Francesca Lollobrigida, talijanska brzoklizačica, ostvarila je povijesni uspjeh osvojivši olimpijsko zlato na domaćem terenu. Bio je to trenutak za povijest, scena kao iz filma kakve je nekada snimala njezina slavna prateta Gina. Dok je na semaforu u milanskoj dvorani zasjalo vrijeme novog olimpijskog rekorda, 3:54.28, Francesca Lollobrigida pala je na koljena, shrvana emocijama. Na svoj 35. rođendan, pred tisućama domaćih navijača, osvojila je prvu zlatnu medalju za Italiju na Zimskim olimpijskim igrama u Milanu i Cortini 2026. godine, prekinuvši trostruku nizozemsku dominaciju u disciplini 3000 metara. Ogrnuta talijanskom zastavom, u suzama je potrčala prema tribinama gdje ju je čekao njezin dvoipolgodišnji sin Tommaso.
Put do milanskog zlata bio je sve samo ne lak. Nakon što je u svibnju 2023. rodila sina, mnogi su smatrali da je njezina vrhunska karijera gotova. No, Francesca se vratila treninzima samo četiri mjeseca kasnije, odlučnija no ikad. Sezona koja je prethodila Igrama bila je iznimno teška; borila se s virusom koji je vjerojatno pokupila od sina u vrtiću, što ju je fizički i mentalno iscrpilo. Priznala je da je imala "crne misli" i da je plakala nakon svake utrke.
Na početku sezone htjela sam odustati, ali ljudi koji su vjerovali u mene rekli su mi da se moram boriti – rekla je
Godinama je Francesca Lollobrigida bila u sjeni svoje slavne pratete, legendarne Gine Lollobrigide, dive zlatnog doba Hollywooda koju su nazivali "najljepšom ženom na svijetu". U počecima karijere, slavno prezime bilo joj je više teret nego prednost. Novinare je često više zanimala njezina obiteljska veza s filmskom ikonom nego njezini sportski rezultati, što je za mladu sportašicu posvećenu iscrpljujućim treninzima bilo frustrirajuće. Dok je Gina osvajala svijet na filmskom platnu, Francesca je svoj put gradila na asfaltu i ledu, daleko od blještavila reflektora. No, kako su njezini uspjesi rasli, tako je i ona sama postajala sinonim za prezime Lollobrigida, ali u svijetu sporta. Nakon povijesne pobjede u Milanu, s poštovanjem se prisjetila pratete, koja je preminula 2023. godine.
- Mislim da bi bila jako ponosna na mene što se ime Lollobrigida proslavlja na jednoj drugačijoj pozornici – rekla je.
Njezin sportski put bio je jedinstven. Za razliku od većine brzoklizača, Francesca Lollobrigida nije odrasla na ledu. Svoju je strast pronašla u brzom rolanju (inline skating), disciplini u kojoj je postala globalni fenomen, osvojivši čak 16 naslova svjetske prvakinje. Ipak, san o nastupu na Olimpijskim igrama, najvećoj sportskoj smotri, mogao se ostvariti jedino na ledu. Stoga je donijela tešku odluku i zamijenila kotačiće klizaljkama. Tranzicija je bila teška i zahtijevala je godine prilagodbe i odricanja. Debitirala je na ZOI u Sočiju 2014., da bi u Pekingu 2022. napokon osvojila svoje prve olimpijske medalje, srebro na 3000 metara i broncu u masovnom startu.
Iako se nisu često viđale, Francesca je o svojoj prateti Gini uvijek govorila s dubokim poštovanjem. Svjesna goleme ostavštine koju je "La Lollo" ostavila u svijetu filma i kulture, skromno je gradila svoj put.
- Znam da se ne mogu uspoređivati s njom u svijetu. Ona je jednostavno bila diva. Ali ja se u svom malom svijetu trudim biti diva u sportu - izjavila je jednom prilikom.
Iza svakog velikog sportaša stoji tim ljudi, a Francesca to nikada ne zaboravlja istaknuti. Njezina najveća podrška su suprug Matteo Angeletti, koji je uvijek uz nju, te otac Maurizio, bivši roler koji joj je bio prvi trener i usadio joj ljubav prema brzini. Uz obitelj, ključnu ulogu imali su i Talijanski olimpijski odbor te Savez za klizačke sportove, koji su vjerovali u nju i nakon što je postala majka. Nekoliko dana nakon trijumfa na 3000 metara, osvojila je i drugo zlato, u utrci na 5000 metara, čime je zacementirala svoj status legende. Francesca "Lollo" Lollobrigida više nije samo pranećakinja filmske zvijezde. Ona je olimpijska šampionka, rekorderka i simbol moderne žene koja je pokazala da se može imati sve, obitelj i karijeru, te da se iz najveće sjene može izaći na najsjajnije postolje.