U Muzejsko-memorijalnom centru Dražen Petrović otvorena je multimedijalna izložba u povodu 40. obljetnice Cibonina drugog naslova prvaka Europe te 80. godišnjice osnivanja kluba, sportskog ponosa i neizostavnog dijela identiteta Zagreba.
Autor izložbe, nazvane "Dražen i Cibona - vladari europskih parketa" i otvorene do 30. lipnja jest Luka Lucin, zaposlenik Hrvatskog športskog muzeja odnosno viši kustos Draženova muzeja, koji je kazao:
- Treći travnja značajan je dan u povijesti kluba jer na taj dan su osvojena oba naslova prvaka Europe. Osim toga, uskoro će se napuniti i 80 godina od osnutka košarkaške sekcije Fiskulturnog društva Sloboda koja će kasnije postati Lokomotiva i u konačnici Cibona. U to ime će, na taj rođendanski dan, i u Kući karikature Oto Reisinger, biti otvorena izložba tematskih karikatura tog vrhunskog karikaturista koji je radio Cibonin kalendar te slavljeničke 1986. godine.
Na svečanosti je upriličeno gledanje arhivske snimke finalne utakmice Kupa europskih prvaka odigrane u travnju 1986. U tom finalu Cibona je pobijedila Žalgiris (94:82) a kako je sve to izgledalo, od prve do posljednje minute, imali smo priliku vidjeti u društvu igrača koji su tu utakmicu igrali a to su bili Mihovil Nakić (kapetan), Sven Ušić, Zoran Čutura te trener Željko Pavličević a njima se pridružio i dugogodišnji tim menadžer Darko Marijanović.
A oni su se anegdotalno prisjetili tih legendarnih trenutaka pri čemu je bilo i interne zezancije kao što je kapetan Nakić, vidjevši da trener uzima mikrofon (a nadimak mu je Spiker), kazao:
- Kad Spiker uzme mikrofon mi ostali možemo samo reći "doviđenja".
Dakako, nije baš tako bilo a mi smo čuli niz zanimljivih detalja iz te cibonaške epopeje.
I dok su Nakić, Ušić i Pavličević odgledali cijelu utakmicu, Zoran Čutura se pojavio tek naknadno rekavši da iz nekog osobnog razloga ne voli gledati stare utakmice. No, zato je Čutke ponudio nekoliko šlagvorta poput ovoga:
- U posljednjem tjednu prije utakmice bili smo jako nervozni, treninzi su nam bili na rubu kavanske tučnjave, i već tada sam znao da ćemo taj finale dobiti. U toj utakmici sučelila su se tog časa dva najbolja košarkaša Europe i obojica su bili nervozni. Dražen je to pokazao svojom slabijom partijom a Sabonis udaranjem Nakića.
A taj Sabonisov ispad dogodio se kod vodstva Cibone 68:61.
- Sabonis je pokazivao znakove nervoze već u prvom poluvremenu kada je Cvjetićanina lupio laktom a ta nervoza prenijela se i na mene. Nakon što je mene Krapikas u kontri grubo faulirao, ja sam podigao lakat prema njemu da se zaštitim, a onda se Sabonis zaletio s centra i gurnuo me u reklame. Nakon toga, on je isključen i nama je nakon toga bilo lakše jer oni nisu imali prave zamjene za njega - kazao je Nakić kojeg je, iz publike, pohvalio Aco Petrović kojeg u toj utakmici nije bilo jer je bio u vojsci (JNA).
- Na primjeru Nakića ću vam ilustrirati koje su to igračke veličine bile. Kad smo 1982. osvojili Kup kupova pobijedivši Real Nik je igrao na poziciji trojke. Kad smo protiv tog istog Reala, tri godine kasnije, osvojili prvi naslov prvaka Europe Nik je, uz Knegu na petici, igrao četvorku. A u ovoj utakmici je, protiv Sabonisa, igrao peticu. Koja je to polivalentnost bila.
