Boštjan Cesar (43), Ljubljančanin po rođenju, a Zagrepčanin po prebivalištu, od siječnja je novi izbornik nogometne reprezentacije Slovenije. Cesar je nekada bio i Dinamov nogometaš sa 77 nastupa u službenim utakmicama i tri pogotka te je sa 101 nastupom rekorder po broju utakmica za nacionalnu momčad Slovenije.
Još kao mladić imao je izraženu lidersku crtu, u svim klubovima u kojima je igrao (Dinamo, Olimpija, Marseille, WBA, Grenoble, Chievo) bio je prepoznat kao izniman profesionalac i predvodnik. Cesar je po okončanju igračke karijere najprije postao izbornik slovenske reprezentacije do 19 godina, a 2022. i pomoćnik izbornika A vrste Matjaža Keka.
S Cesarom razgovaramo uz kavu u omiljenom kvartovskom kafiću. Srdačan je i otvoren sugovornik, a u odnosu prema svojoj novoj, prestižnoj funkciji nastupa zrelo i samouvjereno, ali i s dozom respekta, svjestan pritiska koji ona nosi.
Na početku intervjua pitali smo Cesara kako je još kao golobradi srednjoškolac iz Olimpije prešao u Dinamo?
– U Dinamo sam došao iz Olimpije sa 16 godina. U to vrijeme igrao sam za selekciju Slovenije U-15 protiv Hrvatske, ne sjećam se točno gdje – uglavnom negdje u Hrvatskoj – i na toj utakmici Dinamo me primijetio. Tada sam već imao ponudu belgijskog Charleroija, no kada se pojavio interes Dinama, odlučio sam doći u Zagreb.
Igrao sam u Sesvetama
Je li vam bilo teško u toj dobi napustiti obitelj u Ljubljani?
– Meni nije bilo teško, ali mojim roditeljima jest. Opet, bilo im je lakše prihvatiti da sam u Zagrebu, nego da sam u Belgiji. U Zagrebu sam najprije mjesec dana živio na stadionu, a potom smo suigrač Miha Perme i ja preselili u stan na Ravnicama.
Koja je vaša najljepša uspomena iz Dinama?
– Prvo što sam smatrao uspjehom bio je prelazak iz juniora u prvu momčad. To u Dinamu nije lak iskorak. Ja sam kao junior bio na posudbi u Croatiji Sesvete, s kojom sam ostvario plasman u 1. HNL, tamo mi je trener bio Kedžo. A ulazak u prvu momčad doživio sam baš kao nešto veliko, važno. Cijeli boravak u Dinamu bio je za mene fantastično razdoblje, baš ga se sjećam s guštom. Osvojili smo jednu titulu, dva naslova u Kupu, ali Dinamo kao klub u tom periodu baš nije stajao bajno; mijenjale su se uprave, bilo je svega...
U Zagrebu ste upoznali suprugu Nives?
– Da, supruga je Zagrepčanka. Upoznali smo se još 1999., a u braku smo od 2008. godine.
Okrenimo se vašem novom poslu: smatrate li neuspjehom treće mjesto Slovenije u kvalifikacijskoj skupini sa Švicarskom, Kosovom i Švedskom, samo četiri osvojena boda?
– Nije neuspjeh, jer realno Slovenija ne može očekivati da ide na baš svako veliko natjecanje. Ali da smo mogli bolje – mogli smo. Osvojili smo samo četiri boda, a Kosovo je osvojilo čak 11. Najveći kiks bio je poraz od Kosova doma 0:2, a u toj utakmici trebala nam je pobjeda kako bismo im se približili i kako bi onda zadnja utakmica odlučivala o drugom mjestu. Iako ne smijemo podcjenjivati Kosovo, koje raste iz godine u godinu i ima nekoliko izvrsnih igrača, ja ipak mislim da smo mi bolji. Na kraju, ne zaboravimo da je u toj skupini posljednja bila Švedska sa samo dva boda.
U tim kvalifikacijama niste bili u stožeru izbornika Keka, razišli ste se u listopadu 2024. i preuzeli Maribor. Kek vam je to zamjerio?
