Zašto u kolovozu 1995. Srbija nije pomogla pobunjenim hrvatskim Srbima, a odigrala je ključnu ulogu u stvaranju srpske Krajine, pa je bilo logično i da je pokuša održati svim sredstvima. To je podrazumijevalo i vojnu operaciju, koja se nije dogodila iako je bila isplanirana. Zašto? Da bismo pokušali odgovoriti na to pitanje, moramo se vratiti nekoliko godina u prošlost.
Godine 1989. dio Srba u Hrvatskoj pristao je uz antibirokratsku revoluciju Slobodana Miloševića kojom je promijenjena struktura jugoslavenske federacije. Obrazac djelovanja antibirokratske revolucije pokušao se primijeniti u veljači i srpnju 1989. u Kninu. Premda cilj nije ostvaren, ubrzano je nacionalno podvajanje u socijalističkoj Hrvatskoj, što je u ljeto 1990., uz potporu Srbije i navodno neutralnu zaštitu JNA, dovelo do srpske pobune i u prosincu te godine do proglašenja Srpske autonomne oblasti Krajine u zapadnom dijelu Hrvatske. Cilj SAO Krajine nije bila samostalna srpska državica na teritoriju Hrvatske, već pripajanje Srbiji i stvaranje države koja okuplja sve ili golemu većinu Srba.
Ako je Milošević i mislio poslati vojsku, odustao je kad je pao Knin
Prema ratnom planu Gvozd iz veljače 1995., Vojska Jugoslavije trebala je, nakon zaustavljanja hrvatskog napada, prijeći u protunapad te u istočnoj Hrvatskoj osvojiti spačvanske šume, a VRS trebala je pomoći SVK da na odsjeku Šibenik – Biograd izbije na more
Komentara 14
Bili smo mi spremni za takvu opciju. U Hrvatskoj su malo poznate operacije Zid i Feniks.
Dakle, ukčjučivanje VJ u rat protiv HV-a bi prema svim pokazateljima doveo do nepovoljnog razvoja događaja za tadašnju vlast u SR Jugoslaviji, vrlo vjerojatnog vojnog poraza čak i moguće vojne katastrofe, a to bi se onda sigurno odrazilo i naa državu te društvo u cjelini koje je i bez toga bilo u teškom stanju. Slobi je jedino preostalo pustiti Krajišnike niz vodu...
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Milošević nije mislio. Potpomognut SANU memorandumom, JNA i Šešeljom, živio je u srpskoj grandomaniji o "svetskoj vojnoj sili" i "Srbima hrabrim ratnicima". Poslije ih je razočarano, i ispravno, nazvao. zečevima. I tako smo im srušili još jedan mit...Nikad nam to neće oprostiti ni oni ni jugoslaveni. ...Ali znaš šta, libo nas racku!