Dominik Prpić nije prvi Hajdukov nogometaš kojega je kupio veliki portugalski klub Porto. Malo tko će se sjetiti kako je Darko Butorović, danas 54-godišnjak, u danima svojih nogometnih vrhunaca, 1996. godine, Hajdukov dres bio zamijenio Portovim. Butorović se u razgovoru za VL prisjetio svojih portugalskih dana.
- Porto me bio pratio dugo vremena, još od naših (Hajdukovih) utakmica u Ligi prvaka s Benficom. Transfer je ostvaren nedugo nakon prijateljske utakmice Hajduk – Porto na Poljudu, a posrednik je bio tada vrlo moćni menadžer Jose Vega. Molim vas, probajte se sjetiti koliko je Hajdukovih igrača izravno iz Hajduka bilo prodano u redove tako velikoga kluba, bivšega europskog prvaka. Naravno da je za mene to bilo golemo priznanje – priča Butorović i nastavlja:
- Porto me bio kupio kao zamjenu za Carlosa Secretaria koji je bio prodan u Real Madrid, a za poziciju u momčadi borio sam se sa Sergiom Conceicaom. Trener nam je bio Antonio Oliveira, a momčad je bila nakrcana zvijezdama; Vitor Baia, Jorge Costa, Conceicao, Drulović, Doriva, Zahovič, Jardel... Moj problem u Portu nastao je kad sam se bio ozlijedio, a Conceicao ugrabio poziciju. Kada je postalo jasno da neću puno nastupati, poslali su me na posudbu u nizozemski Vitesse, potom jednu sezonu i u portugalski Farense.
Ipak, bili ste trofejni Portov igrač?
- Najprije, s Hajdukom sam bio dva puta prvak, imam dva osvojen Kup i dva Superkupa, nastupao sam u Ligi prvaka i u njoj postigao pogodak Anderlechtu po kojemu me najviše pamte. Dvaput sam bio prvak i s Portom, te i za njega nastupao u Ligi prvaka. Nikada neću zaboraviti slavlja kada smo postajali prvaci. Vozili smo se po gradu u autobusu bez krova, cijeli grad je bio na ulicama, mi igrači obojali smo kosu u plavo. Svi smo dobili medaljone za naslov prvaka i male replike šampionskih pehara.
Što osobito pamtite iz portugalskih dana?
- Pamtim gorostasnog brazilskog centarfora Jardela, igrača koji je postizao i po pedeset pogodaka po sezoni. Onako visok, krakat, bio je dominantan pokraj omalenih Portugalaca i zaista je imao nevjerojatan osjećaj za gol. Pa i na moje centaršuteve zabio je poneki gol – smije se popularni Kike i nastavlja:
- Kako sam bio u Porto došao iz Hajduka, a zna se kakav je odnos Hajduka i Dinama, bilo mi je u Portugalu neobično vidjeti izmiješane navijače Porta i Benfice na tribinama. Jedan s kapom Porta, drugi s kapom Benfice i sjede mirno jedan do drugoga. Zamislite da netko s Dinamovom kapom dođe na derbi u Split i sjedne na zapadnu tribinu...
Bili ste i reprezentativac u tri navrata. Je li ih trebalo biti i više?
- Debitirao sam za Hrvatsku 1995. godine protiv Ukrajine u Kijevu ušavši u igru umjesto Zvone Bobana. Kasnije sam, 1997. godine, imao još dva nastupa na Kirin kupu u Japanu. Ćiro Blažević nakon toga puno je puta bio izjavio kako je u meni napokon našao rješenje za desnoga beka, a poslije mu više nikada nisam bio zaigrao. Mnogo puta bio sam pozivan, ali sam uvijek bio ostao klupi. Naravno da mi je bilo krivo zbog toga – istaknuo je Butorović.