Dugo je Igor Bišćan bio u glavnom fokusu medija kada je Rudeš u pitanju. Sigurno je da će naš mladi trener i u perspektivi biti zanimljiva priča. No, zadnjih mjesec dana glavna je priča bio mladi veznjak Vilibald Vuco (20). Rudeš nije najbolje ušao u proljetni dio prvenstva, ali od utakmice sa Zagrebom, koju je odlučio Vuco, stvari su se polako počele mijenjati.
– Izgleda da smo se počeli dizati od te utakmice. Zapravo, utakmicu ranije, protiv Hrvatskog dragovoljca odigrali smo dobro, iako je završilo 0:0. Imali smo dosta prilika, no nismo imali sreće. Očito je da je momčad prebrodila krizu – počeo je mladi Vuco za tjednik Max!
On je odlučio i utakmicu s Imotskim, bio je najbolji igrač, a sve je češće u rubrikama najboljih igrača kola.
– Očito je da se u Rudešu stvara prava prvoligaška priča. Imamo kvalitetnu momčad, a uprava kluba nas slijedi. Oni kažu da su spremni za prvu ligu, a na nama je da taj cilj i ostvarimo. Svi smo uvjereni da ćemo uspjeti.
Je li Vilibald spreman za izazove u elitnom razredu hrvatskog nogometa?
– Mislim da jesam. Igram stalno i taj kontinuitet je neophodan za samopouzdanje. Cijela momčad sjajno funkcionira i ginemo jedan za drugoga. Ova momčad, čak i bez pojačanja, sigurno bi stvarala probleme svima u prvoj ligi. Naravno da svi živimo za taj cilj, no dobro je što zaista nema imperativa i što ne osjećamo pritisak. Samo smo iznimno fokusirani i to je najvažnije – ističe Vuco.
A kada su ambicije u budućnosti u pitanju, Vilibald kaže:
– Naravno da bih se želio afirmirati kao igrač, o tome svatko razmišlja. Okušati i u nekoj drugoj ligi i u nekom drugom klubu. No, najprije želim u prvu ligu s Rudešom.
Kakav dojam je na njega ostavio Igor Bišćan?
– Sjajan je trener. Ima pobjednički mentalitet, a dečkima odgovara njegova interakcija i način komunikacije. Bez dileme je to kvaliteta rada na razini prvoligaških zahtjeva. Samo ga zanima pobjeda, čvrst, agresivan nogomet i obavezna igra.
Bišćan inzistira na čvrstini
Osjeti li se u njegovu načinu rada da je svojedobno bio dio ozbiljnog nogometnog sustava?
– Itekako. Čak i kada pobijedimo, a ne ispunimo zahtjeve, on želi da takve stvari mijenjamo. Želi da držimo ritam i da imamo kontinuitet. Stalno inzistira na koncentraciji i želi izvući najbolje od nas. To je očito u svakoj vježbi koju radimo na treningu. On je sto posto u poslu koji radi.
Kako bi opisao Bišćanovu nogometnu filozofiju?
– Inzistira da u obrani igramo čvrsto, agresivno i jednostavno. U fazi napada traži miran pas i završnicu sa što više igrača. Mene to podsjeća na spoj Atlético Madrida i Barcelone. Posebice Barce, jer od nas traži što raznovrsnija rješenja prema naprijed.
Vilibald se kao klinac divio Ronaldinhu. A tko nije...
– Kao klinac sam ga najviše volio. No, danas pratim igrače poput Sergia Busquetsa ili Yaye Tourea. Pokušavam upijati njihove defenzivne i ofenzivne karakteristike. Tako pokušavam unaprijediti svoju igru.
Kada govori o ligi po svom guštu, izdvojit će Englesku.
– Volim taj njihov agresivni stil igre, brzinu i snažan ritam. Uvijek je zanimljivo. Naravno, pratim Njemačku i Španjolsku, ali i sve ostale lige.
Nakon Dalmatinca, u Hajduku je proveo pet godina, od devete do 14. godine trenirao je u njihovoj omladinskoj školi. Kakve emocije nosi s Poljuda?
– Samo najbolje. U Hajduku mi je bilo jako lijepo, tamo sam napravio prve nogometne korake. S njima sam se rastao u korektnim odnosima. Nikada nije bilo ni najmanjih problema. Nemam što skrivati da i danas navijam za Hajduk.
A san svakog klinca iz Dalmacije je bijeli dres i huk s tribina Poljuda.
– Naravno, meni također – smije se Vilibald.
– Ne znam što će budućnost donijeti i hoću li ikada prema Hajduku. No, ne opterećujem se. I to nije floskula. Samo sam koncentriran na Rudeš i plasman u Prvu ligu.
Neće dugo biti “Vucin mali”
Vilibald je jako bistar dečko, s elokvencijom na višoj razini od nekih naših puno poznatijih nogometnih imena. Smeta li mu intenzivnija medijska pozornost?
– Malo je neobično. No, ne opterećujem se. Bože moj, pa nije se ništa posebno dogodilo. Zabio sam neke golove, no momčad mi je puno važnija.
O komunikaciji s medijima sigurno može pokupiti i poneki savjet od oca Siniše, našeg poznatog glazbenika. Njegovi beskompromisni verbalni diskursi su bez premca. Smije se Vilibald na tu opasku.
– Otac mi samo kaže da se koncentriram na nogomet i da se držim samo tih tema. Naravno da mi daje savjete i kaže da se ne opterećujem.
Koliko s ocem razgovara o nogometu?
– Jako puno. Stalno nešto komentiramo. On mi i na tom polju daje savjete jer jako voli nogomet. Meni je najvažnija spoznaja da je uz mene. Sve drugo je manje važno...
A koliko je glazba na repertoaru?
– I o tome pričamo. I o njegovoj i o mojoj glazbi. Slušam njegovu glazbu, ali i jako puno ostalih glazbenih smjerova, od domaćih do stranih.
Vilibald je neobično ime, možda je otac Siniša imao u planu da će Vili biti umjetničko ime nekog novog glazbenika?
– To morate pitati njega, ali ne vjerujem. Doduše, bubnjevi su bili moja prva ljubav. Kažu da sam bio talentiran, no brzo sam otišao u drugom smjeru i presudila je ljubav prema nogometu. Otac je sretan zbog toga... – zaključio je Vilibald.
Kao klinac je imao talent i na bubnjevima davao ritam Sinišinim pjesmama, sada daje ritam igri Bišćanove momčadi u veznom redu. Talent je tu. Na putu je da zasjeni očevu medijsku pozornost. Neće još dugo biti “Vucin mali”. Jer “malom Vucinu” se otvorilo...
Za više sporta posjetite Facebook stranicu tjednika Max!
>>Hrvatski menadžer otkriva kako je bivšeg igrača Manchester Uniteda doveo u - Rudeš!
