Svečanost otvaranja Dana Krešimira Ćosića bila je prigoda da se razgovorima s njegovim suigračima, suvremenicima i prijateljima prisjetimo ovog neponovljivog košarkaša i čovjeka kojeg na ovom svijetu nema već punih 30 godina. Krenuli smo od njegova zadarskog suigrača Nedjeljka Miše Ostarčevića, dugogodišnjeg NBA skauta.
– Kad pomislim na Krešu, pomislim na to da sam prije 30 godina izgubio prijatelja, starijeg brata, recimo. Krešo je bio stariji četiri godine od mene, ali odrasli smo u istom zadarskom kvartu Varoš. Bili smo suigrači, zapravo više od toga.
Kakav je on bio prema suigračima?
– Nije mogao biti bolji. Nikad mu u prvom planu nisu bile vlastite brojke, nego napredovanje suigrača i momčadi u cjelini. Bio je iznimno nesebičan, i igrački i ljudski. Više ga je sretnim činilo da nekome drugom pomogne nego neko vlastito zadovoljstvo.
Ćosićev suigrač, ali dvije godine mlađi, bio je i Zoran Moka Slavnić, slavni srpski košarkaš koji voli biti povezan za svojom sportskom prošlošću pa smo ga vidjeli i na posljednjem ispraćaju Mirka Novosela i na memorijalnoj utakmici za Dražena Petrovića. I u oba ta slučaja nama Hrvatima, rekli bismo s pravom, očitao je određene lekcije.
– Kada vidi što je Zadar, 30 godina nakon njegova odlaska, priredio svom idolu, Zagreb bi se trebao sramiti načina na koji je ispratio Mirka Novosela. To je neki fenomen kod vas. Baš sam sada rekao vašem premijeru: “Pa spasite Cibonu!” Sramota će biti za vašu zemlju ako taj klub nestane. Rekao sam mu da pohapsi te gradonačelnike, a on se smijao. Hrvati su mirni, tihi ljudi, a mi Srbi smo glasniji i mi bismo od memorijalne utakmice za Dražena napravili puno veći spektakl.
FOTO Ovo je mjesto na kojem je poginuo Dražen Petrović. Prizori slamaju srce i nakon 32 godine
FOTO Ovo je mjesto na kojem je poginuo Dražen Petrović. Prizori slamaju srce i nakon 32 godinePohvalivši svog predsjednika Vučića, koji se zalaže za sport, Moka je još dodao:
– Politika je uvijek tu negdje. U ovom slučaju politika treba izravno djelovati da spasi Cibonu, koja je ispala iz ABA lige. Pa gdje ćeš veće sramote... Je li moguće da hrvatsko rukovodstvo sve to mirno gleda, da ne reagira.
No vratimo se mi na temu Krešo Ćosić.
– O Kreši je toliko toga napisano, toliko rečeno, da je govoriti o njemu kao košarkašu zaista deplasirano što reći. Takav se rađa jednom u sto godina, takav biser. Da je redovit slučaj, onda bi takvi padali s kruške. A pošto nije kruška, ostat će upamćen kao jedan od tri najkreativnija centra u povijesti europske košarke, uz Sabonisa i Jokića. Štoviše, po meni je Ćosić najbolji igrač svih vremena bivše SFRJ.
S obzirom na to da je u reprezentaciju ušao tek s 24 godine, Slavnić se tek danas imao priliku upoznati s Krešinim ljudskim vrlinama. Obojicu je u reprezentaciji dočekao pokojni Rato Tvrdić, dežurni šeret tadašnje reprezentacije.
– Krešo je bio Ratin “mučenik”, žrtva njegovih spački.
Moka također ne zaobilazi ni Krešine ljudske vrline.
– Divan čovjek, mormon. Sve loše ljudske karakteristike iz svog je života izbacio, sve ono što je radio do 18. Dobar, pošten, miran. Suprotno od mene.
I zar nemamo svojih "slavnih stručnjaka" da to komentiraju nego moraju ovi uvozni?