Život Mohammeda Balaha prije 7. listopada 2023. godine bio je, kako sam kaže, jednostavan te ispunjen ljubavlju i srećom. Tek se vratio u svoj dječački klub Al Sadaqa u Gazi, potpisavši ugovor kao najveća zvijezda. Nakon godina igranja u inozemstvu, vratio se kući, oženio svoju dugogodišnju ljubav na predivnoj ceremoniji i ponovno počeo zabijati golove pred domaćom publikom. No, svega tri mjeseca nakon povratka, izraelski napadi na Pojas Gaze pretvorili su njegov svijet u ruševine. Sve sportske aktivnosti su prekinute, a on je, zajedno s obitelji, bio primoran na bijeg. Od tog dana, njegov život postao je neprekidno seljenje. Šest puta je morao bježati, krećući se od sjevera Gaze prema jugu, da bi na kraju utočište pronašao u trošnom šatoru na periferiji Rafaha.
- Nisam mjesecima udario loptu. Izgubio sam sve - rekao je u potresnom intervjuu za Al Jazeeru.
Duge sate provodio je bez hrane i čiste vode, a njegova fizička sprema, ključna za profesionalnog sportaša, potpuno je uništena. Izgubio je na težini, a snovi o nastupu za palestinsku reprezentaciju na Azijskom kupu u Kataru rasplinuli su se poput dima. Umjesto da se priprema za najveće kontinentalno natjecanje, Balah se borio za goli život. Njegov klub Al Sadaqa, mjesto gdje je napravio prve nogometne korake, uništen je u bombardiranju. Najveći udarac ipak je uslijedio u ožujku 2024., kada je u napadu na njegovu kuću ubijen njegov bliski prijatelj i legenda nogometa u Gazi, Mohammed Barakat.
Njegov put započeo je u izbjegličkom kampu Al-Shati na sjeveru Gaze, gusto naseljenom području s ograničenim resursima, gdje je odrastao u obitelji srednje klase s tri brata i sestrom. S loptom se počeo družiti kao šestogodišnjak, igrajući nogomet s prijateljima na ulicama i pješčanim igralištima.
- Kada razmišljam o svojim najranijim sjećanjima na nogomet u Gazi, ne vidim velike stadione ili savršene terene. Vidim ulice, pješčana polja, slomljene vratnice i djecu koja igraju do zalaska sunca. Nogomet je bio naša sreća. Bilo je to mjesto gdje smo se osjećali slobodnima - prisjetio se Balah.
S deset godina pridružio se akademiji lokalnog kluba Al Sadaqa, gdje je njegov talent ubrzo došao do izražaja. Napredovao je kroz sve mlađe uzraste da bi 2013. godine debitirao za prvu momčad. Ubrzo je postao ključni igrač i vođa napada. Zbog svoje visine, snage i nevjerojatne sposobnosti postizanja golova, navijači su ga prozvali "Ronaldo iz Gaze". Vrhunac je dosegao u sezoni 2016./2017., kada je Al Sadaqa po prvi put u povijesti osvojila naslov prvaka, a Balah je proglašen najboljim igračem sezone. U četiri godine postigao je 42 gola u 70 nastupa, čime je privukao pažnju klubova izvan Palestine. Njegov talent donio mu je i poziv u reprezentaciju 2017. godine, no njegova međunarodna karijera od početka je bila opterećena preprekama. Izraelske vlasti su mu, navodeći sigurnosne razloge, više puta zabranile putovanje na Zapadnu obalu ili u Egipat kako bi se pridružio suigračima iz reprezentacije.
- To je jedna od najtežih realnosti nogometaša iz Gaze. Naporno radiš, pripremaš se, ali ponekad se prilika pojavi, a ti jednostavno ne možeš doći do nje - objasnio je.
Unatoč svemu, uspio je izgraditi karijeru u inozemstvu. Igrao je za klubove u Jordanu, Omanu i Egiptu, gdje je stekao vrijedno iskustvo i prilagodio se profesionalnijem okruženju. U rujnu 2021. potpisao je četverogodišnji ugovor s egipatskim velikanom Al Masryjem, što je trebao biti vrhunac njegove karijere. Međutim, boravak u Egiptu obilježile su nedaće. Prvo je zbog zaraze koronavirusom propustio dio sezone, a nedugo nakon povratka doživio je tešku ozljedu koljena - puknuće križnog ligamenta, zbog čega je bio izvan terena gotovo deset mjeseci. Upravo se zbog oporavka i želje da se vrati u formu za reprezentaciju odlučio vratiti kući, u svoj Al Sadaqa. Taj se potez, nažalost, pokazao kobnim za njegovu karijeru.
Rat je zaustavio sve. Ponude koje je imao iz klubova u Libiji postale su nedostižne zbog zatvorenih granica i ogromnih troškova putovanja.
- Srce mi se slama. Toliko je igrača i dužnosnika ubijeno. Sportske objekte i klubove uništili su izraelski napadi. Ne znam zašto FIFA šuti pred brutalnim napadima na nogometnu zajednicu i infrastrukturu Gaze. Bili su brzi u zabrani Rusiji nakon invazije na Ukrajinu. Zašto onda još uvijek šute o Gazi? Njihova šutnja razotkriva licemjerje - poručio je.
Ipak, čak i u najmračnijim trenucima, Balah nije odustajao. Nogomet mu je, kaže, dao glas i put naprijed.
- Biti nogometaš iz Gaze znači da ljudi vide tvoju priču drugačije. Ponosan sam na to i želim pokazati da igrači iz Gaze nisu samo preživjeli – oni su borci, sanjari i talentirani nogometaši - istaknuo je.
Njegova upornost na kraju se isplatila. U listopadu 2024. uspio je napustiti Gazu i potpisati za egipatski klub Arab Contractors, čime se vratio natjecateljskom nogometu. Danas igra u katarskoj ligi za klub Al-Shahaniya
Otvori KEKS Pay
