokolje?': Donirali tisuće dolara za Šešelja i krvnika iz Škabrnje

Spomenuli ste da je vaš otac Sveto Letica došao u sukob s beogradskom ekipom i prije formalnog starta velikosrpske revolucije?

Došao je u osobni sukob s admiralom Brankom Mamulom i njegovim najbližim suradnicima, jer je vidio da dolazi do postupne supremacije srpskih kadrova u vojsci. To je zapravo počelo tijekom bolesti Tita, a provedena je reorganizacija vojnih oblasti na četiri, gdje beogradska zapravo dolazi na liniju Virovitica – Karlovac – Karlobag. Većina oficira iz Hrvatske koji se nisu slagali s tom politikom biva umirovljena, a na njihova mjesta dolaze oficiri koji će poslije biti uz Miloševića. Moj je otac tada bio načelnik štaba vojnopomorske oblasti u Splitu, a 1983. ga šalju u Beograd kao zamjenika načelnika mornarice u pokušaju da ga pacificiraju. No svi koji poznaju mog pokojnog papu znaju da ga to nije moglo smiriti, a Mamula ga je čak bio optužio da sprema atentat na njega, pa je 1986. umirovljen, a Mamula je pritiskao da se i mene, kao “sina hrvatskog nacionalista” makne iz službe, ali u hrvatskom rukovodstvu nisu popustili.

VIDEO Domovinski rat - Prvi veliki poraz Ratka Mladića

Jesu li već 1987. počeli pregovori partijskog vodstva Hrvatske, pa tako i službe, s Franjom Tuđmanom o budućoj demokratizaciji i višestranačju?

Na mojoj razini to nismo znali, ali smo znali čitati između redaka i vidjeli smo da se nešto takvoga zbiva, no bili smo izviješteni o tome da hrvatsko političko vodstvo na zadnji kongres partije u Beograd odlazi sa stavom o uspostavi višestranačja i održavanju slobodnih izbora. Kada je propao zadnji kongres partije na kojem je bio i moj otac, došao je iz Beograda u Zagreb i pitao sam ga što će sada biti, a on mi je kazao: “Nema više Jugoslavije, moramo se potući, oni će krenuti na nas i mi moramo biti spremni da se odupremo. Jer ako se sada ne odupremo, tko zna kada ćemo više imati prilike za to.”

Akcija Maslenica - Novigrad OBRANA NOVIGRADA VIDEO Protivnik je bio nadmoćan, onda su došle 'Crne mambe' i razbile im elitne postrojbe

Kako je došlo do toga da je Tuđman postavio vašeg oca za prvog zapovjednika HRM-a?

Negdje pred jesen 1990. Tuđman je poslao neke ljude iz vrha države s prijedlogom mom ocu da postane zamjenik ministru obrane. No on je kazao kako će pomoći pri formiranju tada još nelegalnih vojnih mornaričkih postrojbi u Dalmaciji. Moj otac 11. rujna 1991. bio je na nekoj tribini u KIC-u i po njega je došao Slaven Letica i rekao mu da ga Tuđman traži. Otišao je u Banske dvore i dan poslije Tuđman je objavio odluku o formiranju HRM-a, a moj otac je postao prvi zapovjednik.

Gdje ste prikupljali podatke o neprijatelju?

Na okupiranim teritorijima. Naši operativci, i to baš ovi mladi obučavani u hodu, zajedno sa starijima išli su na okupirani teritorij i ondje kontaktirali naše suradnike i s podacima se vraćali nazad, da bi se na temelju njih donosile vojne i političke odluke.

Znači za vrijeme rata mi smo imali našu agenturu u Srpskoj krajini?

Imali smo mrežu suradnika, ali su i agenti, operativci ulazili s hrvatskog na okupirani teritorij. Suradnici su ondje živjeli i bili su sve vrijeme u Krajini. A naša je služba istodobno djelovala na zaprečavanju neprijateljske agenture na slobodnom hrvatskom području.

Dakle, i srpska strana imala je svoje ljude, suradnike na našem tlu?

Apsolutno. To se vidjelo odmah na početku u operaciji Opera i Labrador, pa i akcijama koje su vođene poslije, 1995. Pauk, Zenit itd. Na području RH bili su njihovi ljudi koji su aktivno pripremali i vodili subverzivno i obavještajno djelovanje protiv RH.

Dražen Jelenić ISTRAGE Jelenić: 'Očekujem od SOA-e da upozna policiju s lažiranim fotografijama'

Jeste li vi njih zaustavljali, sprečavali ili nadzirali i snimali?

