Pod pritiskom neprestanih štrajkova, pobuna koje su se počele rasplamsavati diljem zemlje, ruski car Nikola II. prije točno stotinu godina (15. ožujka 1917.) abdicirao je u Februarskoj revoluciji i prepustio zemlju izmorenu sudjelovanjem u I. svjetskom ratu. Lenjin i njegovi revolucionari nedugo potom preuzeli su cjelokupnu vlast u Rusiji i pretvorili ju u Sovjetski Savez započevši tako najveći socijalni eksperiment u povijesti koji je nominalno trebao osigurati blagostanje svima, a završio je s milijunima mrtvih tijekom sedam desetljeća žestoke komunističke vladavine, ali i neospornom industrijalizacijom do tada feudalnog društva.
Izbrisana dinastija
Nikola II. bio je posljednji stvarni car koji je vladao Rusijom, iako je abdicirao u korist svog malodobnog sina Alekseja. Naime, odluku o sinovljevu postavljenju povukao je sljedećeg dana uvidjevši kako bi vladanje rastrzanom i duboko podijeljenom zemljom bio prevelik teret za mladića koji se borio s hemofilijom. Po abdikaciji, povukao se u Ekaterinburg, čime je i službeno okončana vladavina carske obitelji koja je Rusijom upravljala dulje od tri stoljeća.
Nedugo potom ruska carska dinastija Romanov gotovo je izbrisana s lica zemlje kada su 1918. pobijeni car Nikola i njegova obitelj, ali sentimenti prema carevini i danas postoje. Doduše, ne u smislu da bi zemljom ponovo trebali vladati Romanovi. Tu ideju danas podržava manje od dvadesetak posto Rusa, zagriženih monarhista. Ali zato Rusija danas ima svojevrsnog novog cara, predsjednika Vladimira Putina koji baš poput Romanovih vlada čvrstom rukom, ali i uživa ogromnu popularnost među građanima.
Ova popularnost nije bezrazložna, prilično je jasno kako je Vladimir Putin za Rusiju i Ruse učinio velike stvari. Kada je 2000. došao na vlast, Rusija je doslovno bila na koljenima. Tijekom devet godina vladavine Borisa Jeljcina gospodarstvo je devastirano, nezaposlenost je narasla, a najvrednije nekad državne tvrtke, od rudnika i nalazišta nafte, preko industrijskih postrojenja do naftnih rafinerija preuzeli su oligarsi, novokomponirani ultrabogataši koji su do svog imetka došli, najblaže rečeno, sumnjivim putem. Baš kao hrvatski tajkuni tijekom privatizacije devedesetih, no razina pljačke ovdje je bila stotinama puta veća. Inflacija je bujala, korupcija je bila ogromnih razmjera, a stanje u državnoj blagajni bilo je toliko loše da čak ni vojska nije imala redovne obroke.
Tijekom 17 godina vladavine, za koje se vrijeme smjenjivao na mjestu predsjednika i premijera Rusije, Putin je uspio potpuno resetirati stanje u zemlji i Rusiju ponovo pretvoriti u svjetsku gospodarsku, vojnu, političku i društvenu velesilu.
Oporavak u tri koraka
Prvi korak bio je uvođenje reda u samoj Rusiji, obuzdavanje oligarha i zaustavljanje pljačke. Drugi korak koji je došao nekoliko godina potom bilo je ponovno uspostavljanje utjecaja u “ruskom dvorištu”, zemljama nastalima raspadom Sovjetskog Saveza. Treći, završni korak bio je veliki povratak Rusije na međunarodnu političku scenu, što se najbolje vidjelo u Siriji krajem Arapskog proljeća kada je, upravo zahvaljujući Putinu, na vlasti opstao Assadov režim koji se u tom trenutku jedva održavao na životu.
Prema svim pokazateljima, Putin pretvara Rusiju ponovo u carevinu. Naravno, ne u osobnom, nasljednom smislu, već u smislu snage i važnosti Rusije kao jedne od vodećih zemalja svijeta. I u tome uspijeva.
Upravo je to jedan od razloga zbog kojih Zapad, posebno SAD i Velike Britanija, upravo Putina vide kao svog glavnog neprijatelja “zapadnom načinu života”. No to baš i ne stoji. Rusiju se prozivalo za uplitanje u izbore i prisluškivanje, a pokazalo se kako CIA i britanski MI5 razvijaju sustave prisluškivanja kroz televizijske prijemnike, mobitele i tablete. Putina se prozivalo za pokušaj destabilizacije EU, istovremeno dok je kandidat za američkog veleposlanika u Bruxellesu tvrdio kako će učiniti sve da euro kao valuta potone, a Unija se destabilizira. Naravno, iz europske perspektive gledano, Putin i Rusija nisu nam pretjerano naklonjeni, no nema dvojbe da, stotinu godina nakon abdikacije posljednjeg izdanka dinastije Romanov, Rusija ponovo ima cara koji je posrnulu zemlju pretvorio u velesilu, a građanima Rusije omogućio standard kakav nikada u povijesti nisu imali.
>> Službeno ima samo dva stana: Je li Vladimir Putin najbogatiji čovjek na svijetu?
Putin je sve sam ne tolerantan, demokratičan il slično. Kolko je dobro Rusima to oni sami najbolše znaju. U cijeloj toj priči fenomen su zaprav te simpatije za njeg sam zato kaj je kontra Zapadu. Dajte-najte.....zakaj svi i dalje bežijuu na taj isti "truli zapad", a nitko ne želi na istok >;-))