Nakon sedam godina od svog prvog boksačkog meča protiv youtuberskog kolege Dejija Olatunjija, "The Problem Child" Jake Paul (12-1) postao je ozbiljan igrač u svijetu profesionalnog boksa, htjeli mi to priznati ili ne, sviđalo nam se to ili ne. Kontroverzni 28-godišnji Amerikanac koji je svoje ime izgradio na Vineu i YouTubeu fenomenalno je iskoristio svoju enormnu slavu koju je izgradio na internetu s desecima milijuna pretplatnika i milijardama pregleda, tome je dodao mukotrpan rad u ringu te službeno postao rangirani profesionalni boksač po WBA verziji. Nakon pobjede proteklog vikenda protiv bivšeg svjetskog WBC prvaka Julija Cesara Chaveza, Paul je po novoj ljestvici Svjetske boksačke asocijacije postao 14. izazivač za naslov svjetskog prvaka u kruzer-kategoriji, u kojoj su prvaci bili boksači poput Evandera Holyfielda, Oleksandra Usika i Davida Hayea.
Kako je moguće da je Paul, čovjek bez istinske pozadine u sportu koji je odjednom počeo boksati u mečevima YouTube kreatora, uspio doći do točke na kojoj se ozbiljno i bez sarkazma u boksačkim krugovima priča o njegovu pohodu na naslov svjetskog prvaka u kruzeru? Da se razumijemo, Paul još uvijek nije na elitnoj razini u ringu. Međutim, njegova razina bez problema se može opisati kao razina kompetentnog profesionalnog boksača.
To se nije moglo govoriti u prvim godinama njegova boksanja, gdje je u službeno gledano profesionalnim mečevima pobjeđivao youtubera AnEsonGiba, bivše MMA prvake Bena Askrena, Tyrona Woodleya i Andersona Silvu te košarkašku NBA legendu Natea Robinsona. Bili su to mečevi iznimno daleko od bilo kakve ozbiljne profesionalne razine, što se na kraju tog niza i pokazalo Paulovim porazom od prvog boksača s kojim je stupio u ring, Tommyja Furyja.
Od tog je poraza Paul uzeo velik zaokret u svojoj karijeri i praktički se u potpunosti posvetio boksu. Od tada je pobijedio tri profesionalna boksača, Andrea Augusta, Ryana Bourlanda i spomenutog bivšeg svjetskog prvaka Chaveza, a između tih pobjeda su i slavlja nad MMA legendama Nateom Diazom i Mikeom Perryjem te vjerojatno i njegov najpoznatiji okršaj – pobjeda nad vremešnim Mikeom Tysonom. Naravno, ovaj popis protivnika ne izgleda pretjerano impresivno, no već su ove tri pobjede nad profesionalcima dokaz da Jakea Paula više ne možemo nazivati "celebrity" boksačem, nego samo – boksačem. Stručnjaci i analitičari ističu da je Paul sada u najmanju ruku na razini vrlo dobrih profesionalnih boksača po svim segmentima. Od strategije u mečevima, kratkog direkta (jab), desnog krošea, rada nogu, obrane, sve do kondicije i sitnih taktika.
– Jake je razvio prave boksačke instinkte. On postavlja zamke, mijenja ritam i brzinu, to je nešto što možete vidjeti isključivo kod pravih profesionalaca. Svi koji razumiju boks njega sada mogu nazvati legitimnim, pravim boksačem – rekao je Teddy Atlas, legendarni boksački trener koji je trenirao nekolicinu svjetskih prvaka.
– Iznimno je pametan u svojem pozicioniranju. U boksu ne moraš biti atraktivan ako se znaš pozicionirati kako treba u određenom trenutku – istaknuo je bivši svjetski prvak i nepobijeđeni profesionalni boksač Andre Ward.
– Njegov desni kroše apsolutno je legitiman na profesionalnoj razini. Ta desnica protivnicima dolazi kao raketa. To je prava moć udarca. Više nije da nokautira nitkove, on spušta na zemlju profesionalce – poentirao je još jedan bivši svjetski prvak Paulie Malignaggi.
Svima je jasno da Jake Paul ne bi bio rangiran među izazivačima za naslov svjetskog prvaka da je riječ o nekome tko dolazi isključivo iz svijeta boksa i nema nikakav vanjski utjecaj. Međutim, to ne znači da Paul nema apsolutno ništa za reći među profesionalcima. Ipak, prema ostatku kruzer-divizije ne bi bilo pošteno da Paul odmah uskoči u meč za svjetski WBA naslov protiv prvaka Gilberta "Zurda" Ramireza, no to je itekako moguće uzevši u obzir da su ovog vikenda već imali verbalni okršaj. Svima je jasno i da profesionalni boks nije isključivo temeljen na sportskim postignućima, već da je velik dio uspona u boksu i zvjezdani status, a Paul je s obzirom na svoju pozadinu pronašao gotovo pa savršen balans između ta dva aspekta u kontekstu onoga što profesionalni boks traži. Kako kaže poznata uzrečica – nemoj mrziti igrača, mrzi igru.
