Nakon točno 60 godina čekanja Engleska ponovno ima svjetsku nogometnu medalju. U utakmici za treće mjesto, koja će se pamtiti kao jedna od najluđih u povijesti svjetskih prvenstava, izabranici Thomasa Tuchela svladali su Francusku rezultatom 6:4 i okitili se broncom.
Na stadionu u Miamiju viđen je spektakl s deset pogodaka, nevjerojatan preokret i na koncu povijesni uspjeh za Gordi Albion, njihov najbolji plasman još od slavne 1966. godine, kada su Englezi na domaćem terenu podigli trofej svjetskih prvaka.
Sama utakmica bila je triler kakav se rijetko viđa. Engleska je furiozno ušla u susret i nakon prvog poluvremena vodila s naizgled nedostižnih 4:0. Mrežu Francuza na oproštaju Didiera Deschampsa redom su pogađali Rice i Konsa, da bi Saka s dva gola praktički riješio pitanje pobjednika prije odlaska na odmor. No drugo poluvrijeme donijelo je dramu. Francuska se, predvođena nezaustavljivim Mbappéom, vratila iz ponora. Mbappé je postigao dva gola, a potom je zabio i Barcola za 3:4. Ključni trenutak dogodio se u 87. minuti kada Saka s bijele točke kompletira svoj hat-trick i vraća Engleskoj dva gola prednosti. Potom je u 90'.+6 Dembele zabio za 4:5, a konačan udarac Francuzima zadao je Jude Bellingham, koji je u sudačkoj nadoknadi postigao sjajan pogodak za konačnih 6:4.
Slomljena je kletva
Osvajanjem ove bronce Engleska se upisala u povijest, ali je istodobno otvorila i stare rane. Ovo joj je prva pobjeda u utakmici za treće mjesto, nakon poraza od Italije 1990. (1:2) i Belgije 2018. godine (0:2). Slomljena je tako svojevrsna kletva utakmica za broncu. Međutim, ovaj uspjeh neizbježno povlači usporedbe, a ona s Hrvatskom posebno je zanimljiva. S ovom medaljom Engleska sada u svojoj riznici ima dva svjetska odličja: zlato iz 1966. i broncu iz 2026. godine. Hrvatska, s druge strane, ostaje uspješnija nacija na svjetskim prvenstvima s tri medalje: dvije bronce (1998. i 2022.) i srebro iz 2018. godine. Dapače, Hrvatska na SP-ima čak i jednu medalju više od Španjolske (2), Mađarske (2), Čehoslovačke (2), a ispred Hrvatske su Brazil (9), Njemačka (12), Italija (7), Argentina (7), Francuska (6), Urugvaj (4) i Nizozemska (4). Tri medalje uz Hrvatsku ima i Švedska.
Iako je prva medalja nakon šest desetljeća trebala izazvati euforiju, reakcije na Otoku su iznenađujuće pomiješane. Mediji slave "stilsku pobjedu" i "ludu utakmicu", ali gotovo svaki tekst provlači pitanje "što bi bilo kad bi bilo". Gorčina zbog polufinalnog poraza od Argentine (1:2) još se osjeća, a mnogi i dalje smatraju kako su taktičke odluke izbornika Tuchela u tom dvoboju koštale Englesku finala. Prevladava konsenzus da je ova generacija, predvođena Sakom, Bellinghamom i Riceom, imala kvalitetu da ode do samog kraja.
Hrvatska za povijest
Osjećaj ponosa miješa se s frustracijom, što je najbolje sažeo jedan od strijelaca protiv Francuske, Declan Rice.
– Kao momčad možemo biti ponosni iako nas i dalje boli poraz u polufinalu. Dosta nam je više priča o ponosu zbog polufinala i četvrtfinala. S Engleskom želimo osvajati trofeje – izjavio je Rice, jasno dajući do znanja da su apetiti porasli i da bronca, koliko god bila povijesna, nije krajnji cilj.
Prva sljedeća prilika za rehabilitaciju Tuchela i reprezentacije bit će Liga nacija, koja počinje u rujnu. U tom natjecanju Engleska ima jednu medalju, broncu iz 2019., i opet je slabija od Hrvatske, srebrne iz 2023., a upravo će preko Hrvatske Tuchel tražiti put prema iskupljenju. Tako će Engleska 3. listopada na Rujevici, bez nazočnosti navijača, biti prvi gost Hrvatske u novom ciklusu.
Bit će to i intrigantan dvoboj u kontekstu Bilićevih izborničkih iskustava s Englezima. Naime, pregledom svih kvalifikacijskih ciklusa engleske reprezentacije za svjetska i europska prvenstva dolazi se do nevjerojatnog podatka: nijedan drugi izbornik i nijedna druga reprezentacija nisu uspjeli pobijediti Englesku dvaput u istoj kvalifikacijskoj skupini. Zbilo se to u kvalifikacijama za Euro 2008.: 2:0 u Zagrebu i 3:2 u Londonu.
Bilo je ciklusa u kojima Gordi Albion nije uspio izboriti veliko natjecanje, ali nikada s dva poraza od istog suparnika. Primjerice, u borbi za SP 1974. Poljska ih je pobijedila jednom, dok je druga utakmica završila neodlučeno. U kvalifikacijama za SP 1978. Engleska i Italija razmijenile su po jednu domaću pobjedu od 2:0. U neuspješnom ciklusu za SP 1994. Englezi su gubili od Norveške i Nizozemske, ali samo po jednom. Čak i moćne reprezentacije tijekom povijesti nisu uspjele nanijeti Engleskoj dvostruki udarac unutar jedne skupine. Hrvatska pod Bilićevim vodstvom ostaje jedina kojoj je to pošlo za rukom, čime je ovaj uspjeh upisan zlatnim slovima ne samo u hrvatsku već i u svjetsku nogometnu povijest.
Otvori KEKS Pay
Po kojem kriteriju? Ne možemo biti uspješniji od ovih 8 reprezentacija koje su osvajale naslov.