Kako kad, stvar procjene. Uvijek je pitanje je li veća šteta zapriječiti djelovanje ili da ga pustiš da vidiš kamo će te odvesti, pa onda presjeći. Nažalost, ustanovilo se da su među neprijateljskom agenturom bili i neki pripadnici naše tajne službe.

Koliko ih je bilo?

Do 1995. otkrili smo da je 40-ak pripadnika naše službe radilo za neprijatelje.

Što se s njima dogodilo nakon otkrivanja?

Velika većina ih je razmijenjena, a neki su završili u hrvatskim zatvorima, pušteni su nakon isteka kazni.

Što su ti neprijateljski agenti tu radili?

Uglavnom prikupljali informacije o našim namjerama, o zapovjednicima, bitnim ljudima koji odlučuju, pokušavali su ih difamirati i poticati međusobne sukobe i svađe među zapovjednicima i u politici te stvaranja podjela u hrvatskom društvu.

Ustvari, mi smo sve vrijeme rata imali dobar pregled toga što se zbiva kod neprijatelja?

Jesmo, prikupljali smo podatke mi, kao i vojna obavještajna služba putem svog elektroničkog izviđanja i bespilotnih letjelica. I tako smo stvarali jedinstvenu bazu podataka koje su poslužile za pripremu oslobodilačkih vojnih operacija. One operacije koje su poduzete bez takve obavještajne pripreme završile su tragično.

Tomislav Tolušić Za koga vi radite? Afere Tolušić i Radeljić, smjena Lozančića, Agrokor, ‘nadzor’ ministara – što je radila SOA?

A suradnici naših obavještajnih službi na okupiranom teritoriju su bili Srbi?

Da. Nisu mogli biti Hrvati jer su protjerani. Valja reći da su neki od njih bili otkriveni i nažalost proveli dosta vremena u zatvoru u Srbiji.

Vjerojatno je dosta te agenture odrađeno i putem Unprofora?

Da, bilo je tko prvi, njemu djevojka (smijeh). Potvrđeno je da su neki UN-ovci bili vrbovani od neprijateljske strane i djelovali protiv nas i u Hrvatskoj i u BiH.

No bilo je i onih koji su radili i za našu stranu?

I to je točno.

Dolazak mudžahedina koji su i danas aktualni u BiH odvijao se preko Hrvatske?

Oni su dolazili putem raznih islamskih humanitarnih organizacija i Hrvatska u tom trenutku nije mogla, a niti smjela ograničiti taj dolazak. Imali su na području RH više od 60 ureda. Dolazili su čak i preko UNHCR-a. Imali smo saznanja da ti strani borci, mudžahedini, u Armiji BiH preuzimaju vodeću ulogu. Među njima bilo je i časnika obavještajnih službi nekih islamskih zemalja, pa i vojnih časnika. Prvi su stigli Iranci, pripadnici Iranske revolucionarne garde, koji su vodili komandosku i obavještajno-protuobavještajnu obuku. No, nakon njih stigle su osobe s područja arapskog poluotoka, iz Saudijske Arabije i drugih zemalja koje su donijele novac. Među njima su bili i pripadnici terorističkih skupina, a što je bilo posebno opasno, s njima su stigli i opasni radikalni vjerski učitelji, koji su u BiH donijeli radikalno učenje, salafističko, vehabijsko. I oni su uspostavili svoje zajednice i kampove za obuku, gdje su uz obuku i indoktrinirali Bošnjake. Tu su obuku prolazili poslije i mladi ljudi iz Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije. I oni su postali radikalniji od svojih učitelja. Hrvatska je bila prisiljena u razdoblju od 1993. do 1995. poduzeti nekoliko akcija u kojima smo presjekli njihove aktivnosti s područja RH. Nakon Daytona većina njih otišla je na druga područja, ali su ostali oni koji su se oženili lokalnim djevojkama ili udovicama pripadnika Armije BiH i dobili BiH državljanstvo.

No, sjeme radikalizma ostalo je posijano?