– Nakon Europskog prvenstva – na kojemu smo ostvarili najveći uspjeh slovenskog nogometa plasiravši se prvi put u nokaut-fazu – želio sam se kao trener osamostaliti. Istina, nije bio dobar tajming za odlazak, ali Maribor mi je bio postavio ultimatum da u jednom danu moram odlučiti. Bio je to stresan period i odlučio sam ono što sam smatrao da je najbolje za mene. Do tada sam bio pomoćni trener, a onda sam dobio priliku postati glavni trener najtrofejnijeg slovenskog kluba. Izbornik Kek i predsjednik Saveza bili su prvi koje sam o tome obavijestio; kod Keka sam bio na razgovoru dulje od sat vremena, on je to potpuno razumio i mi smo ostali u dobrim odnosima, i dan-danas se čujemo. Zahvalio sam mu na svemu što je napravio za reprezentaciju, pa i za mene – jer mi je dao šansu u svom stožeru, od njega sam puno naučio, na kraju Kek mi je među prvima čestitao kada sam postao izbornik.
Na Euru u Njemačkoj zamalo ste bili senzacija, ispali ste od Portugala na penale, a sada ste tek 57. na Fifinoj ljestvici, ne idete na SP 2026.?
– Mi smo svjesni kako nam se za plasman na veliko natjecanje mora poklopiti puno stvari te kako kao momčad moramo biti na maksimumu. Naravno, pritom moraju biti svi igrači zdravi, jer je nama izostanak i samo jednog igrača problem.
Nismo zaboravili igrati
Kako ste postavili ciljeve s reprezentacijom u nadolazećem razdoblju bez velikog natjecanja? I kakav je osjećaj preuzeti reprezentaciju s 43 godine, bez bitnijeg trenerskog iskustva?
– Imenujući novog izbornika, nijedan predsjednik Saveza nema jamstvo da će ga taj trener odvesti na veliko natjecanje. Moramo znati kako su najuspješniji izbornici Slovenije, Katanec i Kek imali manje iskustva od mene kada su preuzimali reprezentaciju. Ja sam trener koji uvijek sebi postavlja visoke ciljeve; za početak bit će to ostanak u skupini B Lige nacija te da budemo konkurentni za plasman na Europsko prvenstvo 2028.
Slovenija ima dvojicu igrača visoke svjetske klase, vratara Oblaka i napadača Šeška. Bili ste kod njih, kakva su njihova razmišljanja?
– Jan Oblak naš je kapetan, najveća marka, vrhunska klasa kad već 12 godina brani u Atleticu, šest puta bio je proglašen najboljim vratarem španjolske lige... On je meni otvoreno rekao da želi i dalje biti dio reprezentacije, jako je pozitivan i složili smo se kako naša reprezentacija nije zaboravila igrati nogomet. Ne može jedan slabiji rezultat biti mjerilo njezine kvalitete. Šeško je pak mlad (22 godine, nap.a.), još je neiskusan, ali trenutačno možda u najvećem usponu koji je imao neki slovenski nogometaš. On nije više od godinu dana zabio gol za Sloveniju, ali zato ih je prije toga zabio 16. Budući da je Šeško neko vrijeme "gurao" Sloveniju, sada Slovenija mora "izgurati" Šeška. A ja takav napadački potencijal kakav ima on – već dugo nisam vidio.
Naš izbornik Dalić – koji je u potrazi za novim, vrsnim napadačem – možda vam i zavidi na tom napadačkom dragulju iz Manchester Uniteda?
– Djelomično se slažem s tom konstatacijom; smatram da jedan igrač ne može promijeniti cijelu momčad, već da momčad može izbaciti pojedinca. Da, Šeško je vrhunski napadač, ali mora još dosta toga pokazati kako bi dugo nosio dresove Manchester Uniteda i slovenske reprezentacije.
Miha Zajc izvrsno se snašao u Dinamu, postao je dokapetan i ljubimac navijača. Kakav je vaš plan s njim?
– Miha neko vrijeme nije bio u reprezentaciji. No, mi smo Slovenija – ne možemo si priuštiti da otpišemo ijednog igrača. Svatko tko igra dobro u klubu, tko može dati doprinos reprezentaciji – u nju je dobrodošao. Meni je drago da je Miha u vrlo dobroj formi, da je postao kompletan igrač, jer on s 31 godinom mora dati više od nekih drugih, i na terenu i izvan njega. I to je uspio – kada je postao dokapetan u Dinamu. U sljedećim danima svakako ću i s njim razgovarati, da vidim kakvo je njegovo razmišljanje o reprezentaciji.
U duši ste dinamovac, idete li ponekad na koju Dinamovu utakmicu?
– Bio sam proteklih godina na nekoliko utakmica. Ne idem često u Maksimir, ali gledam Dinamo i pratim ga sa zanimanjem. Osobito mi je sada zanimljiv kada u njemu igra Miha.
