Kada je o skijaškom trčanju i problematici ovog sporta riječ, u Hrvatskoj vjerojatno nema bolje sugovornice od Lorene Malec Mlinarić, profesionalne trenerice u Skijaškom klubu Sljeme, vanjske suradnice Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, mentorice za skijaško trčanje u Sportskom savezu Grada Zagreba i tehničke delegatkinje Svjetskog skijaškog saveza. Globalno gledajući, trenutačno najveći problem svih skijaških sportova jesu klimatske promjene. U alpskom se skijanju zbog njih masovno odgađaju i otkazuju utrke u svim disciplinama, no skijaško se trčanje, za sada, puno bolje nosi s njima.
Umjetni snijeg je budućnost
– U posljednjih nekoliko godina 90 posto naših natjecanja održava se na umjetnom snijegu. Dobra je stvar što u odnosu na alpsko skijanje takav snijeg nama puno duže traje, jer ga mi prilikom natjecanja ne stružemo sa staze nego ga utabamo i ti kristali leda onda puno duže drže. Osim u Skandinaviji, gdje uvijek ima dosta prirodnog snijega, uglavnom skijamo na umjetnom. S druge strane, pak, nova je filozofija Svjetskog skijaškog saveza da skijaško trčanje dovodi u gradove gdje se sve češće održavaju sprinterska natjecanja, a za to nam treba umjetni snijeg. Dobro je što sada postoje one "tvornice snijega" kojima ne trebaju "snježni topovi" ni temperature ispod nule. Umjetni je snijeg, nažalost, budućnost zimskih sportova – pojašnjava Lorena Malec Mlinarić.
GALERIJA Kakva zimska idila u Lici: Gospić je zameo snijeg, napadalo ga više od 20 centimetara
Tako izgledaju globalni problemi skijaškog trčanja, no skijašice i skijaši SK Sljeme iz Šestina imaju i onih lokalnih. Riječ je, dakako, o nepostojanju infrastrukture za treninge.
– Preko ljeta, kada smo na rolerima, najviše treniramo u Šestinama i na Sljemenu. Mala djeca koja uče prve skijaške korake na rolerima većinom treniraju na školskim igralištima, što je njima jako zanimljivo. Kasnije, kada vidimo da netko ima bolje predispozicije, da ima volju i veći motiv za ozbiljnije bavljenje sportom, kreću na ozbiljnije treninge. Treniramo najviše na Sljemenu i na cesti iza McDonaldsa na Kajzerici, gdje imamo 900 metara asfaltiranog prostora, što su odlični uvjeti za početnike na rolerima. Kad nam skijaši dođu na određenu, malo višu razinu, onda velik dio sezone treniramo isključivo u Sloveniji, gdje imamo vrhunske uvjete za trening i ljeti i zimi. Onda se događa da je dijete ujutro u školi, ja ga pokupim u 13 ili 14 sati kod škole i vozimo se u Sloveniju, gdje odradimo dva ili dva i pol sata treninga, pa se vraćamo u Zagreb.
A kad se svi ti sati zbroje, dobivamo puno dana boravka izvan Zagreba i Hrvatske.
– Naša trenutačno najbolja skijašica Tena Hadžić, koja je bila i na prethodnim Zimskim olimpijskim igrama, prošle je godine završila srednju školu i kao srednjoškolka je boravila 70 dana samo na treninzima izvan Zagreba na koje je išla s klubom. Uobičajeno je da natjecatelji od 150 do 200 dana borave izvan Hrvatske – kaže Lorena.
Iako u Hrvatskoj skijaško trčanje nije masovni sport, zanimanje za njega ipak postoji.
– Broj članova našeg kluba kreće se između 40 i 45, a riječ je o onima koji redovito treniraju, od čega ih je dvadesetak za koje bih mogla reći da bi mogli imati stvarno dobre, vrhunske rezultate. Ovo drugo je neka baza djece koju vrtimo i za koje se nadamo da ćemo iz neke grupe stvoriti budućeg olimpijca. U Hrvatskoj se na natjecanjima pojavljuje oko 120-150 skijaša, pa mi uvijek kao klub budemo u većini. Osam je klubova u Hrvatskoj, osim nas svi su u Gorskom kotaru. Imamo i jedan klub u Oroslavlju koji u posljednje vrijeme baš i nije aktivan jer su više orijentirani na biatlon. U Gorskom kotaru to su Delnice, Ravna Gora, Mrkopalj, Rijeka i Skrad iz Brod Moravica.
Čim se spomenu skije, skijaške cipele i odijela, stječe se dojam da je skijaško trčanje skup sport?
– Mislim da je u današnje vrijeme svaki sport skup, no s druge strane, s obzirom na dostupnost videoigrica i društvenih mreža koje su mnogoj djeci zamijenile igralište, nijedan sport nije skup ako ih odvoji od tih njihovih zanimacija. Dogodi mi se da mi djeca kažu da u slobodno vrijeme igraju tenis, ja im kažem 'super, to vam je odlična dodatna aktivnost!', a onda shvatim da igraju tenis preko aplikacije na mobitelu. A cijene opreme... Kada govorimo o vrhunskom skijaškom trčanju, skije su oko 600 eura, cipele 400, štapovi su 400, pa onda još odijelo i dres... Oko 2000 eura cijena je opreme jednog skijaša na startu utrke Svjetskog kupa – pojašnjava Lorena.
Poznato je da je Vedrana Malec bila sudionica triju Zimskih olimpijskih igara te da je u Pekingu 2022. nastupala i Tena Hadžić. Ima li u SK Sljeme nekih budućih olimpijaca?
– To su još uglavnom djeca od 12 do 15 godina, ali potencijala ima. Jedna naša djevojčica, Iris Smiljanić iz Markuševca, prošle je godine na nekad popularnom Topolino kupu, koji se sada zove Skiri Trophy, osvojila brončanu medalju u kategoriji do 12 godina. To je bila jedina medalja za Hrvatsku te godine. Imamo i tu u Šestinama nekoliko jako talentiranih djevojčica, poput Sare Burek Svetec, koja je krenula u srednju školu. Osim Tene, za koju se nadamo da će ispuniti normu i za Zimske olimpijske igre 2026. godine, imamo još jednu hrvatsku reprezentativku u klubu – Leonu Garac, koja je trenutačno u C-reprezentaciji. Mislim da je pred njima svijetla budućnost.
Nema nas u medijima
Naravno da statusom skijaškog trčanja u Hrvatskoj Lorena nije zadovoljna.
– U Hrvatskoj skijaško trčanje nije popularno, premalo je zastupljeno i u medijima, što je problem i mnogih drugih sportova. Ako djeca ne vide neki sport na televiziji, ona će se njime vrlo teško početi baviti. Događa se da djeca dođu u srednju školu u sportske razrede i kad kažu da se bave skijaškim trčanjem ostali nemaju pojma što je to. U skandinavskim zemljama to je, pak, sport broj jedan, nacionalni sport za koji svi znaju – zaključila je Lorena.
VIDEO Bivši trener Dinama: Kad sam Bjelici rekao što ga čeka, nije mu bilo jasno što ja to uopće pričam