A spomenuti finale jako dobro je otvorio Sven Ušić koji je sjajno čuvao Kurtinaitisa i pritom zabio 23 koša. U ovoj prigodi Uvo se prisjetio obiteljskog detalja:
- U to vrijeme moja pokojna supruga Snježana bila je trudna da bi nam se 40-ak dana kasnije rodila naša Senna koja će postati hrvatska reprezentativka.
A za Ušića je pak jedan navijač (Denis Polančec) kazao:
- Ja sam tu utakmicu gledao u istoj vojarni u kojoj je vojsku služio i Dražen. A Ušića pamtim kao najtemperametnijeg igrača a on je u toj utakmici bio posve smiren, kao Zagorac kad pretače vino.
Navijački svjedok, ali s tribina budimpeštanske dvorane uz NEP stadion, bio je pak Nenad Jović, danas blagajnik u Draženovu muzeju:
- Mi navijači smo bili ludi od sreće. Sjećam se kupovine ulaznica u Generalturistu, autobusa s kojim smo išli u Budimpeštu, ali se utakmica ne sjećam.
No, zato ćemo vas mi podsjetiti sastava u kojem je Cibona igrala: Nakić 7, Bečić, Čutura 16, D. Pavličević, D. Petrović 22, Cvjetićanin 24, Vukićević, Ušić 23, Anzulović, Arapović 2.
Osim vojnika Ace Petrovića, u ovom sastavu nije bilo niti Andra Knege, koji je već bio u inozemstvu, ali se jedne anegdote s njim prisjetio tadašnji karataški as Vjekoslav Šafranić, danas predsjednik Sportskog saveza grada Zagreba.
- S Cibonom sam tada živio i bio sam na toj utakmici u Budimpešti. Gledajući ponovo ovu utakmicu obuzimale su me emocije kao da ne znam da je povoljno završila. Inače, koju godinu prije upravo sam ja posudio Knegi full-contact kacigu kako bi, nakon što mu je slomljena vilica, mogao igrati finale Kupa bivše države.
Sredinom 80-ih cibosi su u svom gradu uživali popularnost Beatlesa zahvaljujući i odličnom marketingu kojeg se prisjetio Zoran Čutura:
- U sportu bivše SFRJ Cibona je bila prvi smisleni sportsko-marketinški projekt. Pa tada su se prodavale žvakaće gume i čokoladice sa sličicama Ciboninih igrača.
- Postojala je i Krema Cibona - dodao je Nakić koji se prisjetio i ovog prizora:
- Kad smo na putu kući prelazili granicu, rekoše nam carinici da svi moramo van fingirajući tako da će nas sve pregledavati ne švercamo li nešto. No, oni su nas samo htjeli počastiti a jedan od njih mi je poklonio bocu votke rekavši "ovo ti je poslao Sabonis da ti se ispriča".
A o toj sveopćoj popularnosti tadašnjih cibosa ponešto govori i anegdota koju je ispričao Željko Pavličević:
- Kad sam 2019. došao raditi u Libiju prvo košarkaško pitanje na koje sam naišao bilo je "Gdje je Čutura? On je meni bio najdraži igrač".
A baš je Zoran kazao i sljedeću zanimljivost:
- Mi igrači te momčadi bili smo različitih "backgrounda" i nismo nužno bili prijatelji izvan terena ali jesmo na terenu.
Na tu temu poentirao je, kapetanski, Nakić:
- Uspjeli smo i zato što smo deset godina bili zajedno što je danas nezamislivo.
A nezamislivo je bilo i da Dražen u to vrijeme odigra utakmicu ispod svoje razine što je ustvrdio i njegov brat Aco rekavši da mu je to bila možda i najslabija utakmica u dresu Cibone. No, mama Biserka nam je otkrila i razlog:
- Dražen je taj tjedan imao povišenu temperaturu, koju nikome nije htio prijaviti, a tu je utakmicu odigrao pod antibioticima.
Otvori KEKS Pay
Bio sam na toj tekmi s dvojicom frendova, nezaboravni događaj. Nije možda za pohvaliti se, gađali smo Sabonisa s bocama vode i upaljačima. Čak su i Mađari u velikom broju navijali za nas.