Kako vam se sviđa Dinamo ove sezone, je li Dinamo praktički prvak s obzirom na pozamašnu bodovnu prednost ispred Hajduka?
– Dinamo je u ovoj sezoni jako provjetrio svlačionicu, došlo je do smjene i u upravi. Ma Dinamo dobro radi već zadnjih petnaest godina i uvijek je favorit za osvajanje prvenstva. I sada ima najbolju momčad, ali nije lako igrati na tri fronta. To zahtijeva puno trenerovih rotacija. Dok Dinamova prednost nije i matematički nedostižna, teško je reći da je već sada prvak. Ali ide tim putem.
Kakav je plan prijateljskih utakmica Slovenije ove godine?
– U ožujku igramo s Mađarskom u Budimpešti, pa s Crnom Gorom isto u gostima. Još je i dogovorena utakmica s Hrvatskom 8. lipnja.
Kakva su vaša nadanja u toj utakmici? Hrvatskoj će to biti posljednja prije Svjetskog prvenstva, pa će očekivanja biti velika?
– Meni odgovara što ćemo igrati tako jaku utakmicu. Iako su i ove dvije prije Hrvatske isto dobre provjere za nas. Normalno da mi rezultat nije prioritet, nego izgradnja momčadi – vidjeti na koje igrače mogu računati kada u rujnu počne Liga nacija. Što spremamo Hrvatskoj? Naši igrači mnogo su puta igrali protiv igrača Hrvatske, mi smo susjedi, imamo dobre odnose, a u Varaždinu ćemo ići na pobjedu. Naravno, poslije utakmice zaželjet ćemo Hrvatskoj svu sreću na Svjetskom prvenstvu.
Kako ste doživjeli hrvatske uspjehe na dva posljednja svjetska prvenstva?
– Meni je to čudo, s obzirom na to kakve je sve reprezentacije nadmašila, mislim na zemlje koje imaju milijune stanovnika više od Hrvatske. Hrvatska time pomiče granice. Nakon što je osvojila srebro u Rusiji, malo je tko očekivao da će dospjeti do polufinala sljedećeg Svjetskog prvenstva – to samo pokazuje da imate Luku i sve ostale igrače koji su zaista na najvišoj razini.
Poznajete dobro Luku Modrića, igrali ste s njim u Dinamu?
– Da, poznajem Luku, bili smo skupa u Dinamu 2005. godine kada je tek bio došao iz Intera. Prošli smo skupa pripreme kod Kužea, a ja sam toga ljeta otišao u Marseille. Poznajem i Kramarića, susreli smo se jednom na moru, pa mi je pričao kako nam je kao klinac skupljao lopte na utakmicama – nasmijao se Cesar.
Rooney me nagazio
Je li Modrić najveći igrač s kojim ste dijelili svlačionicu?
– Da, ipak je on Zlatna lopta, ali imao sam i u Marseilleu jako velik izbor sjajnih igrača: branio je Barthez, pa u zadnjoj liniji Dehu, pa Habib Beye, Sabri Lamouchi, Lorik Cana, Frank Ribery, Mamadou Niang... U WBA-u sam igrao s Kevinom Phillipsom, a u reprezentaciji sa Zahovičem, Pavlinom, Aćimovićem...
Kao igrač imali ste 2009. godine na Wembleyju u dresu Slovenije okršaj s Rooneyem, teško vas je ozlijedio u prijateljskoj utakmici?
– Tada su mi puknula tri ligamenta u gležnju, Rooney me nagazio! I nije mi se ni ispričao, to je bilo najgore. Tu je i sudac pogriješio, jer je svirao penal za njih i meni dao žuti karton, a ja sam nakon toga bio izvan terena nekoliko tjedana. Tada su i engleski mediji pisali kako je to bila sučeva pogreška.
Na kraju, kad smo već kod Engleza, kakve izglede dajete Hrvatskoj u utakmici s njima, a onda i na Svjetskom prvenstvu?
– To je prva utakmica s favoritima skupine – tu će biti jako teško. Sigurno Hrvatska ima šanse, ali pritom mora biti na jako visokoj razini da iznenadi Englesku. Ako prođe skupinu – za što će se morati dobro, dobro pomučiti – Hrvatska može ići jako daleko, to je dokazala na prijašnjim svjetskim prvenstvima. Tu su Hrvati dokazali da su majstori – zaključio je Boštjan Cesar.
Otvori KEKS Pay