Da i to je latentna opasnost i moramo vrlo pažljivo promatrati što se događa u našem susjedstvu i poduzeti sve da otklonimo opasnosti. Otkada je RH u partnerskom odnosu sa zemljama Antiterorističke koalicije naši ljudi aktivno sudjeluju u preveniranju, kako u RH tako i na područjima gdje se nalaze naši u raznim vojnim misijama. Osim toga još 1992. smo postali članica Interpola u čemu nam je jako pomogla francuska policija, a ja sam postao prvi šef Interpola u RH. No, 1993. me je šef tadašnje službe Smiljan Reljić pozvao da se vratim i to sam i učinio, jer “prva ljubav zaborava nema”.

panel Nacionalna sigurnost Tajne službe neće više prikupljati podatke, nego otkrivati koji su točni

Kasnije kao šef protuobavještajnog dijela službe imali ste puno kontakata sa stranim obavještajcima?

Jesam, naročito početkom 2000-ih kad sam bio u HIS-u i radio na pripremi zajedničkih akcija sa stranim službama. Kontaktirao sam s predstavnicima 40-ak službi. Imali smo kontakte i sa službama iz arapskog svijeta i to su bili vrlo korisni kontakti za RH.

Jeste s njima razgovarali o tome da se, jednostavno rečeno, Hrvatskoj ne dogodi terorizam?

Da i u tome su oni bili vrlo korektni i konstruktivni partneri i radili su na sprečavanju da njihovi građani poduzmu akcije prema Hrvatskoj. Imali smo dosta uspjeha u tome. Hrvatska se tu jasno postavila i dali smo do znanja da nećemo dopustiti nikakve akcije koje bi polazile s našeg teritorija ili preko Hrvatske, niti ćemo teroristima davati utočište. Ne pričam bajke, mi smo i u tom svijetu stekli ugled zbog vjerodostojnosti. U Alžiru 1993. naši su radnici bili žrtve divljačkog kriminalnog akta i to je napravila GIA, oružana frakcija alžirskog FIS-a. Teroristički napad u Rijeci 1995. bio je osmišljen, pripremljen i izveden s područja BiH. Nakon toga Hrvatska je imala nekoliko ozbiljnih prijetnji, no to smo na vrijeme i s mjerom otklonili. Nažalost, bilo je i terorističkih napada na hrvatski narod u BiH, ubojstvo obitelji Anđelić, autobomba u Mostaru i još neke, sve u organizaciji radikalnih islamista o kojima smo govorili.

I dalje smo u istoj opasnosti?

Najveći problem i za nas i ovo područje nastupa s povratkom boraca ISIL-a. Radi se o stotinama osoba. U Hrvatskoj postoji bošnjačka manjina koja uživa sva prava i njihov status ogledni je primjer i za ostale zemlje EU. Kod nas ljudi islamske vjeroispovijesti nisu getoizirani. Nemamo problem s drugom, trećom generacijom kao što ga imaju Francuska, Belgija i Italija, gdje su neki rođeni u tim zemljama vrlo agresivni i militantni. Ali je u Hrvatskoj svejedno pronađeno nekoliko islamističkih ćelija radikalnih sljedbenika vehabijske škole koji su na području RH osnovali neformalne zajednice gdje su propagiraju radikalno vjersko učenje. Taj je problem na vrijeme i s mjerom zasad neutraliziran, ali je i dalje to potencijalna opasnost za RH.

Kolinda Grabar-Kitarović 'stvarna ugroza' HNiP poziva: Istražite sudjeluju li u kreiranju hrvatskog javnog mnijenja agresori i strane tajne službe

Riječ je o građanima RH?

Da, to nisu stranci. I problem bi se mogao potencirati povratkom ISIL-ovaca i zato se na to treba pripremiti, jer, po meni nije pitanje hoće li u Hrvatskoj, biti terorističkog akta, nego je pitanje kad i gdje.

Koliko su migracije 2015. i ova sada zakomplicirale stvari?

Većina tih ljudi bježi od rata, bijede, progona, smrti, no među njima ima i kriminalaca, ubojica i radikala. Oni ne predstavljaju toliki problem kao povratnici i domaći, “homegrown” teroristi. Kako će to Europa to riješiti, veliko je pitanje. Pojavili su se “usamljeni vukovi”, koji nikad nisu niti vidjeli nekoga iz Al-Qua’ide ili ISIL-a, a imamo problem s konvertitima, čak ateiste i agnostike koji se zbog razočaranja, avanturizma uključuju i sami indoktriniraju.

Onda se mijenja i način i intenzitet nadzora stanovništva?

Da, ali tu dolazimo do pitanja i problema ugrožavanja ljudskih prava. Tko će ocijeniti da je to što netko propovijeda radikalno, a nemaš nikakvih poziva na ubojstva, terorizam. Nadalje, ljudi u službi koji se time bave moraju znati jako puno toga o islamu i ja njima želim svu sreću jer je to sada jako težak posao.

