Najveća su živuća vrsta glodavaca na svijetu, stanište im je u Južnoj Americi, a poznati su po svom nevjerojatno mirnom i blagom temperamentu. Izrazito su društvena i bezopasna bića. Riječ je o životinjici kapibari, odnosno vodenoj svinji koja je, upravo, svojevrsna maskota novootvorenog kafića Capibara Caffe. Simpatičan kafić smjestio se u Kačićevoj ulici, u samom centru Zagreba, a vode ga dvije prijateljice, Latinoamerikanke hrvatskih korijena, Monica Soljančić iz Paragvaja te Geraldine Horna Morales iz Perua.
Monica, čiji su pradjed i baka rodom s otoka Brača, u Hrvatsku, odnosno Zagreb vratila se zbog ljubavi, prije 21 godinu, kaže nam, dok je Geraldine, inače korčulanskih korijena, u Hrvatsku sa svojom djecom došla prije godinu i pol. Upoznale su se u Klubu svjetskog hrvatskog srca, udruzi posvećenoj hrvatskim povratnicima primarno iz Južne Amerike čija je Monica predsjednica, a Geraldine asistentica. Kod života i rada u Hrvatskoj djevojke ističu glavnu stvar koja im se sviđa, a to je sigurnost. – To je nešto što se ne može kupiti. Nama sigurnost znači jako puno jer, nažalost, više nismo mogle živjeti ondje odakle dolazimo. Hrvatska se, po mom mišljenju, ne može uspoređivati s Paragvajem ili Peruom. Hrvatska je uređena država u kojoj se poštuju zakoni i gdje se čovjek može osjećati sigurno – govori nam M. Soljančić dodajući kako u Paragvaju nedostaje reda što ljudima otežava svakodnevni život.
FOTO Zagrepčani spojili Tijelovo s vikendom, gužve na Lučkom i kolone prema moru nisu izostale– Naravno, i kod nas se može lijepo živjeti, ali problem je što je situacija često opasna. Nije sigurno hodati ulicama – dodaje. Iako su Monica i Geraldine po struci odvjetnice, već duže vrijeme znale su da se žele okušati u novoj profesiji, kažu nam. – Geraldine mi je prošlu jesen spomenula ideju o otvaranju kafića ili bara koji bi bio poseban i drugačiji od ostalih. Htjele smo stvoriti prostor gdje bi ljudi mogli upoznati naše delicije, našu kulturu i kapibare kao simbol te priče – kaže M. Soljančić. Zašto baš kapibara kao glavni motiv, pitamo ih, na što nam cure odgovaraju kako je to životinja iz Južne Amerike koja se može vidjeti u svakom Zoološkom vrtu, pa tako i u zagrebačkom.
– To su izrazito mirne i opuštene životinje, žive život bez stresa. Ne izazivaju sukobe pa simboliziraju lagodan način života, a baš smo tu energiju htjele prenijeti i u naš kafić – govore nam cure, ističući kako žele da Capibara Caffe bude mjesto gdje ljudi mogu doći, opustiti se i uživati u ugodnoj atmosferi. Prostor odiše toplinom i duhom Latinske Amerike, sve je uređeno u nježnoj zelenoj i ružičastoj boji, s cvijećem i motivima kapibare, glavnog lika prostora. Na svakom stolu može se, tako, naći plišana igračka kapibare. Samo uređenje trajalo je šest mjeseci, a cijeli prostor uredile su vlastitim rukama s puno truda i pažnje, kažu nam djevojke.
– Ideju kako bi prostor izgledao dala nam je umjetna inteligencija. Inače, mi u Južnoj Americi volimo reciklirati i ponovno koristiti stvari. Navikle smo puno toga raditi same i ne oslanjati se stalno na majstore – objašnjava M. Soljančić dodajući kako su u kafiću posebno željele stvoriti obiteljsku atmosferu. U kafiću se poslužuju i specijaliteti Latinske Amerike pa gosti mogu kušati tradicionalne hrskave latinoameričke pite punjene raznim nadjevima, empanade, te južnoameričko piće jakog okusa, mate čaj, koji se pije iz posebne šalice i uz pomoć metalne slamke bombilla. Sva jela pripremaju po obiteljskim recepturama, govore nam M. Soljančić i G. Moreles. Gostima bi posebice preporučile da kušaju mate čaj i slatke empanade koje su punjene kremom od vanilije s koricom od naranče, a okusom podsjećaju na uštipak. Prve reakcije gostiju na sam kafić veoma su pozitivne, govore nam djevojke. Najčešći gosti su roditelji s djecom, mladi i turisti, a konceptom su posebno oduševljeni, ni manje ni više, oni najmlađi.
– Svi nam govore kako je prostor lijep, topao, čist, a kapibare su svima posebno slatke. Djeca dolaze obučena u motivima kapibara, bilo na majicama, ruksacima, čarapama. Baš se vidi koliko ih klinci vole – ističu vlasnice. Monika i Geraldine svakog petka u kafiću organiziraju i after-work tulum. – Petkom nudimo koktele na bazi mate čaja. Najpopularniji je definitivno Capybara Spritz – ističe M. Soljančić. Osim toga, u suradnji s plesnom školom Banderillas, u kafiću se organiziraju i radionice latinoameričkih plesova.
– Cijela Južna Amerika pleše, nama su plesovi u krvi. Dolazilo nam je puno ljudi na salsu i bachatu. Hrvati stvarno vole latino plesove, posebno salsu, pa je atmosfera uvijek vesela – kaže. Što se tiče budućnosti, jednog dana vlasnice bi voljele u metropoli otvoriti veći prostor u kojem bi se posluživali razni okusi i specijaliteti Latinske Amerike. Na naše pitanje, koje često dobivaju i od gostiju, hoće li u kafić donijeti pravu kapibaru vlasnice nam odgovaraju kako je sve moguće. – Voljele bismo možda ostvariti suradnju sa Zoološkim vrtom Grada Zagreba pa da nam jednog dana dopuste da kapibara na nekoliko sati bude kod nas kako bi je djeca mogla upoznati izbliza – kažu nam Monika i Geraldine dodajući kako nikako ne žele stresirati životinju. – Kapibare su inače vrlo mirne i društvene pa vjerujem da bi im odgovaralo kada bi ih djeca hranila njihovom omiljenom poslasticom, narančom – dodaje M. Soljančić ističući kako možda za sada nemaju pravu, ali imaju veliku plišanu kapibaru na ulazu u kafić koja je svima jednako simpatična.
Sretno!