U razgovoru za Max! jedan od najboljih europskih košarkaških stručnjaka govori o svom trenerskom putu – još prije 11 godina nitko izvan užih košarkaških krugova za Nevena Spahiju (49) nije niti znao, a danas je on jedan od najboljih europskih trenera i osvajač naslova prvaka u šest različitih država. Spahijin put počeo je u Šibeniku, u Preradovićevoj ulici u kojoj se loptao i njegov veliki prijatelj Dražen Petrović.
- Naša prva zajednička slika datira s Draženova petog rođendana. Bili smo skupa do njegove smrti. To putovanje u Njemačku, na povratku iz Poljske, bio mu je prvi slobodan dan proveden izvan Šibenika. Igrali smo na uličnom košu čak i kada je bio NBA igrač - rekao je Spahija.
Trenersku je karijeru počeo u Šibeniku, kasnije je bio pomoćni trener Zrinjevca, pa pomoćnik prvog trenera Olimpije Zmage Sagadina. Na klupi zmajčeka zapazili su ga ljudi iz Cibone, koju je kasnije i preuzeo.
Ne ustručava se priznati da je iz Cibone morao otići zbog Sesara.
- Sesar je krasan dečko, no sa mnom nikako nije uspijevao naći zajednički jezik. Moja je odluka bila da ne bude u momčadi, a mi smo tada izgubili tri utakmice zaredom, od Partizana, Zadra i Asvela, i to je upravi kluba bio signal da nisam dovoljno dobar. Vratili su Sesara, a ja zbog svoje odluke nikad nisam požalio - kaže Spahija, koji za Max! otkriva i svoj najveći promašaj i najbolji potez, zašto se pokajao kad je napustio Krku plativši iz svog džepa 20.000 DEM odštete i otišao u Saratov, kako je proživljavao sve ove sezone na klupi Lietuvos Rytasa, Makabija, Tau Ceramice, Valencije, Fenerbahçea...
Cijelu priču pročitajte u sportskom tjedniku Max!