Znači u toj borbi protiv novog terorizma problem je i naša ojačala svijest o zaštiti ljudskih prava?

Balansiranje između potreba da spriječiš opasnost, a da ne povrijediš ljudska prava postaje umjetnost. To je vrlo osjetljivo pitanje. Moraš upotrijebiti sva zakonom dopuštena sredstva, a vodeći računa da ne povrijediš i ljudska prava onih za koje znamo da su radikalizirani, ali još nisu teroristi. I tko će tu ocijeniti kad je prijeđena granica i što je tu protuustavno. Uloga tajne službe nije represivna, niti ima takve ovlasti i dobro je da ih nema, no mora naći načina da prikupi informacije i da ih koristi da bi spriječila i kada tu još nema elemenata kršenja ustavnog poretka, ali je procjena da će doći do toga. A dogodi li se, ne daj Bože, u Hrvatskoj neko terorističko djelo, to znači da su službe zakazale. Mi smo poput pirotehničara, možemo sto puta uspješno demontirati bombu, no ako pogriješimo jedanput, previdimo, objektivno smo krivi. I zato u službi moraju raditi ljudi koji su domoljubi bez obzira na to koliko to nekome zvučalo profano, moraju biti pametni, imati smisla za kombinatoriku i analizu, biti svjesni da će vrlo rijetko dobiti satisfakciju, čak i unutar službe, da će patiti i njihove obitelji.

Oluja nikad objavljeno Ekskluzivni dokumenti! Ni tajne službe SAD-a nisu znale za Oluju

Ali oni moraju biti najčasniji ljudi jer je to često tako prljav posao da ga moraju raditi časni ljudi koji moraju biti jaki i kontrolirati sami sebe kako ne bi stradali nevini. Ne smiju misliti da su vlast, nego sluge. Moraju biti odgovorni znajući da ono što su napisali, predložili rješenje, ako pogriješe, to u nizu vuče za sobom teške posljedice.

Jesu li te ovlasti sadašnjih službi dovoljne?

Dao bih službi, u okviru ZKP-a, veće ovlasti, ali bih i maksimalno digao razine kontrole službe, kao i kazne za zlouporabu. Da imaš, dakle u novim okolnostima veća prava u nadzoru i preventivi, ali ako prijeđeš crvenu liniju, moraš snositi posljedice, čak i ako je riječ o najboljoj namjeri. Sve prikupljene informacije služba treba dati i predsjedniku i premijeru te DORH-u, jer ono što služba prikupi nije dokaz na sudu. Koliko puta sam ja saznao da je netko prevario, ukrao, ali to ništa ne znači ako se ne preda DORH-u koji onda angažira policiju. Ponekad je problem i to suodlučivanje predsjednika i premijera oko SOA-e, jer sve je u redu kad se slažu, no što kada se ne slože...

>> Pogledajte video: Specijalist za obradu fotografija prokomentirao nam je montažu ministra Tolušića i prostitutke

VISERA
EU FONDOVI
Inovacije: Radimo na razvoju robota koji će mnoge poštedjeti zamornog pretipkavanja podataka
  • mikrogrizzly:

    Osobno sam poznavao dvojicu iz ovih gornjih priča, dakle pok. Leticu i Smiljana Reljića. I to iz ere <1991. godine, dakle dok je još bila SFRJ i obojica su bili "na liniji", dok je Lošo bio u ravnini s najvećim ... prikaži još! srbijanskim bezbednjacima i vrhunac akcija je bilo "podmetanje" douštnika među oficire kad su išli na doškolovanje u BG da ih slušaju što pričaju u noćnim vlakovima Split - Knin - Zagreb i time ih provjeravaju da li su skloni ovome ili onome. Da je netko ovom posljednjem tada u lice izrekao da će RH biti neovisna i on admiral HRM, odmah bi ga, osobno, sproveo u pritvor i tražio "čvarak" više... Tako je to doista bilo tada, a danas je druga pjesma, naravno...

  • Avatar Kljusar
    Kljusar:

    samo trećerazredni špijuni ili špijuni gubitnici se pojave u javnosti sa svojim pričama. za vrhunske špijune se i poslije njihove smrti nikad ne sazna što su radili.

  • Avatar patkovic
    patkovic:

    bolje se pozabavite korupcijom koja je na nivou zanzibara