Nogometni klub Istra konačno je shvatio da je njihov trener Ariol Riera ustvari – najobičnija trenerska prevara. Jer što bismo drugo mogli reći za stručnjaka koji je u hrvatski nogomet došao bez ikakvih značajnijih referencija, prije toga vodeći samo španjolske niželigaše poput Alcorona B, Tudelana, Estepona i Unionistasa. Unatoč tome što su ga uoči debija na klupi Istre predstavljali kao sjajnog, mladog, španjolskog stručnjaka, poslije 25 utakmica u domaćem prvenstvu i Kupu jasno je samo da je Riera bio nedorastao zadatku vođenja hrvatskog prvoligaša. Uspio je u Kupu ispasti od četvrtoligaša Kurilovca, što je najveća sramota u novijoj povijesti pulskog prvoligaša, a u prvenstvu je pak osvajao mizerna 1,24 boda po utakmici.
Riera je na kraju samo još jedan dokaz da strani treneri uglavnom nemaju što raditi u hrvatskom nogometu. Čast izuzecima poput osvajača HNL-a Matjaža Keka, Vahida Halilhodžića i Radomira Đalovića, no njih ionako ne možemo potpuno svesti pod kategoriju stranaca, jer su iz zemalja koje su nogometnim mentalitetom slične Hrvatskoj.
Riera je Španjolac koji se nije uspio prilagoditi na HNL, baš kao što se zasad ne uspijeva prilagoditi ni drugi Španjolac u HNL-u, Rijekin Victor Sanchez. On je od borbe za naslov odustao još jesenas, kada je Dinamo pobjegao na 15 bodova, dok se u međuvremenu ta prednost povećala na pomalo nestvarnih 28 bodova. Da, Sanchez je ostvario plasman među 16 najboljih u Konferencijskoj ligi, no treba naglasiti da je pritom imao i dosta sreće, jer prošao je ciparsku Omoniju iako je Rijeka u te dvije utakmice pokazala manje od Ciprana. A na putu do najboljih 16 u Konferencijske lige Sanchezova Rijeka remizirala je s gibraltarskim amaterima iz Lincolna, te izgubila od armenskog Noaha. Sanchez ima odličan PR koji nas uvjerava da je europska sezona bila genijalna, no činjenica je da je u HNL-u osvojio tek 37 bodova u 25 kola, koliko je na klupi.
U svakom slučaju, Sanchez nije bolji trener od svojih prethodnika Jakirovića, Sopića i Đalovića. A njih smo, nažalost, od medija do navijača – svi neusporedivo više kritizirali. Svi mi više strpljenja imamo sa stranim stručnjacima, umjesto da bude obrnuto. Zato to moramo što prije promijeniti.
Dok smo ove godine na klupama hrvatskih prvoligaša imali čak tri Španjolca (Riera, Sanchez i Garcia), prošle smo godine vjerovali da će nam napredak donijeti Talijani – Tramezzani u Istri, Cannavaro u Dinamu i Gattuso u Hajduku. Sva trojica morala su otići zbog neispunjenih očekivanja – Cannavaro je pokazao da nije ni približno kapacitet za klupu Dinama, dok je Gattuso s Hajdukom izgubio već dobivenu titulu. A usput je i zakočio razvoj najvećeg talenta splitske momčadi Rokasa Pukštasa, zato što ga je uporno držao na klupi. Doduše, za Cannavara i Gattusa barem se možemo tješiti činjenicom da su svojim dolaskom povećali imidž Supersport HNL-a.
Svejedno, činjenica je da u HNL proteklih godina dovodimo strane igrače upitne kvalitete i tako kočimo razvoj domaćih mladih igrača, a dovođenjem raznih "Riera" pak kočimo razvoj novih talentiranih trenera poput Šafarića, Carevića i Gregurine, koji su, važno je to naglasiti, neusporedivo jeftiniji i manje plaćeni od svojih kolega stranaca.
A na kraju, počeli smo uvoziti i sportske direktore. Tako je Hajduk nedavno za novog sportskog direktora doveo Poljaka Roberta Grafa. I to pazite – iz 2. poljske lige! Domaći stručnjak Goran Vučević nije bio dobar, pa je zato splitski klub sada doveo sportskog direktora iz 2. lige koji ne poznaje hrvatsku ligu, hrvatsko tržište, kao ni mentalitet naših igrača. Ali je zato barem stranac, pa će imati više kredita nego domaći!
Otvori KEKS Pay
Frende, od Sopića je bolji i Štef pred dućanom